Koncem prošlog tjedna, samo nekoliko dana nakon što je „savjetnik“ zagrebačkog Nogometnog kluba Dinamo Zdravko Mamić nepravomoćno osuđen na nešto više od šest godina zatvora, Nacionalu su dva neovisna izvora predočila dosad nepoznate informacije o njegovim vezama s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, koje bacaju novo vrlo ružno i zabrinjavajuće svjetlo njezin mandat.

Naime, prema najnovijim saznanjima do kojih je došao Nacional, zbog Zdravka Mamića hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović išla je tako daleko da je čak ugrozila nacionalnu sigurnost zemlje jer je Zdravka Mamića i njegov interesni krug, koji je uoči i početkom njezina predsjedničkog mandata predsjednicu s njime povezao i uvukao s njime u razna privatna druženja, željela zaštititi od sigurnosnih službi. Predsjednica je ugrozila nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske kada je u veljači 2016. zbog Zdravka Mamića uskratila povjerenje Draganu Lozančiću, tadašnjem ravnatelju SOA-e, i zatražila njegovu smjenu, čime je uvela zemlju u krizu jer je ugrozila odnose u vrhu vlasti.

Lozančića je odlučila smijeniti zato što je nakon što su otkrivene njene veze s Mamićem, shvatila da je to teško politički kompromitira. Važno je napomenuti da su joj smjenu Lozančića savjetovali upravo ljudi iz Mamićeva kruga, i to neki koji su tada bili, a i danas su u njenoj neposrednoj blizini.

Upravo je Sigurnosno obavještajna agencija imala ključnu ulogu u razotkrivanju spornih radnji Mamićeve interesne hobotnice, ali i u otkrivanju veza predsjednice i Mamića. Oni koji su je tako savjetovali, a redom je riječ o ljudima koji su, kao i Mamić, politički bili vrlo bliski tadašnjem šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku, imali su i nešto drugo u planu: htjeli su, rušeći Lozančića, stvoriti preduvjete da povrate vlastiti utjecaj u toj supervažnoj vladinoj agenciji.

Nacionalu je koncem proteklog tjedna iz dvaju neovisnih izvora definitivno potvrđeno da je Dragan Lozančić, bivši ravnatelj SOA-e, najzaslužniji čovjek za prikupljanje ključnih dokaza koji su doveli do izricanja zatvorske kazne dugogodišnjem najmoćnijem čovjeku hrvatskog nogometa Zdravku Mamiću. Upravo je SOA, a ne policija, odradila najvažniji dio posla u operaciji kojom su razotkrivene Mamićeve sporne kriminalne aktivnosti u hrvatskom nogometu.

Bilo je više osnova i razloga što se SOA uključila u istragu protiv Mamića. Prije svega, bilo je to zbog ogromnih razmjera kriminala, što je sada u prvom stupnju već potvrdio i Županijski sud u Osijeku. Riječ je o iznosima većim od 100 milijuna kuna, što slučaj uvodi u zonu velikog gospodarskog i organiziranog kriminala i korupcije, ali i ugrožavanja nacionalne sigurnosti. Sprječavanje svih tih pojava temeljna je funkcija SOA-e.

SOA s Lozančićem na čelu uključila se u slučaj Mamić prvenstveno stoga što je u vrijeme kada su se državne institucije pokrenule protiv Mamića, bila jedna od rijetkih institucija koje nije zahvatila Mamićeva hobotnica. Mamić je tada već duboko bio proširio svoje veze i poznanstva u policiji i sudstvu. Njegova poznanstva u sudstvu poznata su od ranije, često se i sam javno hvalio svojim druženjima i prijateljstvima s pojedinim sucima. Jedan od takvih primjera je i njegov sastanak sa sutkinjom Ustavnog suda u vrijeme kada je Hrvatski nogometni savez sa svojim odvjetnicima pokušao srušiti Zakon o sportu. Mamić se sa sutkinjom Slavicom Banić i svojim prijateljem Paškom Dodićem sastao u Dodićevu kafiću Gold u zagrebačkoj Dubravi. Taj kontakt otkrila je SOA.

