Talijani su u nedjelju na biralištima izabrali najdesniju vladu u poslijeratnoj povijesti zemlje, glasajući u velikoj većini za tri stranke čiji su izborni programi uvjerili većinu glasača. Budući da je prije izbora Giorgia Meloni uspjela nagovoriti Mattea Salvinija i Silvija Berlusconija da u novoj desnoj koaliciji koja će formirati vlast mjesto premijera bude za onu stranku koja dobije najviše glasova, nova talijanska premijerka bit će Giorgia Meloni, prva žena na čelnom mjestu te države u povijesti.

Desnica je, smatraju Talijani, rješenje za probleme s kojima se Italija i njeno gospodarstvo trenutno suočavaju. U zemlji u kojoj BDP već 22 godine ne raste, gdje gotovo četvrtina mladih nije zaposlena niti se obrazuje, posao premijera neće biti lak. Je li Meloni prava osoba za izlazak iz ove krize? The Economist smatra da “ništa u njenim govorima ne daje naslutiti da razumije potrebu za kompetitivnošću“.

„Ona je”, tvrdi britanski list, “za sveobuhvatnu nacionalizaciju i protekcionizam iako neće moći postići ni jedno ni drugo”.

Nacional je istražio povezanost Giorgie Meloni, predsjednice domoljubne stranke Braća Italije, koja je naziv dobila prema prvim riječima talijanske himne, s hrvatskim konzervativnim političkim akterima kao što je Željka Markić iz udruge U ime obitelji, kao i stajališta prema Istri, s obzirom na to da je na francuskoj televiziji 1996. objasnila da je “Mussolini bio dobar političar”.

Rođena u pučkoj četvrti Garbatella u Rimu 1977., Meloni je od rane mladosti bila aktivna u neofašističkim političkim skupinama poznatim po ekstremističkim i nimalo umjerenim stavovima i nastupima. Stup njezina političkog aktivizma je domoljublje, a najpoznatija joj je rečenica “Ja sam žena, majka, kršćanka”, što je vrlo slično motu talijanske fašističke stranke “Bog, domovina, obitelj”. Promovira iste vrijednosti kao i Željka Markić, borbeni konji njezina političkog diskursa su Istra i fojbe, a javno prezire Josipa Broza Tita.

Giorgia Meloni i Željka Markić blisko su povezane. Ujedinjuje ih takozvana Agenda Europa, transnacionalni plan za obnovu konzervativne i religiozne vizije društva, zapravo ograničavanje prava žena

U obraćanjima Giorgie Meloni i njezinu izbornom programu, ali i prethodnom političkom radu, može se izdvojiti nekoliko fiksnih tema. To su “zaštita kršćanskih vrijednosti”, “pravo majke da može imati djecu i istovremeno raditi”, “pravo da velike obitelji plaćaju manje poreze” i “prava žena da imaju alternativu pobačaju”. Meloni ukazuje i na opasnosti za društvo, a to su po njoj uglavnom migranti i oni koji žele uništiti tradicionalnu obitelj te nametnuti rodnu ideologiju.

Meloni se, dakle, zalaže za zaštitu ljudskog života, drugim riječima, zabranu abortusa. Zalaže se za zaštitu prirodne obitelji i ekonomsku potporu za njegovanje kulture koja bi ponovno stavila obitelj u središte, što prevedeno znači bezuvjetno protivljenje gej pravima i emancipaciji žena. Kritična je prema takozvanoj rodnoj ideologiji, neologizmu skovanom u katoličkim tradicionalističkim krugovima, a kojim se aludira na neku vrstu “zavjere” s ciljem demontiranja seksualnog identiteta. Predstavlja “mnoge milijune europskih građana koji vjeruju u tradicionalni obiteljski model, europsku zajednicu utemeljenu na jakim nacijama i zajedničkim kulturnim i vjerskim korijenima”, kako piše u zajedničkom priopćenju Giorgie Meloni i Viktora Orbána nakon što su se sastali u lipnju prošle godine.

