Dragan Čović predsjednik HDZ-a BiH, opasno prkosi hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću i Hrvatskoj. Očito slabi Plenković morat će vodećim ljudima EU i NATO-a objasniti zašto on Čovića, Putinovog čovjeka u BIH, ne može disciplinirati. I to zato jer Čović i dalje ismijava Plenkovića i unatoč pritiscima i nagovorima Plenkovića ni do zaključenja ovog teksta nije osobno osudio Putinovu agresiju u Ukrajini. Nije ništa takvog osobno izgovorio.

Štoviše, otkrivaju se upravo nove činjenice o Čovićevoj dubokoj vezi sa Rusijim, preko Aluminija i drugih lukrativnih poslova. On je čak javno pozivao da Rusija ostvari veći utjecaj na BIH prilike, pozvao je svojedobno čak i jednu postrojbu ruske vojske u Hercegovinu. Činjenica da Putin uz Dodika ima još jednog utjecajnoj čovjeka u BIH na svojoj strani, pokazuje da on preko Dodika i Čovića može gadno zakomplicirati situaciju u BIH.

Možda i zato Zapad ne želi podržati zahtjev Hrvata da se promjeni izborni zakon u BIH, jer bi tada Putin imao dva svoja čovjeka u Predsjedništvu BIH. Plenković će tako biti odgovoran za destabilizaciju BIH.

Dragan Čović o Putinovoj agresiji na Ukrajini nije se oglasio čak niti nakon nedavnog krajnje indikativnog posjeta Zagrebu, kada se 1. ožujka sastao s premijerom Plenkovićem, a svojom se retorikom svrstao uz Milorada Dodika i Aleksandra Vučića kao jedan od glavnih apologeta Vladimira Putina na Balkanu. FOTO: Armin Durgut/PIXSELL, Screenshot

Koliko je NATO zabrinut za tu situaciju u BIH vidi se po tome da je na zadnjem summitu NATO-a BIH apostrofirana (uz Gruziju), kao najveći potencijalni novi krizni slučaj, te je to spomenuto i u službenom priopćenju.

Da bi NATO pokazao kako BIH smatra kriznom točkom sljedećih dana će nad BIH biti održana vježba francuskih Rafalea. Uz to jača se EUFOR, dolaze dodatni vojnici iz EU.

Sve to pokazuje s kolikim se problemom zbog Dragana Čovića hrvatski premijer Andrej Plenković suočava nakon ruske agresije na Ukrajinu.

Plenković svoju politiku u BiH provodi s Čovićem u suglasju, ali to se sada počinje pretvarati u problem i to zbog činjenice da se Čović od izbijanja ruske agresije na Ukrajinu, ali je to počelo i znatno ranije, suštinski ponaša kao ruski čovjek. Čović se od izbijanja tog sukoba praktički o njemu nije izjasnio, a to Plenkoviću u svjetlu novih geopolitičkih okolnosti može kreirati i znatne probleme u vođenju hrvatske politike prema BiH.

Hrvatski premijer Andrej Plenković svoju politiku u BiH provodi s Čovićem u suglasju, ali to se sada počinje pretvarati u problem i to zbog činjenice da se Čović od izbijanja ruske agresije na Ukrajinu, ali je to počelo i znatno ranije, suštinski ponaša kao ruski čovjek. FOTO: Denis Kapetanovic/PIXSELL

Naročito zato jer se Čović o Putinovoj agresiji na Ukrajini nije oglasio čak niti nakon nedavnog krajnje indikativnog posjeta Zagrebu, kada se 1. ožujka sastao s premijerom Plenkovićem. Pa se umjesto njega o svemu u njegovo ime oglasila Plenkovićeva administracija i ustvrdila:

‘U razgovoru o stanju u Ukrajini, Dragan Čović ponovio je kako je stav hrvatskih dužnosnika u BiH u potpunosti usuglašen sa stavovima Europske unije te da snažno osuđuje rusku agresiju i kršenje državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine’, rečenica je koja je u njegovo ime objavljena na službenim web stranicama hrvatske vlade, a koju su potom prenijele i novinske agencije.

Sve to pokazuje kako je spomenutog 1. ožujka predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković u Banskim dvorima krenuo disciplinirati predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Tom prilikom ga je, kako upućuju Nacionalovi izvori, zapravo prisilio da se javno i konkretno izjasni o ruskoj invaziji na teritorij susjedne suverene države, što je ovaj dotad izbjegavao učiniti. Ali ni tada to Čović nije učinio samostalno, nego je u njegovo ime to prenijela Plenkovićeva administracija.