Prvu informaciju o tome objavio je HDZ-u i Mamiću blizak internetski portal direktno.hr, koji je to otkriće pokušao predstaviti kao navodni dokaz političke zloupotrebe represivnog i obavještajnog aparata protiv Mamića i sutkinje. Neki su u toj manipulaciji internetskog portala prepoznali i obrise kaznenog djela sprječavanja dokazivanja i sabotaže rada USKOK-a. Međutim, ponašanje glavnih aktera u to doba potvrdilo je da ima razloga za sumnju u postojanje neprimjerenih veza pojedinih ustavnih sudaca s vrhom nogometne hijerarhije. Čim se doznalo da postoji akcija PNUSKOK-a, DORH-a i SOA-e, možda baš u trenutku kada je o tome obaviještena predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, naglo su prestali svi kontakti Mamića i „posrednika“ u akciji rušenja Zakona, a HNS je istovremeno i bez konkretnog obrazloženja povukao već podneseni zahtjev za ocjenu njegove ustavnosti.

Bilo je i drugih skandaloznih elemenata koji su pokazivali da se Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio neprimjereno umiješati u borbu za prevlast u hrvatskom nogometu – točnije, u pokušaj da se taj sport očisti od kriminala, neregularnosti i okupacije klike koju predvodi Zdravko Mamić – tako što je odlučio dotad neviđenom brzinom riješiti njihove prigovore na Zakon o sportu, ali i tako što je za suca koji će se time baviti imenovao Marka Babića, osobu koju su sigurnosne službe, po svemu sudeći, pratile i prisluškivale upravo zbog sumnji u njegove veze s Mamićem, u isto vrijeme kada i Slavicu Banić.

Da postoje veze Mamića i sudaca moglo se vidjeti na temelju činjenice da su brojni suci zagrebačkog Županijskog suda bili plaćeni za rad u Arbitražnom sudu Hrvatskog nogometnog saveza, udruge u kojoj Mamić godinama vodi glavnu riječ. Taj sud odlučuje u raznim sporovima o nogometnim transferima i njegove odluke u pravilu su konačne. Članove Arbitražnog suda biraju igrači, nekadašnja Udruga prvoligaša te sam Hrvatski nogometni savez. Jedan od tih sudaca, Ivica Veselić, neko vrijeme bio je i predsjednik Arbitražnog suda, a njegova imovinska kartica otkriva da je tijekom triju godina kao sudac Arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza zaradio ukupno 257.711 kunu. 

Ključni razlog što se Lozančićem predvođena SOA uključila u taj slučaj, bila su Mamićeva prijateljstva s nekim vodećim ljudima u policiji. Državno odvjetništvo sumnjalo je da iz policije prema Mamiću cure sve ključne informacije vezane uz rad na njegovu slučaju, a MUP je to u ljeto 2015. također istraživao. S nalazima jednog od tih izvještaja koje su sastavile nadležne policijske službe, bio je upoznat i tadašnji premijer Zoran Milanović. On je tražio da mu se razjasne različite informacije o dužnosnicima ravnateljstva i krim-policije bliskima Zdravku Mamiću, ali ne i samo njemu, jer to suzbija učinkovitost istraga.