Na kritike da su vrijednosti koje promiče oduzimanje ljudskih prava, Giorgia Meloni je s pozornice Svjetskog kongresa obitelji 2019. u Veroni kategorično odgovorila: “Mi ne oduzimamo prava, mi ih dodajemo.” Tada je na optužbe da su takva “prava” povratak u srednji vijek, odgovorila da je to ionako „povijesno razdoblje u kojem su sagrađene katedrale, opatije, pokrenuta sveučilišta, parlament”. Mediji su tada prenosili da Meloni govori o prirodnoj obitelji koja se temelji na braku, a ima izvanbračno dijete. “Ako je samo to, ja govorim i o velikim obiteljima, a rodila sam samo jedno dijete. Ako nisam stupila u brak, ne zahtijevam da meni država prizna prava koja priznaje obiteljima u braku”, odgovorila je Meloni s pozornice u Veroni.

“Zašto se bavimo bilo kakvom diskriminacijom, a pravimo se da ne vidimo da se događa najveći progon, a to je genocid nad svim kršćanima svijeta? Zašto je obitelj neprijatelj, zašto se netko toliko boji obitelji? Postoji samo jedan odgovor: jer nas obitelj definira, jer je naš identitet. A sve ono što nas definira je neprijatelj onima koji bi htjeli da više nemamo identitet i da budemo savršeni potrošači”, dio je govora Giorgie Meloni u Veroni, koji je zaključila ovako: “Napadnut je nacionalni identitet, ali i vjerski i obiteljski identitet. Ne smijem se definirati kao Talijanka, kršćanka, žena, majka? Ne! Kad više ne budem imala identitet, neću više imati korijene pa ću onda biti savršeni rob u nemilosti velikih financijskih špekulatora, savršeni potrošač. Branit ćemo domovinu i obitelj, koje se nekima toliko gade.”

Stup političkog aktivizma Giorgie Meloni (1977.) je domoljublje, a najpoznatija joj je rečenica ‘Ja sam žena, majka, kršćanka’, što je vrlo slično motu talijanske fašističke stranke ‘Bog, domovina, obitelj’. FOTO: YARA NARDI/REUTERS/PIXSELL

Na istom tom kongresu jedna od počasnih gošća bila je i čelnica udruge U ime obitelji Željka Markić, koja je, poput Meloni, s govornice rekla da nije samo na strani istine i znanstvenih činjenica, nego i s pobjedničke strane, “jer ljubav i istina uvijek pobjeđuju”. Dan nakon govora Željke Markić i Giorgie Meloni, u Veroni se održao talijanski “hod za život”, marš za zabranu pobačaja poput onih koji se organiziraju u Hrvatskoj.

Željka Markić i Giorgia Meloni blisko su povezane. Ujedinjuje ih takozvana Agenda Europa, transnacionalni plan za obnovu konzervativne i religiozne vizije društva i borbu protiv antidiskriminacijskih politika na čijem je vrhu “rodna ideologija“. Drugim riječima, cilj Agende je ograničavanje prava žena i LGBT kolektiva.

Radi se o ekstenzivnoj mreži udruga, organizacija, think tankova i portala sa sjedištem u Europi, ali i Americi. Nedavna odluka Vrhovnog suda SAD-a da opozove presudu kojom je zajamčeno pravo na pobačaj shvaćena je kao poticaj za njihovu aktivnost u Europi i dala im je vjetar u leđa, a pobjeda Giorgie Meloni dokaz je njihova uspjeha. Svjetski dan obitelji koji je organiziran 2019. u Veroni održao se tek nekoliko mjeseci nakon prethodnog. Razlog je jasan iz govora Željke Markić. Naime, bilo je to neposredno pred izbore za Europski parlament pa je Markić pozvala Talijane, koji su mnogobrojni narod i imaju veći broj zastupnika, da glasaju za političare koji zastupaju konzervativne vrijednosti jer će tako pomoći i ostatku Europe. Jedan je od ciljeva Agende Europa, naime, udruženo utjecati na izbore tako da bude što više konzervativnih zastupnika koji podupiru njihovu ideološku borbu.

