Marko Pupić Bakrač, gradski i županijski vijećnik Akcije mladih u Zadru zaposlen kao ribarski inspektor Ministarstva poljoprivrede, javno je prozvan da radi u interesu jednog od četiri uzgajivača i proizvođača tune u Hrvatskoj, i to onoga u stranom vlasništvu. Učinio je to Tonči Kunjašić, PR-ovac s Korčule i nekadašnji načelnik tamošnje općine Smokvica te jedan od bliskih suradnika generala Ante Gotovine koji se također bavi biznisom s tunama i u svom suvlasništvu ima dvije od četiri tvrtke za njihov uzgoj. Gotovina je pretrpio golemu reputacijsku štetu nakon izjava Pupića Bakrača o navodnom ilegalnom uvozu tuna iz Libije, koje su se na koncu pokazale netočnima, a njemu bliski izvori za Nacional sada uzvraćaju udarac: produbili su tvrdnje o povezanosti zadarskog vijećnika s konkurencijom, preciznije tvrtkom Kali tuna, a u ovaj kontekst doveli i golemu imovinu njega i njegove obitelji. Ona uključuje ogroman broj nekretnina u Zadru i okolici, ali i na otoku Pagu, u Opuzenu, Lici i Zagrebu, pa čak i jedno obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo te uzgajalište – kornjača.

Još prije nekoliko godina vrijednost ove imovine neslužbeno je bila procijenjena na najmanje pet milijuna eura, a u međuvremenu se ona nesumnjivo dodatno povećala. Marko Pupić Bakrač za Nacional je odbio egzaktno procijeniti vrijednost nekretnina u vlasništvu njega i obitelji, no priznao je da se radi o značajnim iznosima. ‘’Princip našeg obiteljskog poslovanja jest da je imovina uvijek aktivna, da prihoduje i stvara novi vrijednost. Aktivni smo: prodajemo, kupujemo, ulažemo… Problem je da se u Hrvatskoj izjednačavaju ljudi koji su sve pošteno stekli i oni koji su se obogatili ratnim profiterstvom ili privatizacijom’’, tvrdi ovaj vijećnik, u lokalnim okvirima prepoznat kao dugogodišnji žestoki kritičar HDZ-ove vlasti. Njegovi protivnici pak smatraju da se Pupić Bakrač i počeo baviti politikom prije desetak godina kako bi prikrio svoje navodno kontroverzne poslovne pothvate i bogatstvo stečeno u razdoblju kada je on radio kao ribarski inspektor, a supruga kao HDZ-ova direktorica Zračne luke Zadar.

Marko Pupić Bakrač, gradski i županijski vijećnik Akcije mladih u Zadru, zaposlen je kao ribarski inspektor Ministarstva poljoprivrede. FOTO: Marko Dimic/PIXSELL

Nacional je detaljno istražio imovinu Marka Pupića Bakrača i njegove obitelji, a potom i od njega zatražio objašnjenja spornih detalja. U nekim slučajevima doista se pojavljuju neobične koincidencije koje upućuju na vezu prema tvrtki Kali tuna, no on to demantira i tvrdi da se radi o nebitnim detaljima ili pukoj koincidenciji.

Ovaj zadarski vijećnik imao je u najmanju ruku neobičnu ulogu u otvaranju navodne afere oko uvoza tune iz Libije u Hrvatsku, gdje je početkom siječnja u javnost iznio podatke do kojih je po svemu sudeći mogao doći obavljajući svoj posao ribarskog inspektora: izjavio je da se u Hrvatsku ‘’bez ikakvih papira’’ uvoze veće količine tune iz Libije te da se u Ministarstvu poljoprivrede održavaju sastanci na kojima se raspravlja kako naknadno legalizirati posao Gotovininih tvrtki. ‘’Tuna se nabavlja iz Libije, bez ikakvih papira, za dva eura po kilogramu. Papiri se kasnije rješavaju u Ministarstvu poljoprivrede u Zagrebu, kako bi se sve legaliziralo. O tome saznanja imaju i policija i Državno odvjetništvo, no predmet skuplja prašinu’’, rekao je tada.