U vrijeme dok je policija vodila istragu protiv Mamića, koja je rezultirala i njegovim uhićenjem, sam Mamić indirektno je potvrdio svoje veze s istaknutim policajcima. Dva dana prije uhićenja u jednom od svojih javnih istupa spomenuo je imena visokih dužnosnika policije koji ne sudjeluju u istrazi jer im je to, eto, “zabranio” tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Mamić je tada, ne bez razloga, spomenuo glavnog ravnatelja policije Vladu Dominića i Vitomira Bijelića, tadašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije. S Dominićem se zbližio preko svog kuma Paške Dodića. Djelatnici USKOK-a u to su vrijeme već punu godinu dana upozoravali na te veze. A do tih se informacija došlo zahvaljujući mjerama SOA-e. Mamić je, dakle, bio pod mjerama uz pomoć kojih su zabilježeni i njegovi kontakti s Dominićem. Dominić je nedavno, nakon umirovljenja, osvanuo na poziciji posebnog časnika za sigurnost HNS-a u sustavu natjecanja 1. i 2. HNL-a. Povjerenik za sigurnost Hrvatskog nogometnog saveza je Miroslav Marković. On je od 13. travnja 1992. godine do 31. prosinca 2015. godine bio zaposlen u Policijskoj upravi zagrebačkoj (PUZ) gdje je prošao put od policajca do načelnika policijske postaje. Od konca 2015. iz MUP-a je u Upravu Dinama imenovan Krešimir Antolić. On je bio jedan od perspektivnijih kadrova u odjelu za delikte s drogom, a neko vrijeme bio je na funkciji načelnika Odjela općeg kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke.

Slučajno ili ne, Mamić se nešto ranije, tijekom 2012. javno hvalio i u emisiji „Nedjeljom u 2“ čitao tajne podatke o navijačima, kojima mogu raspolagati samo ovlaštene osobe iz pravosuđa i policije. Time je i sam pokazao da ima veze u vrhu policije, odakle je te podatke jedino mogao dobiti.

SOA predvođena Lozančićem uključila se u rad na Mamićevu slučaju nedugo nakon što je izbila jedna afera u Poreznoj upravi. Tadašnji ministar financija Slavko Linić smijenio je koncem svibnja 2013. devetero visokopozicioniranih dužnosnika Porezne uprave zbog sumnji u zlouporabu ovlasti koje su imali kao visokorangirani poreznici. Smjena je obuhvatila Zlatka Fabijančića, zamjenika tadašnje ravnateljice Nade Čavlović – Smiljanec, kao i njene pomoćnike Anđu Redžić, Željka Glavaša, Anđelu Toth Sesar, Miljenka Krželja i Damira Živkovića te Marka Buljana, pročelnika Područnog ureda Zagreb, Karla Oreškovića, voditelja Službe za otkrivanje poreznih kaznenih djela, i Antuna Hopfingera, voditelja Službe za javnu nabavu.

Oni su bili pod istragom USKOK-a zbog sumnje da su sustavno pogodovali raznim osobama, počevši od dojavljivanja provođenja poreznih nadzora i kontrola, preko zataškavanja pa do odugovlačenja u otkrivanju porezno-kaznenih djela. Sumnjalo se da je unutar Porezne uprave postojala organizirana mreža osoba na visokim funkcijama koje su raznim poreznim obveznicima pogodovale na različite načine: tako što su i osobno profitirali od “dilanja” povlaštenih informacija ili nepostupanja u određenim slučajevima, dojavljivali o nadzorima te otezali u otkrivanju porezno-kaznenih djela. Među ostalim, od njih je koristi imao i zagrebački nogometni klub Dinamo.

SOA se u tu operaciju uključila u trenutku kada su Mamićevi kontakti s nekim ključnim ljudima unutar hrvatske policije već bili toliko dobri i intenzivni da čelni ljudi Državnog odvjetništva nisu imali ni minimalnog povjerenja u policiju, odnosno da bi u Mamićevu slučaju mogla odraditi svoj posao. SOA je na tome već intenzivno radila kada je početkom 2016. Kolinda Grabar-Kitarović uskratila povjerenje Lozančiću, šturo navodeći da je izgubio njeno povjerenje jer se ogriješio o Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu.

Kolinda Grabar-Kitarović uskratila je povjerenje Lozančiću nedugo nakon što su se u medijima pojavile vijesti da je ona prisustvovala privatnoj rođendanskoj proslavi Zdravka Mamića, ali i da je iz njegova kruga dobila skupocjene poklone. Već to bilo je vrijeme kada su, ako nitko drugi, onda Mate Radeljić i Josip Buljević, njeni savjetnici za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, trebali znati da nije javno prihvatljivo da se predsjednica druži s Mamićem ili da kod njega privatno ide na rođendanske proslave. Ali Mamića tada nitko od njih nije smatrao nepoželjnom ili kontroverznom osobom, a on se, kao i ovih dana, javno hvalio svojom potporom predsjednici.