Istraživanje think tanka openDemocracy iz 2019. ustvrdilo je da su američke radikalne desničarske skupine platile više od 50 milijuna dolara strankama koje promiču konzervativne vrijednosti u Europi. Uspjeh tih pokreta je posljednjih godina, piše talijanski list Il Sole 24 Ore, neosporan. Prije nekoliko desetljeća bili su ismijavani jer se smatralo da ne predstavljaju nikoga. Nakon izbora Donalda Trumpa počeli su dolaziti na vlast. Religiozni element tih pokreta predstavlja “ljepilo” za nagone koji nemaju previše veze s vjerom. Koheziju više diktira potraga za neprijateljem nego za zajedničkim vrijednostima. Zajedničko im je izmišljanje vanjskih opasnosti pri čemu su pripadnici najranjivijih skupina, kao što su neimenovani gej lobiji ili migranti, krivci za loše stanje u društvu, a oni nude rješenje.

Kroz godine, Markić i Meloni su promovirale niz prohibicijskih peticija koje su pokrenute na platformi CitizenGo, međunarodnoj mreži neimenovanih građana za obranu “života, obitelji, slobode”, koja želi odavati dojam da predstavlja većinu, a iza koje zapravo stoji niz ultrakatoličkih organizacija diljem svijeta.

Iako je vrlo teško doći do informacija o zakladi CitizenGo, zna se da ona u upravnom odboru ima nekoliko utjecajnih članova Svjetskog kongresa obitelji, ali i Rusa Alekseja Komova, povezanog s oligarhom Konstantinom Malofejevim koji je već osam godina pod sankcijama. Zaklada CitizenGo zapravo je međunarodni lobi koji je 2013. u Madridu osnovao Ignacio Arsuaga, blizak ultrakonzervativnoj stranci VOX i predsjednik udruge HazteOír, čiji su ciljevi identični onima udruge U ime obitelji.

CitizenGo, koji promoviraju i Markić i Meloni, pokrenut je 2013. s budžetom od 600 tisuća eura. Prema studiji Europskog parlamentarnog foruma o seksualnim i reproduktivnim pravima, od tada je ta platforma stvorila više od 10 milijuna dolara vrijednosti. Izvješće navodi i karakteristike platforme CitizenGo: “Oni stvaraju više brendova kako bi privukli različite demografske skupine, a zatim razmjenjuju osobne podatke kako bi povećali potencijal prikupljanja sredstava.” U tom dokumentu stoji i da “proizvode društvenu indignaciju kako bi kanalizirali svoje ciljeve prema političkim strankama ekstremne desnice”.

Prema izvješću Europskog parlamentarnog foruma o seksualnim i reproduktivnim pravima “Tip of the Iceberg” (Vrh ledenog brijega), ultrakatoličke udruge s konzervativnim ciljevima prikupile su najmanje 707,2 milijuna dolara za utjecaj na europske društvene politike. Financiranje za potkopavanje prava žena i LGBT zajednice posljednjih je godina u porastu, a kreće se od 22,2 milijuna dolara u 2009. do 96 milijuna devet godina kasnije.

U studiji se navodi da najveći dio novca dolazi iz Europske unije (437 milijuna dolara), ali borba protiv rodne ideologije također dobiva ekonomsku potporu od lobija u SAD-u (81,3 milijuna), ali i 188 milijuna dolara od oligarha bliskih Putinu, s ciljem financiranja krajnje desničarskih organizacija i kršćanskih konzervativnih skupina. “Rusija je preuzela ulogu podržavanja kršćanskih vrijednosti kao prave europske alternative onome što oni vide kao gej degeneraciju zapadne Europe”, navodi se u izvješću te se dodaje da su iz Kremlja pokušali “pronaći saveznike u drugim zemljama koje dijele tu agendu” i da “rusko anti-rodno financiranje u Europi dolazi od subjekata povezanih s dvojicom ruskih oligarha – Vladimirom Jakunjinom i Konstantinom Malofejevim”. U studiji se navodi i nekoliko zaklada koje je izravno stvorio Kremlj. Ipak, za razliku od partnera u novoj vladi Salvinija i Berlusconija, Giorgia Meloni se žestoko ogradila od Putina. S druge strane, Svjetski kongres obitelji podržao je zakon o gej propagandi izglasan 2013. u Rusiji i zakon protiv posvajanja od strane istospolnih parova. Tom prilikom je čak Brian Brown, predsjednik Svjetskog kongresa obitelji, bio u Moskvi.