Pojasnio je da tuna može biti uvezena, ali ako nema sve prateće dokumente tada Ministarstvo, odnosno ribarska inspekcija, treba narediti njezino puštanje. On tvrdi da se pušta tek simboličan dio, ‘’pedesetak glava’’, dok ostatak završava u kavezima za uzgoj. ‘’S obzirom na posao koji obavljam čudno bi bilo da o tome ništa ne znam. Uostalom, o tome svi znaju sve i u Ministarstvu i u ribarskoj industriji’’, dodao je Pupić Bakrač. Ministarstvo poljoprivrede promptno je reagiralo s pojašnjenjem da je uzgoj tune strogo regulirana djelatnost na svjetskom nivou preko agencija ICCAT, bez čije potvrde se riba ne može stavljati u promet, dok u Hrvatskoj nadzor obavljaju i nacionalna tijela, predstavnici Europske komisije, Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA), tajništvo ICCAT-a, međunarodni regionalni promatrači te nadležne službe svih država (članice EU-a i države koje to nisu) čija plovila ili farme sudjeluju u procesu.

‘’Svaki ulov plavoperajne tune i prebacivanje između transportnih kaveza snima se podvodnim kamerama radi utvrđivanja broja tuna, dok se svako stavljanje tuna u uzgojne kaveze snima i stereoskopskom kamerom radi utvrđivanja njihove mase. Pored toga svaka promjena je praćena s odgovarajućom dokumentacijom kojom se potvrđuje sljedivost. Što se tiče uvoza žive tune za potrebe uzgoja, ova mogućnost je predviđena ICCAT-ovim propisima te je njima regulirana procedura. Uz ribu ulovljenu u okviru nacionalne kvote, spomenuta uzgajališta su uistinu tijekom 2020. godine imala uvoz tune koju su izvorno legalno ulovila autorizirana plovila pod zastavom Libije, a koja je prethodno uvezena u EU od strane malteškog uzgajališta’’, objašnjavaju u ovom ministarstvu. Kažu da su dokumentaciju i snimke navodno spornog Gotovinina posla iz 2020. provjeravali i predstavnici Europske komisije te administracije Libije, Malte i Italije.

Još prije nekoliko godina vrijednost imovine obitelji Pupić Bakrač neslužbeno je bila procijenjena na najmanje pet milijuna eura, a u međuvremenu se ona nesumnjivo dodatno povećala, a u vlasništvu se nalazi i vila u ulici Josipa Kosora u Zadru. FOTO: Google Maps

Kako bi dodatno istražio ove optužbe Nacional je kontaktirao s nekoliko izvora, a jedan od njih – bez veze s ijednim hrvatskim proizvođačem tune, ali direktno upućen u ovu tematiku posebno kroz sustav kontrole i inspekcije – kazao je da teoretski doista ne postoji problem uvoza tune ni iz Libije jer se radi o istoj ribljoj vrsti, a ni s uvozom jer se radi o alatu koji Hrvatskoj stoji na raspolaganje ako dotad nije iskoristila svoje međunarodno dodijeljene kvote. ‘’Ključnu ulogu u cijelom procesu imaju ‘observeri’ (promatrači) ICCAT-a, organizacije sa sjedištem u Madridu. Oni odobravaju svaki korak u proizvodnji i bez njihova potpisa ništa se ne može dogoditi, pa tako ni tuna ne može biti prodana ili izvezena. Ribe se broje kamerama, njihova težina i dužina mjere se podvodnim stereoskopima. Sustav je organiziran tako da promatrači nikada ne rade u vlastitoj zemlji: hrvatski odlaze u Španjolsku, Portugal ili na Maltu, europski promatrači dolaze u Hrvatsku’’, objašnjava ovaj sugovornik Nacionala. ‘’Po svemu sudeći, u slučaju Gotovininih tvrtki Maltežani su uvezli veću količinu tune nego što im je bilo dopušteno kvotama, pa su se ad hoc dogovorili s Hrvatima i proslijedili im tunu. Ne radi se ni o kakvoj tajni, nego zapravo o praksi koja je u skladu s pravilima kojih se generalno pridržavaju svi, ne samo na europskoj razini. Originalni dokumenti u ovom slučaju potječu iz Libije i ona za njih odgovara, no riba se svejedno morala ponovno brojati i vagati prilikom ‘caginga’, dakle stavljanja u kavez za uzgoj. Dopušteno je odstupanje od najviše deset posto’’, dodala je ista osoba koja ima bogata iskustva upravo u ovakvim poslovima. Ona pretpostavlja da se u pozadini lansiranja ove neobične priče u javnost doista krije borba između nekih hrvatskih tvrtki za što veću kvotu tuna.