Plenković je na tom sastanku upozorio Čovića da je u geopolitičkom i sigurnosnom smislu iznimno bitno njegovo što hitnije distanciranje od Milorada Dodika, jednog od glavnih Putinovih ‘igrača’ na Balkanu i osobe koja se nalazi pod američkim, a kako se najavljuje i europskim sankcijama, ali i da bi u suprotnom i njemu prijetio sličan scenarij jer je u širem kontekstu također prepoznat kao jedan od istaknutijih ruskih eksponenata na ovim prostorima. I zbog svoje bliskosti s Dodikom, ali i zbog višekratnih u najmanju ruku neobičnih postupaka koji upućuju na zaključak da je zastupao ruske političke i, posebno, ekonomske interese.

Ovakav neobičan način komuniciranja je, po tvrdnjama Nacionalovih upućenih izvora, jasna Plenkovićeva demonstracija da će Čovića prisiliti da ubuduće korigira svoje ponašanje i u ovog globalnom konfliktu jasno se počne svrstavati na stranu civiliziranog svijeta, nasuprot državama koje i dalje drže rusku stranu – a u Europi su to samo Bjelorusija, Srbija i Dodikov komad Bosne i Hercegovine nazvan Republika Srpska. Kojoj je upravo Čović prije samo nekoliko tjedana stao u obranu posjetivši je na njen neustavni praznik i s govornice tamošnje skupštine pozvavši zastupnike da ‘čuvaju Republiku Srpsku’.

Plenković je upozorio Čovića da je u geopolitičkom i sigurnosnom smislu iznimno bitno njegovo što hitnije distanciranje od Milorada Dodika, jednog od glavnih Putinovih ‘igrača’ na Balkanu. FOTO: Dejan Rakita/PIXSELL

To je samo jedan od njegovih javno pokazanih znakova bliskosti s Dodikom, koju analitičari tumače dvojako: s jedne strane radi se o taktičkim manevrima kojima se Bošnjacima želi dati do znanja da će morati popustiti u pregovorima oko izmjena izbornih zakona i omogućiti legitimno predstavljanje Hrvata preko svog člana Predsjedništva BiH i Doma naroda. No s druge strane, Dragan Čović je duboko upućen u ruske ekonomske interese i involviran u neke njihove pothvate u Bosni i Hercegovini, što njegovom ponašanju – od bliskosti s Dodikom do u najmanju ruku nejasne osude ruske invazije na Ukrajinu – daje znatno ozbiljniju dimenziju.

‘Kao dijelu ujedinjene europske obitelji, mir je kolektivno i trajno opredjeljenje naše zemlje. Uz razorni razvoj događaja, invaziju i rat u Ukrajini, ponovo pozivamo na hitan prekid vatre, solidarnost i dijalog’, objavio je on prvog dana Putinovog napada na Ukrajinu i izazvao žestoke reakcije lokalne političke javnosti u Bosni i Hercegovini, ali i nervozu u vrhu hrvatske političke scene. Njegov rječnik, naime, u diplomatskim tumačenjima za nekoliko je oktava niži od onoga koji je prevladao u Europskoj uniji, pa i kod samog Andreja Plenkovića koji je u gotovo realnom vremenu progovorio o ‘brutalnoj agresiji’. S druge strane, Dragan Čović je ne tako davno izazvao sablazan svojim intervjuom ruskim medijima, u kojemu je zapravo pozvao na jačanje Putineve uloge i prisustva u BiH i požalio se na ‘malo’ ruskog utjecaja u toj zemlji.

‘Uloga Ruske Federacije nezamjenjiva je i temeljna: ona uravnotežuje, stvara ravnotežu snaga u svijetu i ne može se izbjeći u rješavanju bilo kojeg međunarodnog problema. U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina (BiH), za koju privilegija imati partnera Ruske Federacije, želi proširiti sveobuhvatnu suradnju s Moskvom, uključujući jačanje međuparlamentarne suradnje’, rekao je Čović dopisniku ‘Rossiyske Gazete’. Između ostalog, kazao je i da bi Bosna i Hercegovina u postizanju svoje unutarnje stabilnosti ‘morala puno naučiti od multinacionalne Rusije’ i da njegovo višegodišnje iskustvo u politici govori da, bez sumnje, ‘moramo učiti od Rusije kako se štite i brane vlastiti interesi’. Tek dva mjeseca kasnije, neposredno po izbijanju pandemije koronavirusa, Dragan Čović poduzeo je u najmanju ruku kontroverzan korak: mimo znanja ostalih državnih organa uputio je direktnu molbu ruskoj vojsci da ‘dekontaminira i dezinficira’ Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru. Ruski ‘medicinski tim’ sastavljen od 24 pripadnika s pet specijaliziranih vozila prethodno je dezinficirao prometnice u Republici Srpskoj, a još ranije se njegov zapovjednik general-major Mihail Černišov, načelnik kemijske, biološke i radijacijske zaštite Zapadnog vojnog okruga sa sjedištem u Sankt Petersburgu, u Beogradu sastao s Aleksandrom Vučićem. Nezavisni mediji već tada su upozoravali da se u sklopu ovakvih postrojbi često upućuju i pripadnici ruske vojno-obavještajne službe GRU, odnosno da njihovi posjeti mogu imati i subverzivno-obavještajni karakter. Sarajevsko ‘Oslobođenje objavilo je da su u zemlju ušli preko aerodroma Mahovljani kod Banja Luke, koristeći službene putovnice, no i da su ‘službenici Granične policije BiH kojom rukovodi kadar HDZ-a Zoran Galić skenirali pasoše samo dvije osobe, dok se fotografije preostala 22 člana ovog tima ne nalaze u sistemu GP BiH’.