Kada je javnost izrazito negativno reagirala na otkriće da je predsjednica prisustvovala njegovim privatnim proslavama, Kolinda Grabar Kitarović zaključila je, ili su joj to tako predstavili, da SOA u slučaju Mamić zapravo radi protiv nje. Nije isključeno da su u strahu za svoje pozicije ili iz nekih drugih interesa, predsjednici “napunili glavu” insinuacijama da je Lozančić prisluškuje, da je želi diskreditirati i slično. Ona se očito uznemirila, savjetnici su to možda dodatno potencirali te je odlučeno da smjena Lozančića, najvjerojatnije također po savjetu savjetnika, ne prođe potiho, već je zamišljena kao velika medijska hajka.

Međutim, kako je Lozančić neočekivano naišao na veliku podršku javnosti i novinara, krugovi bliski Kolindi Grabar-Kitarović počeli su plasirati sve više teza i razloga za smjenu, pri čemu nisu prezali ni od očitog narušavanja sigurnosti države. Tako je tadašnji potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš na Hrvatskoj televiziji izjavio da je Lozančić uspostavio obavještajnu suradnju s iranskim službama, što je bio skandalozan udarac za nacionalnu sigurnost. Vrlo je malo osoba koje su to Tepešu mogle reći, a među njima je Josip Buljević, Lozančićev prethodnik i tadašnji savjetnik predsjednice za nacionalnu sigurnost.

Argumenti za Lozančićevu smjenu prvotno su bili temeljeni na tobožnjoj obvezi ravnatelja SOA-e da izvijesti državni vrh o istrazi protiv nekoga. Međutim, ako nitko drugi, onda je Josip Buljević morao dobro znati da to nije tako. Netko je, čini se, obmanuo predsjednicu. Naime, po zakonu, obveza je ravnatelja SOA-e da u slučaju kriminala o tome izvijesti Državno odvjetništvo. Ne postoji obveza da se izvijesti državni vrh. U Mamićevu slučaju tim više jer je postojao realan rizik da mu netko dojavi da je pod mjerama.

Tri mjeseca nakon što je predsjednica uskratila povjerenje Lozančiću, tadašnji premijer Tihomir Orešković rekao je da nije vidio nikakve podatke prema kojima se Lozančić ogriješio o zakon. Povela se oko toga žestoka javna diskusija, a Kolinda Grabar-Kitarović u mjesecima nakon toga postajala je sve nervoznija. Jednom prilikom javno je rekla da se to pitanje previše odugovlači i nastavila proizvoditi pritisak.

“Samo mogu reći da moja pozicija ostaje ista; dakle, ja sam tražila povlačenje gospodina Lozančića jer je izgubio moje povjerenje. O drugim razlozima neću raspravljati javno s obzirom na to da je riječ o pitanjima nacionalne sigurnosti. Međutim, to je pitanje koje svakako treba riješiti jer mislim da se previše odugovlači, a iskreno govoreći, ne razumijem ni poziciju gospodina Lozančića koji ustrajava na tom mjestu nakon što mu je jedna od osoba koja mu prema zakonu daje smjernice za rad, rekla da ne uživa njeno povjerenje”, izjavila je novinarima 2016. tijekom obilježavanja Dana narcisa, posvećenog ranom otkrivanju raka dojke. Rekla je tada i da je općenito brine nedostatak brzine prilikom donošenja odluka.