Meloni je Kritična prema takozvanoj rodnoj ideologiji, neologizmu skovanom u katoličkim krugovima kojim se aludira na neku vrstu ‘zavjere’ s ciljem demontiranja seksualnog identiteta. FOTO: GUGLIELMO MANGIAPANE/REUTERS/PIXSELL

Politički ciljevi Giorgie Meloni i Željke Markić gotovo su isti, ali ih razlikuju dva elemenata. Iako zastupaju iste vrijednosti, Željka Markić profilirala je svoje medijske nastupe na miroljubivosti i smirenosti, dok Giorgia Meloni iste poruke šalje puno agresivnije. S druge strane, Željka Markić odlučila je utjecati na promjene u društvu, ali bez zauzimanja ikakve političke funkcije, dok je Meloni oduvijek zauzimala i političke funkcije. Na ideološkoj liniji Giorgie Meloni u Hrvatskom saboru je Stephen Nikola Bartulica iz Domovinskog pokreta.

Da su Istra i fojbe top tema u političkom diskursu nove talijanske premijerke, pokazuje studija magazina Pagella Politica koji analizira objave političara na socijalnim mrežama. Između 10. i 11. veljače 2020. Giorgia Meloni je na socijalnim mrežama objavila 19 postova, od kojih je 16 bilo posvećeno fojbama u Istri.

„Uspostava dana posvećenog mučenicima fojbi i egzodusu brojnih Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije, omogućila je Italiji da prigrli svoju djecu s istočne granice, skrivenu od povijesti gluhom šutnjom”, napisala je Giorgia Meloni 2013., a istom prilikom pozvala je sve političke snage u Italiji da potpišu apel šefu države Giorgiu Napolitanu „za oduzimanje titule ‘Vitez Velikog križa odlikovan Velikim kordunom’ i ‘Ordena za zasluge Talijanske Republike’ jugoslavenskom diktatoru Titu, kojima je, nažalost, odlikovan u prošlosti“.

“Skandalozno je zamisliti da se komunistički tiranin, krivac za svirepo etničko čišćenje nad mnogim nedužnim Talijanima, može pohvaliti ordenom naše države. Također tražimo od talijanskih gradonačelnika da Titovo ime trajno nestane iz toponimije općina i da se te ulice i trgovi preimenuju u Mučenike iz fojbi”, priopćila je drugom prilikom Meloni. U tom priopćenju Tita koristi za obračun s ljevicom: “… identitet koji nam je maršal Tito na sve načine pokušavao izbrisati, uz besramno dopuštenje Talijanske komunističke partije…”

Kroz godine je nastavila zahtijevati oduzimanje titula i ordena Titu, a 2017. u emisiji „Porta a Porta“ na programu Rai 1, na pitanje novinara Bruna Vespe koju povijesnu ličnost najviše prezire, rekla je da je to Josip Broz Tito, obrazloživši da je upravo on bio začetnik pokolja u fojbama i odgovoran za egzodus u Istri i Dalmaciji.

Kad su krajnje desni talijanski militanti 2015. objavili ‘Istra i Dalmacija su Italija’, Giorgia Meloni nije reagirala, a nije se ogradila ni od apologije fašizma u Tajanijevoj tezi da je ‘Mussolini napravio neke pozitivne stvari’

Godinu prije toga u priopćenju je objavila da je “čak 20 tisuća žena i muškaraca ubijeno od Titovih komunističkih partizana samo zato što su bili Talijani”. Bilo je to, stoji u priopćenju, “potpuno političko i etničko čišćenje, prerušeno u akciju rata ili osvete fašistima. U stvarnosti, u krškim šupljinama zvanim fojbe, muškarci, žene, starci i djeca koji su u to doba velike ratne zbrke bačeni još živi, međusobno povezani žicom, našli su se u nemilosti jugoslavenskih komunističkih partizana”.

