Objavljeno u Nacionalu br. 605, 2007-06-19
Dvojica suradnika Uskoka trebali su platiti korumpiranim potpredsjednicima HFP-a ukupno tri milijuna eura, od kojih su milijun već predali, a 350 tisuća je policija pronašla u premetačinama
Dva suradnika Uskoka koji su djelovali kao svojevrsni ubačeni tajni agenti, trebali su platiti korumpiranim potpredsjednicima Fonda za privatizaciju i njihovim suradnicima ukupno 3 milijuna eura za namještanje unosnih poslova s nekretninama Fonda, doznao je Nacional od ljudi uključenih u provedbu tajne antikorupcijske akcije “Maestro”. Ta je akcija koncem prošlog tjedna rezultirala spektakularnim uhićenjima vrhuške Fonda za privatizaciju, dvoje odvjetnika i još nekih osoba, a njeni su protagonisti bile dvije osobe koje su Uskoku prijavile da je od njih traženo mito kako bi ušle u posao vezan uz nekretnine Fonda za privatizaciju.
Po svemu sudeći, ta dva suradnika Uskoka bili su Rus Mihail Mošnogorskij, te Joško Kuzmanić, koji je skrivenim kamerama snimio dokazni materijal dostatan za tri dugometražna filma. Štoviše, videosnimke su visoke kvalitete i u boji. Nacional zasad nije uspio doznati previše detalja o okolnostima kako je Kuzmanić postao suradnik Uskoka. Jedan od rijetkih podataka koji se povezivao uz njegovo ime bio je taj da je imao dosta poreznih dugova prema državi. Kuzmanić je posrednik koji posluje s Mihailom Mošnogorskijem i agencijom za nekretnine u kojoj on radi.
Zanimljivo je da je Rus Mošnogorskij 10. lipnja osvanuo na naslovnici Večernjeg lista. U nedjeljnom izdanju pojavio se kao jedan od međunarodnih eksperata za nekretnine u Istri. Teskt nosi naslov “Englezi i Irci dižu i kredite za kuće”, a na naslovnici stoji sljedeći naslov: “Biznis bez granica – Stranci u Istri prodali 5000 kuća”. U tom tekstu novinarka Vesna Brnabić napisala je da u Istri tvrtke za promet nekretninama otvaraju Europljani, Rusi, Afrikanci, Izraelci i mnogi drugi.
Razgovarala je sa Hichrijem Abdessatarom iz Tunisa, te Peterom Ellisom, iz Engleske. Razgovarala je i s Mošnogorskijem. Predstavljen je kao vlasnik agencije Adrija-N.A.S.T.A. U bezazlenom tekstu koji promovira vrijednost nekretnina u Istri i njihovu atraktivnost za strane kupce, Mošnogorskij je izjavio da najviše posluje sa sunarodnjacima Rusima, koji rado kupuju nekretnine na hrvatskoj obali, ali uvjet je da budu uz more. Prema pisanju Jutarnjeg lista od 5. prosinca 2006. tvrtka Adria N.A.S.T.A. kupila je od tvrtke M.R. nekretnine iz Pule, u vlasništvu nogometaša Milana Rapaića, građevinsko zemljište površine 3574 m2 u Premanturi kraj Pule. Ruska agencija na tom zemljištu treba graditi stambenu dvokatnicu sa 70 apartmana. Rapaiću je za zemljište trebalo biti isplaćeno oko milijun eura.
Jedini član uprave tvrtke Adria N.A.S.T.A je Valerij Agaltsov, član delegacije Ruske Federacije pri Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, te predsjednik jednog od parlamentarnih odbora Vijeća federacije ruske Dume. Kuzmanić, jedan od prikrivenih agenata Uskoka, u prosincu 2006. izjavio je Jutarnjem listu da Agaltsov zastupa grupu ruskih poduzetnika zainteresiranih za ulaganja u Hrvatskoj. Navodno je i 70 apartmana koje treba graditi Agaltsovljeva agencija bilo namijenjeno ruskim senatorima i dužnosnicima, te poslovnim ljudima.