Unatoč argumentima za smjenu koje su savjetnici predsjednice plasirali u medije, većina javnosti i dalje je bila na Lozančićevoj strani, a predsjednica je sve dublje tonula u glib Mamićeva slučaja, pogotovo jer javnosti nikad nije rekla stvarne razloge traženja Lozančićeve smjene. To je dodatno produbilo sumnje javnosti da je Kolinda Grabar-Kitarović s Mamićem interesno povezana, a kolale su i razne glasine koje su takvo stanje dodatno pogoršavale. Njena nervoza oko Lozančićeve smjene pojačavala je loš osjećaj javnosti oko tog skandala i poticala razne priče. Nedugo nakon što je Lozančiću uskratila povjerenje, ljudi bliski Karamarku i tadašnjem premijeru Oreškoviću počeli su joj predlagati da za Lozančićeva nasljednika podrži Matu Boticu. Botica je u veljači 2013. smijenjen s mjesta v. d. ravnatelja OTC-a. Operativno tehnički centar za nadzor komunikacija servisna je služba policije i sigurnosnih službi. Svi podaci vezani uz telekomunikacije, počevši od tajnih mjera prisluškivanja do pribavljanja izlista telefonskih kontakata osumnjičenih osoba, prikupljaju se i provode preko OTC-a, gdje se na jednome mjestu mogu naći imena i drugi podaci svih osoba kojima se bave kako policija, tako i SOA. Botica se našao pod sumnjom da je odavao neke brojeve koji su bili pod nadzorom. Bilo je tu kompleksnih manipulacija pa je i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost istraživao je li policija na zahtjeve za izliste telefonskih poziva nezakonito dopisivala brojeve nekih čelnika SOA-e i Agrokora. Među njima i broj Josipa Buljevića. Na koncu Botica nije prihvaćen za novog ravnatelja SOA-e, nego je na to mjesto došao Daniel Markić.

Novi dokaz bliskosti Kolinde Grabar Kitarović s hrvatskom nogometnom vrhuškom povezan je s događajima tijekom Europskog prvenstva 2016. godine u Francuskoj, nakon što je dio hrvatskih navijača zasuo teren bengalkama i prekinuo utakmicu protiv Češke u znak prosvjeda protiv nogometne mafije. Na službenom predsjedničinu profilu na Facebooku objavljen je prijeteći status iz kojega je vidljiva njena, u najmanju ruku, neinformiranost o procesima u domaćem nogometu, ako ne i direktno pokroviteljstvo nad njima:

„A vama neprijateljima Hrvatske, mrziteljima svoje reprezentacije i države (tzv. orjunašima) poručujem: odgovarat ćete i za ovo i za svastiku! Sram vas bilo!“ dio je predsjedničina statusa na Facebooku. Više Nacionalovih sugovornika iz tog vremena takav oštar pristup pripisivalo je utjecaju njenog savjetnika Mate Radeljića. I umjesto da predsjednicu izvuku iz te priče, oni koji su joj pisali te objave koristeći pojam “orjunaš”, kojim se često služio upravo Zdravko Mamić, dodatno su je u percepciji javnosti povezali s Mamićem.

Znakovita je i njena povezanost s Ivanom Zvonimirom Čičkom. Čičak je godinama blizak ne samo Mamiću, nego i Josipu Buljeviću i ostalim osobama iz toga kruga. Čičkov HHO već godinama izaziva bijes navijačke javnosti jer provodi projekt pod nazivom “Izravna prevencija navijačkog nasilja” u kojem broji navijačke uvrede upućene Zdravku Mamiću i vrhu HNS-a i to šalje u inozemstvo kao službena izvješća HHO-a. Projekt financira HNS, u prijevodu, što se javnosti tiče – Zdravko Mamić. Ne čudi stoga što vrh HHO-a u javnosti zdušno brani Zdravka Mamića i vrh HNS-a. U HHO-u je duže vrijeme istaknut i Igor Peternel, čija je bivša supruga Amra dugogodišnja direktorica u Dinamu.

Čičak je u svojim javnim istupima često vrijeđao ljude koji su bili eksponirani kao Mamićevi kritičari. Koncem 2015. u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici Kolinda Grabar Kitarović dodijelila je Povelju Republike Hrvatske članovima HHO-a.