Meloni je navela i sljedeće: “Tragedija izbjeglica koja je uslijedila još je mučnija i strašnija. Više od petsto tisuća bilo je prisiljeno na egzodus, napustivši svoje domove i svu svoju imovinu preko noći kako bi pobjegli u Italiju, gdje su također bili loše primljeni.” Brojke su, dakako, višestruko napuhane. Prema nepristranim istraživanjima, ukupan broj žrtava fojbi procjenjuje se na između 5000 i 11.000 ljudi, a najveći broj ikad spomenut oko egzodusa iz Istre je 350 tisuća iseljenih Talijana.

Prije četiri godine Giorgia Meloni tražila je od talijanskog parlamenta da se osnuje istražno povjerenstvo o eksploziji na pulskoj Vergaroli. “Tisuće dokumenata koji se tiču povijesti istarskog kraja čuvaju se u londonskim arhivima i naša je dužnost raditi na traženju istine i pronalaženju krivaca”, priopćila je tada nova premijerka Italije. Iste godine izrazila je zadovoljstvo što će na ulazu u Rijeku biti postavljena dvojezična ploča s natpisom “Rijeka – Fiume”.

Prošle godine njena stranka Braća Italije uspjela je u naumu da Povjerenstvo za ustavna pitanja odobri rezoluciju, koju je prvu potpisala baš Meloni, kojom se građanima rođenima u Istri i Dalmaciji dok su bile pod Italijom, jamče potvrde koje nose samo talijanski naziv općine. “Tako će se prognanicima izbjeći paradoks i neugodnost da im se uručuju dokumenti koji potvrđuju da su rođeni u Jugoslaviji, što bi izgledalo kao da su stranci”, napisala je Meloni.

Politički ciljevi Giorgie Meloni i Željke Markić gotovo su isti, ali se one razlikuju u tome što Markić profilira svoje medijske istupe na miroljubivosti, dok Giorgia Meloni iste poruke šalje puno agresivnije. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Prije dvije godine prisustvovala je ceremoniji žrtvama fojbe u Basovizzi. “Došla sam se pokloniti Talijanima ubijenima planom etničkog čišćenja komunističkog maršala Tita, osuditi sve oblike poricanja i obnoviti našu vezu s talijanskom zajednicom u zemljama istočnog Jadrana. Današnja obljetnica nije samo prilika za odavanje počasti mučenicima ponornica i drami istarskog, riječkog i dalmatinskog egzodusa, nego i trenutak za slavljenje odnosa Italije prema sunarodnjacima koji žive u Istri, Rijeci i Dalmaciji. To je veza koja se nikada neće prekinuti i koju je dužnost institucija jačati svakim danom”, izjavila je tom prilikom Giorgia Meloni.

Samo nekoliko dana prije toga u parlamentu je potpisala zahtjev da “oni koji negiraju pokolje fojbi moraju biti kazneno kažnjeni. Jednako kako se zakonom osuđuje apologija fašizma, saborska skupina Braće Italije traži izmjenu kaznenog zakona kako bi oni koji umanjuju ili veličaju vrtače bili zakonski osuđeni”.

Kad se prije sedam godina na prvomajskoj procesiji u Trstu pojavila grupa ljudi s jugoslavenskom zastavom, Meloni je na socijalnim mrežama objavila poruku: “Nostalgični komunisti hvale Titovu Jugoslaviju. Gadite mi se.” No kad su krajnje desni militanti objavili “Istra i Dalmacija su Italija”, Giorgia Meloni nije reagirala.

Nešto slično se dogodilo u ožujku 2019. kada je tadašnji predsjednik Europske komisije Antonio Tajani na radiju o Mussoliniju rekao da “dok nije objavio rat cijelom svijetu slijedeći Hitlera, dok nije promovirao rasne zakone (…) napravio je neke pozitivne stvari na izgradnji infrastrukture u našoj zemlji. Sa stajališta konkretnih ostvarenih činjenica ne može se reći da nije ništa postigao”. Iste večeri se Giorgia Meloni sastala s Tajanijem i Matteom Salvinijem, no nitko od njih nije se ogradio od apologije fašizma.