Njima bi ta zgrada u Premanturi osim za odmor služila i kao centar iz kojeg bi kretali u potragu za investicijama. Agaltsov je s vlasnikom Arenaturista navodno razgovarao i o mogućoj kupnji te hotelske kuće. Za tu je zemlju navodno bio zainteresiran i Ivić Pašalić. Moguće je da je Mošnogorskij, kao djelatnik agencije Adria-N.A.S.T.A. dospio na naslovnicu Večernjeg lista i kako bi dodatno smirio osumnjičenike u aferi “Maestro” koji su tih dana doznali da im se prisluškuju telefoni. Svega nekoliko dana kasnije krenulo se u njihovo uhićenje u akciji koja je počela još 2005.
Sve je zapravo počelo nakon što su Mošnogorskij i Kuzmanić Uskoku ispričali detalje vezane uz poslove u kojima su od njih dužnosnici Fonda tražili davanje mita, a potom su pristali biti i prikriveni agenti Uskoka, tzv. pouzdanici prema zakonskoj terminologiji. Oko njih se kasnije oformila posebna grupa istražitelja Uskoka, agenata SOA-e (Središnja obavještajna agencija), Državnog odvjetništva i policije, koji su počeli prikupljati informacije o korupciji unutar Fonda za privatizaciju. Istražiteljska grupa je do trenutka uhićenja prikupila dokaze da su sumnjivci ukupno uzeli, ili namjeravali uzeti 3 milijuna eura mita. Dio tog mita, oko milijun eura, već je bio isplaćen, a ostatak je još u raznim navratima trebalo isplatiti, nakon što bi se poslovi realizirali.
Izvor blizak istrazi izjavio je Nacionalu da je Josip Matanović, jedan od uhićenih potpredsjednika Fonda za privatizaciju, tražio čak 1,7 milijuna eura mita kako bi sredio da se zainteresiranoj stranci proda oko 6 hektara prvorazrednog građevinskog zemljišta bivše ninske ciglane za manje od 10 milijuna kuna. Radi se o zemljištu za koje stručnjaci procjenjuju da zapravo tržišno vrijedi najmanje 10 milijuna eura.
Toliki novac za potkupljivanje državno odvjetništvo tražilo je od Vlade za tzv. posebne namjene, a budžet koji su tražili s vremenom se stalno povećavao, tako da im je bilo sve teže skrivati koja je prava pozadina tih zahtjeva. Među ostalim, u jednom su navratu Vladi rekli da im 800 tisuća eura treba za jačanje radnih kapaciteta Uskoka. Fond za privatizaciju i ranije je bio na meti interesa nadležnih državnih institucija, ponajprije zato što je predsjednik Stipe Mesić u više navrata javno isticao neriješeni problem privatizacijske pljačke. Izravni sudionik te tajne akcije potvrdio je Nacionalu u ponedjeljak prije podne da je upravo zbog Mesićevih javnih nastupa Fond za privatizaciju bio pod posebnim povećalom nadležnih državnih institucija, uključujući i SOA-u. Zato i ne čudi da je predsjednik Mesić po svemu sudeći o najavi uhićenja u akciji “Maestro” bio informiran na posebnom koordinacijskom sastanku održanom 13. lipnja na Pantovčaku.
Već i prije spektakularnih uhićenja specijalni istražiteljski tim prikupio je mnoštvo materijala za koji vjeruju da predstavlja čvrste dokaze protiv osumnjičenika u budućim sudskim postupcima. Oni uključuju izjave pouzdanika, videomaterijale o primopredaji mita snimljene mikrokamerama smještenima u dugmadi na odjeći pouzdanika, snimljene telefonske razgovore i slično. Izvor blizak istrazi Nacionalu je potvrdio da se njihove nezakonitosti apsolutno nikada ne bi otkrile da nije bilo koordiniranog rada nadležnih državnih institucija, uz korištenje pouzdanika i svih dostupnih mjera tajnog prikupljanja informacija.