Čičak je prije nekoliko tjedana upravo na adresu Kolinde Grabar Kitarović uputio falsificiranu navodnu SMS prepisku između premijera Plenkovića i Martine Dalić, i to u trenutku kada se ljuljala Plenkovićeva vlada. Navodne SMS-ove Čičku je poslao Ivica Todorić, koji ih je navodno dobio u pošti, a on ih je uputio Predsjednici. Kada je SOA utvrdila da su SMS-ovi lažni, Čičak je ljutito na konferenciji za medije optužio Vladu za miješanje u rad pravosuđa. Vjerojatno upravo zato što je utvrđeno da su lažni. Zbivalo se to u vrijeme najveće nestabilnosti Vlade. Slučajno ili ne, Čičkov prijatelj Mamić, neposredno uoči izricanja prvostupanjske presude, na konferenciji za medije objavio je da je u pošti pronašao navodnu SMS prepisku Glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i sudaca, u kojima Cvitan navodno vrši pritisak da se Mamića osudi. Odmah se vidjelo da je prepiska lažna. Netko se prilično potrudio da je napravi. Sve to skupa ima obilježja specijalnih operacija i paraobavještajnog djelovanja – i sve je u javnost plasirano preko istog interesnog kruga.

Na spomen imena Zdravka Mamića, Kolinda Grabar Kitarović konstantno i sustavno reagira iznimno nervozno. U prvoj javnoj reakciji na Mamićevu osuđujuću presudu Kolinda Grabar-Kitarović prošloga tjedna objavila je da „ne komentira nepravomoćne postupke“, a ovog ponedjeljka ponovno je nervozno reagirala na spomen njegova imena. U intervjuu za RTL televiziju burno je odgovorila na primjedbu novinarke da je Mamić njezin prijatelj ili poznanik. „Otkud vam ideja o tome? Nismo se ni čuli tri godine“, kazala je, da bi se kasnije korigirala i rekla da se radi o razdoblju „preko dvije godine“. Žestoka je bila i njena reakcija na tvrdnju da joj je Mamić organizirao večere. „Kakve večere? Samo smo se suretali“, rekla je nastojeći promijeniti temu.

Samu presudu ponovno je odbila komentirati, a bijeg u Hercegovinu proglasila je „osobnom odlukom“ Zdravka Mamića, uz neizostavan dodatak da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Prvi put su njene nervozne reakcije kada je Mamić u pitanju postale vidljive u siječnju 2015. godine, u samoj završnici kampanje za predsjedničke izbore, kada je prekinula konferenciju za novinare u Splitu upravo zbog pitanja o svom odnosu s danas osuđenim „savjetnikom“ GNK Dinama. Prethodno su iz stožera protukandidata Ive Josipovića plasirane fotografije autobusa s njenim likom, korištenog u kampanji, parkiranog podno tribine stadiona Maksimir, a potom je otkriveno i da je sam Mamić jedan od njenih donatora s deset tisuća kuna, što je bio maksimalan iznos predviđen za fizičke osobe.

„Zašto bih vratila novac? Oprostite, sve su donacije transparentne i sve su prijavljene Državnom izbornom povjerenstvu. Čemu uopće takvo pitanje?“ čudila se Grabar Kitarović tom prilikom u Splitu, a na pitanje novinara je li joj Mamićev novac sporan barem s moralne strane – a sve se to događalo tek dva mjeseca nakon prosvjeda protiv nogometne mafije upravo u tom gradu – izrekla je floskulu o nemiješanju politike u sport. „Tog gospodina ne promatram kroz prizmu politike, već kao svakog drugog građanina Hrvatske. On ima jednaka prava kao i ostali pa tako može dati donaciju kao i svaki drugi građanin. Bez obzira na to što se događa i bez obzira na sve napise, nikoga se ne može a priori osuđivati“, dodala je tadašnja kandidatkinja za predsjednicu Hrvatske. Novinari su ipak inzistirali na tome da se izjasni o samom Zdravku Mamiću i načinu na koji se vode Dinamo i Hrvatski nogometni savez pa je konferencija naprasno prekinuta.