Hrvatska nacionalna kvota za gospodarski ribolov plivaricama tunolovkama iznosi 883,46 tone, a udičarskim alatima 90 tona. Plivaričarska kvota za tunu raspoređena je na 16 plovila u Hrvatskoj i namijenjena daljnjem uzgoju u uzgajalištima Kali tuna, Sardina, Jadran tuna i Pelagos net farma. Osim kvote za izlov, postoje i druga ograničenja: ukupni kapacitet uzgoja (proizvodnje) u Hrvatskoj je 7880 tona godišnje, dok najveća količina ulovljenih divljih tuna koja se smije unijeti u uzgajališta, dakle i iz tuđih kvota, iznosi 2947 tona godišnje. U biznis s tunama prva u Hrvatskoj krenula je upravo Kali tuna koju su osnovali iseljenici, no ubrzo su je i preprodali islandskom poduzetniku kojemu se nakon godine dana gubi svaki trag, pa je tvrtku na koncu preuzeo investitor iz Japana. Izvor Nacionala blizak Anti Gotovini tvrdi da ova tvrtka ima poteškoća s ispunjavanjem preuzetih obveza pa stvara dojam da je diskriminirana u Hrvatskoj zato što jedina od četiri proizvođača ima stranog vlasnika. ‘’Kvote su u Hrvatskoj raspoređene gotovo podjednako’’, tvrdi on.

Ipak, upravo o kvotama se izjašnjavao Marko Pupić Bakrač, ribarski inspektor zaposlen u Ministarstvu poljoprivrede. On za Nacional ovako pojašnjava svoj, u najmanju ruku neobičan istup: ‘’Da, kvote su nepravedno raspodijeljene i neki proizvođači ostali su kratkih rukava, no nisu reagirali na to i radi se o njihovu problemu. Tu temu spominjao sam samo uzgred, ona se mene ne tiče’’, kaže ovaj zadarski političar za Nacional. No jedna od njegovih barem neizravnih veza s Kali tunom je Tanja Sedić, koja je po tvrdnjama Gotovini bliskih izvora s Pupićem Bakračem osmislila marketinšku operaciju prikazivanja Kali tune kao diskriminirane i Gotovininih tvrtki kao privilegiranih, uz to i sklonih malverzacijama.

Tanja Sedić se početkom ove godine zaposlila upravo u Kaliju kao prokuristica, odnosno menadžerica. Njena prethodna tvrtka Headline Product bila je smještena u Zagrebu, na adresi Zagrebačka cesta 192, a upravo ondje otac Marka Pupića Bakrača – inače umirovljeni liječnik – 2017. kupio je stan od pedesetak četvornih metara. Još intrigantniji podatak jest da se kao prodavatelj pojavljuju Titan nekretnine čija je direktorica poduzetnica Oksana Dvinskykh, u javnosti poznata i kao prijateljica bračnog para Tomislava i Ane Karamarko koja je s predstavnicima ruskog Sberbanka svojedobno posjećivala Kolindu Grabar-Kitarović na Pantovčaku u jeku afere oko Agrokora, a bila je i ključna figura za tvrdnje da je Karamarko previše približio HDZ ruskom kapitalu. ‘’Tanja Sedić? Nju poznajem iz viđenja, kada sam išao u nadzor na terenu. Sreo sam je možda nekoliko puta, ne u posljednje vrijeme’’, kaže Pupić Bakrač za Nacional, tvrdeći da je činjenica da se stan njegova oca nalazi baš na ovoj zagrebačkoj adresi tek jedna od slučajnosti, puka koincidencija.