Osumnjičeni su djelovali tako da su svoje nezakonitosti vrlo dobro prikrivali, tako što su zapravo zainteresiranim klijentima omogućavali da do unosnih poslova dođu tehničkim poštivanjem zakonodavne procedure, ali tako da im oni plate mito kako bi se sredilo da se stvore okolnosti koje bi im omogućile jeftinu kupnju višestruko vrednijih nekretnina. Za davanje privilegiranih informacija osumnjičeni su tražili mito, a bili su toliko sigurni u sebe da su čak ovjeravali izjave u nekim javnobilježničkim uredima, po kojima će klijentima vratiti novac od mita ako ne uspiju realizirati ono što su obećali. U međuvremenu, dio su novca od mita u nekim slučajevima ostavljali u sefovima kod javnih bilježnika, kao svojevrsni polog-jamstvo za izvršenje posla. Na temelju prikupljenih informacija tijekom vikenda uhićeni su Josip Matanović, Robert Peša, Ivan Gotovac, svi potpredsjednici Fonda za privatizaciju, Igor Petlevski, šef službe za prodaju nekretnina u Fondu, odvjetnici Juraj Parazajder iz Zagreba i Asja Piplović iz Buja, te Mladen Jandriček.
Najveći dio malverzacija navodno se povezivao s prodajom zemljišta iz portfelja Fonda u Istri. Ondje je glavnu riječ vodila odvjetnica Asja Piplović, koju sumnjiče da je bila svojevrsni časnik za vezu s korumpiranim dužnosnicima Fonda. Među osobama za koje se sumnja da su bile izvrgnute svojevrsnom reketu od strane Fonda, spominje se i poznati slovenski poduzetnik Bojan Albreht, među ostalim, vlasnik Zlatarne Celje i kasina u zagrebačkom hotelu Sheraton. Taj koruptivni krak išao je preko uhićenog Mladena Jandričeka i Asje Piplović.
Osim Petlevskog, koji je uhićen u nedjelju navečer na Plesu nakon što je doletio iz Dubrovnika, te Parazajdera, komu je nakon uhićenja na svadbi sina pozlilo, ostali osumnjičeni su u ponedjeljak saslušani i zadržani u pritvoru. U utorak se očekuje podnošenje istražnog zahtjeva Državnog odvjetništva, koji bi trebao sadržavati i zahtjev da se osumnjičene zadrži u pritvoru. Osumnjičene će se, među ostalim, teretiti za udruživanje radi činjenja kaznenih djela, primanje mita, zloporabu polažaja i ovlasti, te odavanja službenih tajni. Od svih saslušanih osumnjičenika samo je Ivan Gotovac iznio svoju obranu. Ostali saslušani osumnjičeni branili su se šutnjom. To neke sudionike ove akcije nije začudilo, jer je česta praksa da se u ovoj fazi postupka obranu odluče iznositi samo oni koji su posve uvjereni u svoju nevinost. Sudionici akcije tvrde da su Josip Matanović i Robert Peša najozbiljniji kandidati da dugo vremena provedu u zatvoru.
Matanovića su u neformalnom razgovoru nazvali beskrupuloznim razbojnikom, čije je traženje mita praktično bilo na rubu iznude. Pešu po načinu kriminalnog djelovanja doživljavaju umalo kao i Matanovića, dok Gotovca drže rafiniranijim. Gotovčevo ime spominjalo se i tijekom afere “Liburnija”, koja je izbila u ljeto 2005., a koja je stajala smjene tadašnjeg šefa Fonda Damira Ostovića. Gotovac je u to vrijeme slovio kao Ostovićev čovjek, naveliko se špekuliralo o njegovoj smjeni, ali on je sačuvao vlastitu poziciju. Izvor blizak istrazi Nacionalu je potvrdio da je Gotovac ostao raditi samo zato što je već bio obuhvaćen akcijom “Maestro”.
Gotovca sumnjiče da je nezakonito pomagao poduzetniku Svjetlanu Staniću u pokušaju da on kupi tvrtku Dalmacijavino. Gotovcu stavljaju na teret da mu je odavao službene tajne i da je od Stanića kao protuuslugu, zasad, dobio plaćeno noćenje i boravak u Monte Carlu, te da je dogovorio ljetovanje na njegovu brodu iduće godine i slično.