Na svoju inauguraciju friška predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kao počasne goste pozvala je, između ostalih, upravo Zdravka i Zorana Mamića. Bilo je to tek nekoliko mjeseci prije no što je Zdravko Mamić za nju organizirao spomenutu privatnu rođendansku proslavu, nekoliko dana prije nego što će službeno napuniti 47 godina. Taj događaj, odnosno višegodišnje izbjegavanje konkretnih odgovora na sva postavljena pitanja, pokazuje se presudnim za formiranje percepcije o njenoj izuzetnoj bliskosti s danas osuđenim nogometnim „bossom“.

Međutim, Kolinda Grabar-Kitarović nije bila frustrirana samo Draganom Lozančićem. Njeni sporni kontakti s Mamićem, po svemu sudeći, potaknuli su je i na javni obračun s bivšom predsjednicom Povjerenstva za sukob interesa Dalijom Orešković.

Kada je, naime, Povjerenstvo potaknuto naknadnim javnim priznanjem predsjednice da je Mamić „organizirao za nju razne večere“, službeno otvorilo predmet zbog primanja nedopuštenog poklona, Kolinda Grabar-Kitarović optužila je Daliju Orešković da vodi „osobni rat protiv nje“ i pozvala je da se pozabavi „sukobom interesa u državi općenito“. U tom periodu i Ministarstvo unutarnjih poslova uporno je odbijalo dati informacije o kretanju predsjedničina osiguranja na sporne datume, koje su mogle službeno potvrditi njen boravak u Mamićevoj vili koncem travnja 2015. godine. U političkim i novinarskim kuloarima od tada kruže informacije da postoji čak i videosnimka sporne zabave te da je predsjednica tada na poklon dobila i skupocjene naušnice.

Sve to baca posve novo svjetlo na okolnosti zbog kojih je Dragan Lozančić izgubio povjerenje hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović. Te informacije nisu izuzetno važne samo zato što bacaju novo svjetlo na razmjere Mamićeva utjecaja nad ključnim institucijama zaduženima za istraživanje organiziranog kriminala, već i zato što otkrivaju da je on godinama doista predstavljao ključnu personifikaciju modela ponašanja koji je sustavno – i još to čini – ugrožavao nacionalnu sigurnost Hrvatske. Pa se može tvrditi da je Zdravko Mamić vjerojatno najagresivniji izdanak metastaze najmalignijeg koruptivnog i klijentelističkog tumora koji desetljećima izjeda hrvatsko društvo.

Mamić je nakon bijega dao i jedan indikativan intervju u Hercegovini, neposredno nakon što mu je izrečena nepravomoćna zatvorska kazna.

U intervjuu koji je dao za portal Klix.ba, Mamić je detaljnije objasnio svoje veze s HDZ-om i Kolindom Grabar-Kitarović. Rekao je da su ga iz HDZ-a molili da ide na njihove stranačke skupove. “Prvo, ja se nisam bavio politikom niti sam bio član ijedne stranke, ali sam se vezao i podržavao HDZ. Kako sam imao utjecaja, HDZ je od toga imao velike koristi i time se ta stranka ponosila. Uvijek su me molili da dođem na njihova okupljanja i za aktivnosti prilikom dolaska na vlast. Jednom sam tako u Bruxellesu upoznao današnju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i odmah sam joj rekao: Vi morate biti nova hrvatska predsjednica. Ona se nasmijala”, rekao je Mamić.

Potom je ispričao da je u Zagrebu nakon upoznavanja lobirao za Kolindu Grabar-Kitarović.