Ante Gotovina je pretrpio golemu reputacijsku štetu nakon izjava Pupića Bakrača o navodnom ilegalnom uvozu tuna iz Libije, koje su se na koncu pokazale netočnima. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Druga slučajnost odnosi se na golemu stambenu zgradu tik uz more na Pagu, u mjestu Dinjiška, gdje se od devet turističkih apartmana njih šest nalazi u vlasništvu njegove supruge Katice Pupić Bakrač; dva apartmana su do prije nekoliko godina bila u vlasništvu tvrtke Kali gradnja, a ona je imala sjedište neposredno uz tvrtku Kali tuna. Dijelio ih je jedan kućni broj. ‘’Na Pagu se nalazila obiteljska kuća moje supruge koja joj je pripala raspodjelom imovine, ona danas nije kompletno u našem vlasništvu. Tvrtka Kali gradnja nešto je ondje radila na renovaciji, ali na koncu nisu bili zainteresirani i prodali su nam apartmane. Koliko znam, nemaju veze s Kali tunom’’, tvrdi Pupić Bakrač. Ovaj zadarski političar za Nacional je pristao proći kroz impresivan popis nekretnina u vlasništvu njega i njegove obitelji, do kojeg smo došli temeljitom pretragom zemljišnih knjiga i niza drugih javnih izvora. Tu je najprije jedna obiteljska kuća od 150 četvornih metara u zadarskom naselju Mocire, potom u istom naselju kuća od stotinjak kvadrata s bazenom izgrađena 2019. godine, potom još jedna zgrada s četiri stana i dva bazena te još jedna slična u istom naselju – na koju je uz Bakračevu suprugu upisana Vesna Bačić. Njih dvije veže prošlost: zajedno su radile u Zračnoj luci Zadar kada je Katica Pupić Bakrač bila direktorica. Ona je 2013. otišla jer je otkriveno da je sama sebi isplatila bonus za uspješno poslovanje, premda je velik dio prihoda zadarskog aerodroma zapravo dolazio iz javnih izvora, a koju godinu kasnije otkrila se afera vezana uz šeficu ugostiteljstva na aerodromu Vesnu Bačić, koja je dobila otkaz nakon što je otkrivena dvostruka blagajna i brojne krađe na međunarodnim šankovima ove zračne luke. Dvije nekadašnje kolegice danas dijele suvlasništvo nad novoizgrađenom vilom, jednom od četiri u istom naselju povezane s obitelji Pupić Bakrač, koje je po pisanju lokalnih medija gradila tvrtka Heres, koja je bila angažirana i na radovima u Zračnoj luci Zadar.

‘’Vesnu Bačić plaćenički mediji rado povezuju s mojom suprugom, a istina je da naše obitelji nisu u dobrim odnosima već dulje vrijeme i da je ona uhićena pune dvije godine nakon što je moja supruga otišla s mjesta direktorice Zračne luke’’, tvrdi Pupić Bakrač koji objašnjava da u spomenutim vilama u naselju Mocire između ostalih žive njegovi sin i kći s obiteljima, a ostatak se iznajmljuje turistima. Kao porijeklo novca navodi jedan kredit od 250 tisuća eura, ali i već spomenuto ‘’aktivno upravljanje nekretninama’’ koje kupuje, prodaje i trudi se da uvijek budu u funkciji i donose zaradu.