Gotovac i njegovi branitelji još ni sami nisu upoznati sa svime što su istražitelji protiv njih dvojice prikupili. Ako bi sumnje ostale samo na razini onoga što je zasad otkriveno, njemu bliski krugovi vjeruju da bi on eventualno mogao biti kažnjen samo za odavanje službene tajne, a takva optužba podrazumijeva obranu sa slobode i najvjerojatnije uvjetnu zatvorsku kaznu.
Međutim, izvori bliski istrazi navode kako bi za Gotovca mogle biti pogubne izjave pouzdanika Uskoka, koji su s njime više puta razgovarali. Gotovac im je tijekom tih razgovora navodno iznio neke informacije koje ga teško kompromitiraju.
Posebno je zanimljivo da je Gotovac iznoseći svoju obranu u više navrata rekao da tijekom privatizacije Dalmacijavina nije napravio nijednu radnju s kojom nisu bili upoznati njegovi pretpostavljeni. U jednom navratu rekao je da je Stanić cijelo vrijeme komunicirao s drugim osobama u Fondu, ali nije htio navoditi njihova imena, jer je puno ljudi bilo uključeno u proces privatizacije.
Potom ga je na kraju iznošenja obrane njegov odvjetnik Ljubo Pavasović Visković upitao je li ga po pitanju privatizacije Dalmacijavina kontaktirala jedna osoba iz upravnog odbora Fonda. Gotovac je odgovorio da je to točno, ali da tu osobu ne želi imenovati. Gotovac je na koncu rekao i to da ima saznanja da je Stanić nedavno prije objave trećeg natječaja za privatizaciju Dalmacijavina obavio sastanke s visoko pozicioniranim političkim djelatnicima. Ta je rečenica upisana u zapisnik o ispitivanju okrivljenika tek na inzistiranje Gotovčeva odvjetnika. Navodno na nju niti predstavnici Uskoka, niti istražni sudac nisu obraćali previše pažnje. Lako je moguće da Gotovac čuva informacije o sadržaju svog razgovora s jednim članom upravnog odbora Fonda za eventualnu trgovinu svojim statusom u bliskoj budućnosti.
Izvor blizak istrazi izjavio je Nacionalu da je na temelju prikupljenih informacija ponovo pred otvaranjem i pomnom analizom gotovo 90 predmeta koji se vezuju uz prodaju nekretnina iz portfelja Fonda za privatizaciju. Osim ninske ciglane, pomno se istražuju i aktivnosti koje prate pokušaj privatizacije hotela Živogošća i Podgora. Hotel Živogošće u svom sastavu ima dva hotela, bungalove i autokamp. Prodaja mu bezuspješno traje od 2001. U pripremi je novi natječaj za prodaju, nakon što je propao prošlogodišnji tijekom koga se prodavao uz 80 posto popusta. Za 80 posto udjela trebalo je izdvojiti 18,2 milijuna kuna.
Hotel Podgora je kompleks koji ima tri hotela, apartmane, autokamp, restorane i upravne zgrade. Prošle se godine bezuspješno prodavao sa 85 posto popusta. Za 73 posto udjela početna cijena bila je 14,8 milijuna kuna. U ožujku je objavljeno da je za većinski paket dionica hotela Podgora stigla ponuda samo od slovenskog turoperatora Relax, dok ponuda za Živogošće nije ni bilo.
Prošle 2006. Fond za privatizaciju je od prodaje nekretnina zaradio 55 milijuna kuna, a od prodaje dionica 79 milijuna kuna. Ove je godine od prodaje nekretnina zasad zaradio 13 milijuna kuna, a od dionica 15 milijuna kuna. Ranijih godina, dok su u portfelju Fonda bile brojne druge zanimljive tvrtke, prihod od prodaje dionica bio je najmanje deset puta veći nego onaj od prodaje nekretnina.