“Moj prijatelj Karamarko nije je želio, htio je neke druge. Nakon nekog vremena ipak je pristao. Kolinda je tada imala samo nekoliko ljudi, jedan od njih bio sam ja. Nije ona postala predsjednica zahvaljujući Mamiću, nego svojim kvalitetama i šarmu. Krenula je popularnošću iz podruma, a porazila je čovjeka koji je, prema istraživanjima, imao sedamdeset posto podrške. Kako se Kolinda pretvarala u ozbiljnog kandidata, tako su meni dolazili emisari s ljevice i govorili mi da se maknem, da će mi napraviti porezne probleme. Smatrao sam, a i dan danas smatram da sam uvijek radio pošteno i čestito, da nikad nisam prekršio zakon. Nakon što je predsjednica postala predsjednica, Karamarko je i dalje bio predsjednik HDZ-a, došli su parlamentarni izbori i onda su me strpali u zatvor”, izjavio je Mamić.

Više izvora izjavilo je za Nacional da je to tipičan Mamićev obrazac ponašanja u kojem on namjerno otvara određene teme kako bi pojedincima poslao poruke upozorenja.

Veze Ureda predsjednice s vodstvom Hrvatskog nogometnog saveza održavaju se do danas: njen savjetnik za zdravstvo i sport Tomislav Madžar ima dugu karijeru u Dinamu i HNS-u, a posljednjih tjedana angažiran je u reality showu na jednoj televiziji, u potrazi za najvećim nogometnim talentom koji će kao nagradu dobiti profesionalni angažman u – Dinamu.

Također, Madžar je prošlog tjedna bio involviran u nesretni događaj kada se u gluho doba noći dogodio sudar u blizini slavonskog mjesta Bobota. Oko 2.30 sati automobil BMW zagrebačkih registracija projurio je jednim križanjem bez zaustavljanja, da bi na njega potom naletjela čak dva automobila, što je rezultiralo s nekoliko ozlijeđenih osoba. Među njima je upravo Madžar, koji je po službenim informacijama slomio ključnu kost i nekoliko rebara. Upravo on se kao suvozač nalazio u BMW-u, dok ga je vozio ni manje ni više nego Marijan Kustić, direktor natjecanja i infrastrukture u HNS-u, jedan od danas najutjecajnijih članova te organizacije. Sve to skupa pokazuje da kompleksne veze Kolinde Grabar-Kitarović i njenih bliskih suradnika s pojedincima aktivnima u Mamićevu kontaminiranom miljeu, ne jenjavaju.

Međutim, bilo je i situacija kada se ona od Mamićeva kruga ipak bar nominalno distancirala. Recimo, u vrijeme kada je njen tadašnji drugi savjetnik Andro Krstulović Opara službeno objavio da će se kandidirati za gradonačelnika Splita – a i istrage protiv Mamića već tada su uznapredovale. Učinila je to prilikom posjeta predsjednika UEFA-e Aleksandra Čeferina, kada je ispred vrata ostavila Davora Šukera i potom u izjavi pred novinarima kazala da je hrvatski nogomet „duboko korumpiran i otet navijačima“. Radilo se o radikalnom zaokretu čije je autorstvo pripisivano upravo Andri Krstuloviću Opari, dok se kao motivacija – osim pomoći u njegovoj kampanji za gradonačelnika Splita – spominjala i njena želja da na vrijeme suzbije optužbe za veze s Mamićem uoči bitke za drugi mandat na Pantovčaku. Iz današnje perspektive čini se da je to bila iznimna situacija u kolopletu njenih aktivnosti koje su je redovito svrstavale u okrilje Mamićeva kruga. Znatno su tomu pridonijeli i njeni savjetnici u koje ona i dalje ima povjerenje. Sve izraženije u takvoj klimi otvara se pitanje zašto je to tako.

Čini se da s protekom vremena preostaje sve manje dilema oko toga kako se i zašto Kolinda Grabar-Kitarović dovela u takvu poziciju. Isprva se moglo činiti da je zbog svoje političke naivnosti možda zapravo nesvjesno bila uvučena u operaciju u kojoj je jedan uski krug ljudi blizak i Tomislavu Karamarku i njoj, tako posredno namjeravao ponovo potpuno zavladati sigurnosnim sustavom. Međutim, s vremenom su se zapravo počele sve izraženije pojavljivati indicije da bi ona zapravo mogla biti ključni eksponent u funkciji te klijentelistički kompatibilne interesne skupine.