Tonči Kunjašić, PR-ovac s Korčule i nekadašnji načelnik tamošnje općine Smokvica, a danas bliski suradnik Ante Gotovine. FOTO: NFOTO

Njegov otac posjeduje stan s garažom u Zadru, uz spomenuti stan u Zagrebu koji je kupio 2017., a i njegova majka – umirovljena učiteljica – ima još jedan stan od pedesetak kvadrata u Selskoj ulici u Zagrebu. Marko Pupić Bakrač u kolovozu prošle godine je kupio i građevinsko zemljište od 4 tisuće kvadrata u Opuzenu, za koje kaže da će vidjeti hoće li postati atraktivno nakon izgradnje Pelješkog mosta, dok u Ličkom selu Bruvno postoji i obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo registrirano na njegovu kćer Anu Pupić Bakrač na površini od čak 18 tisuća četvornih metara. To su, kaže, ‘’kupili za bagatelu’’. Na istoj adresi registrirana je i tvrtka EKO Gračac čiji je formalni vlasnik Dražen Mitrović – koji se svojedobno nalazio na izbornoj listi Bakračeve Akcije mladih. Toj tvrtki se dodjeljuju financijska sredstva za potporu u poljoprivredi za krške pašnjake jer koristi zemljište od čak 46,45 hektara u vlasništvu Republike Hrvatske.

‘’Sva moja navodno sporna imovina ima korijene iz ženina nasljedstva, a potom smo pametnim ulaganjima rasli. Ništa nisam izgradio ‘iz zraka’, vješti smo s investicijama i ne znam gdje je tu krimen. Ništa nisam uzeo u ratu i nakon njega, a uostalom HDZ je više puta slao na mene razne inspekcije koje su me češljale kao zadnjeg kriminalca i nisu pronašle ništa sporno’’, navodi Pupić Bakrač za Nacional i oštro odbija da je ičiji ‘’plaćenik’’, pa i tvrtke Kali tuna.

Potvrdio nam je da se – pored vlastitog posla u Ministarstvu poljoprivrede, vijećničke funkcije u Zadru te nekretnina i turističkih apartmana na nizu lokacija – u slobodno vrijeme stigne pozabaviti i prodajom životinja preko internetskih oglasnika. Ondje su, naime, Nacionalovi izvori uz Bakračevo ime primijetili oglase za prodaju ni manje ni više nego patuljastih majmuna i kopnenih kornjača. ‘’Nemam nikakve majmune, nego imam prijatelja u Sloveniji koji vodi zoološki vrt i zamolio me da postavim oglas u njegovo ime. A kornjače – posjedujem legalno uzgajalište, pa kad se izlegu nešto poklonim, a nešto prodam za kućne ljubimce’’, rekao je Marko Pupić Bakrač.

Očigledno je on vrlo svestrani ribarski inspektor.

Marko Pupić Bakrač i njegova obitelj u vlasništvu imaju nekretnine u vrijednosti od nekoliko milijuna eura, a među tim nekretninama ističu se vile u zadarskom naselju Mocire te golema stambena zgrada tik uz more u mjestu Dinjiška na otoku Pagu. Uz to, nedavno je kupio i zemlju u blizini Opuzena

REAKCIJA: ‘Tanja Sedić nikada nije bila vlasnički niti društveno povezana s društvom Headline Product’

U članku pod naslovom “Tajne veze ribarskog inspektora koji je optužio Gotovinu s konkurentskom tvrtkom Kali tuna” objavljenom na portalu nacional.hr dana 25. veljače 2022. iznesene su netočne i nepotpune informacije kojima su grubo povrijeđeni ugled i čast gđe. Tanje Sedić. Netočno se navodi kako je Tanja Sedić “bila […] vlasnik Headline Product” kao i da bi to bila “njezina prethodna tvrtka”. Tanja Sedić nije nikada bila vlasnički niti društveno povezana s tim društvom. Gđa. Sedić je Headline Product d.o.o.-u u kratkom razdoblju pružala usluge savjetovanja te nikada nije imala poslovne udjele niti druga upravljačka prava u tom društvu.

Netočni su i navodi koji dovode u vezu gđu. Sedić i gospodina Marka Pupić Bakrača, kojeg gđa. Sedić ne poznaje. Netočno se navodi da je Tanja Sedić “osmislila marketinšku operaciju prikazivanja Kali tune kao diskriminirane i Gotovininih tvrtki kao privilegiranih, uz to i sklonih malverzacijama”. U pripremi prve verzije ovog članka, Nacional nije kontaktirao Tanju Sedić za komentar na ove navode.