Nekretnine u portfelju Fonda zapravo su imovina tvrtki koja ne predstavlja tzv. tehnološku cjelinu, koja je bila upisivana u temeljni kapital tvrtki kada su one bile pripremane za privatizaciju. Tijekom priprema tvrtki za privatizaciju tako se često događalo da zemljišta oko hotela, kampovi i slične parcele uopće ne uđu u temeljni kapital tvrtke. Takva zemljišta potom bi pravna služba Fonda upisivala u vlasništvo države, te pripisivala u portfelj Fonda. Kada bi taj postupak bio završen, tada bi takva zemljišta bila prebačena u sektor za poslovanje s nekretninama. Potom bi se neka od njih prodavala, a neka davala u najam i slično.
Država nikada nije uspjela napraviti zakon o raspolaganju s tim dijelom svoje imovine. U prošlosti je bilo više neuspješnih pokušaja da se izradi zakon. Nepremostiva prepreka bilo je pitanje tko bi u budućnosti trebao biti nadležan za obavljanje tih poslova, te tko će ubirati prihod od prodaje zemljišta. Za vrijeme Račanove vlade bila su dva različita prijedloga zakona. U jednom je prihod od prodaje trebao odlaziti u državni proračun, a u drugom se taj prihod trebao dijeliti između države i lokalne zajednice, što bi naročito išlo u prilog IDS-u, koji kontrolira Istru. I za mandata ove vlade također se u više navrata bezuspješno raspravljalo o tom problemu, ali ovaj put su se za buduće ovlasti sukobljavala ministarstva Božidara Kalmete i Marine Matulović Dropulić. Najmanje izgledna varijanta predviđala je da prodaju nekretnina nastavlja raditi Fond za privatizaciju. No, kako zakon nije bio donesen, sve se radilo po starom.
Posebno je zanimljivo to što prema Zakonu o privatizaciji i propisima koji uređuju funkcioniranje Fonda za privatizaciju, kolegij Fonda koji čine predsjednik Grga Ivezić, svi potpredsjednici i tajnik Franjo Jozić, može donositi odluke o prodaji zemljišta bez upravnog odbora do vrijednosti od 10 milijuna kuna. To je ostavljalo prostor i za manipulacije s parceliranjem zemljišta u portfelju Fonda tako da se što češće formiraju parcele vrijednosti do 10 milijuna kuna. U jednom takvom slučaju, a radi se o bivšoj ninskoj ciglani, Matanović je navodno ponudio da će osigurati tehničko pokrivanje i stvaranje preduvjeta za situaciju u kojoj će se odgovarajućem kandidatu, koji je spreman platiti mito od 1,7 milijuna eura, zemljište vrijedno desetak milijuna eura prodati za manje od 10 milijuna kuna.
Izvor blizak istrazi Nacionalu je potvrdio da su osumnjičenici iz Fonda najvjerojatnije sve radili iza leđa predsjedniku Fonda Grgi Iveziću. Njega mnogi smatraju nesposobnim, a navodno je dijelom i zbog te nesposobnosti često znao do iznemoglosti tražiti od svojih suradnika da se nabave potrebne suglasnosti za prodaju od nadležnih državnih institucija, što je u nekim slučajevima otežavalo realizaciju kriminalnih dogovora.
Za ciglanu Nin 1,7 milijun eura
Sumnja se da je Josip Matanović za namještanje prodaje ninske ciglane tražio 1,7 milijuna eura. Riječ je inače o bezvrijednom gospodarskom subjektu koji se nalazi na izvanredno vrijednom građevinskom zemljištu. Smještena nedaleko od pješčane uvale, ta nekretnina bi uz mito i cijenu od oko deset milijuna kuna potencijalnom investitoru ipak mogla donijeti veliku zaradu, jer se procjenjuje da je njena tržišna vrijednost oko deset milijuna eura. Pod istragom su i aktivnosti oko privatizacija dvaju hotelskih kompleksa nedaleko Makarske, Hotela Živogošća i Hotela Podgora. Oba se kompleksa već godinama bezuspješno nude na prodaju.