Ovakvi postupci Dragana Čovića otprije dvije godine danas se promatraju u potpuno drugačijem svjetlu, čega je svjestan i Andrej Plenković. Bosna i Hercegovina trenutno je po svemu sudeći druga ključna strateška točka u Europi, odmah nakon Ukrajine i uz bok Moldaviji i Gruziji, te se za nju sve otvorenije spekulira da će biti predmet nove konfrontacije Rusije sa zapadnim zemljama.

Nove činjenice otkrivaju duboke veze Dragana Čovića s Rusijom i to prije svega preko mostarskog Aluminija i drugih lukrativnih poslova, a Čović je čak i javno pozivao da Rusija ostvari veći utjecaj na prilike u BiH. FOTO: Denis Kapetanovic/PIXSELL

U početku nije realno da se to dogodi izravnim korištenjem sile, ali se gotovo otvoreno najavljuju različite operacije obavještajnog tipa i korištenje ekonomskih poluga moći, kao i poticanje političke eskalacije u uglavnom nedovršenim državama kakve su BiH, Kosovo i Makedonije, kao i Crna Gora, uz očekivanu asistenciju Vučićevog režima u Beogradu i pokroviteljstvo Putinove Rusije. Na tu mogućnost prošlog tjedna izravno je upozorio glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg spomenuvši upravo Moldaviju, Gruziju i Bosnu i Hercegovinu na koju će Savez i Europska unija u skoroj mogućnosti morati obratiti dodatnu pažnju, a potom su brojčano pojačane snage EUFOR-a u BiH te je upravo iznad te zemlje održana vojna vježba francuskog zrakoplovstva. Istovremeno je ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov razgovarao s Dodikom ‘o provedbi dogovora kojeg su postigli prije nekoliko mjeseci’, da bi veleposlanstvo Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini zatim objavilo kako je sljedeće krizno žarište ‘koje će otvoriti SAD’ biti ono u Bosni i Hercegovini. ‘Više nije vrijeme za biti tako blizak Miloradu Dodiku’, eksplicitna je poruka koju je Andrej Plenković uputio Draganu Čoviću, koji je ne tako davno stao na stranu vladara Republike Srpske i kada su hrvatski zastupnici dali podršku otporu Republike Srpske prema zakonu Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida, ključnoj razdjelnici u političkom životu BiH nakon koje su srpski predstavnici započeli otvoreni bojkot svih državnih institucija i najavili vraćanje niza izvornih ovlasti Republici Srpskoj, što je izazvalo reakcije SAD-a i Europe.

Plenković se ovdje nalazi u nezgodnoj situaciji jer Čoviću kao doista legitimnom predstavniku Hrvata u Bosni i Hercegovini treba dati podršku u borbi oko izbornih zakona i predstavljenosti tamošnjih Hrvata u institucijama Federacije BiH i same države, a s druge strane suočen je sa sve glasnijim tvrdnjama da je upravo Čović jedan od ruskih eksponenata na Balkanu, tek nešto bolje prikriven od Milorada Dodika. U globalnom kontekstu sasvim sigurno mu ne pomaže ni krajnje neobično ponašanje predsjednika Hrvatske koji je uoči ruske invazije na Ukrajinu o toj zemlji govorio kao o ‹najkorumpiranijoj u Europi›, potom spominjao da su SAD i EU ‘potaknuli puč 2014. godine’ koji je zapravo doveo do aneksije Krima i pobune u istočnim ukrajinskim regijama. Nakon početka same invazije izjavio je da ‘ne može ne osuditi napad’, nekoliko puta oštro najavio da hrvatski vojnici ‘neće ići dalje od Mađarske, a u jednom od istupa čak je sugerirao da je i Ukrajina prijetila svojim nuklearnim oružjem, što je u javnosti unisono proglašeno besmislicom. Milanović je potvrdio da je prošlog tjedna komunicirao s Miloradom Dodikom, a promatrači su zapazili da u svojim nastupima još uvijek nije poimence ni spomenuo Vladimira Putina, u čemu se ponaša gotovo navlaš jednako Draganu Čoviću.

Predsjednika HDZ-a Bosne i Hercegovine, međutim, brojni upućeni izvori i mediji susjedne države označavaju i kao eksponenta ruskog kapitala, u čemu centralu ulogu ima mostarska tvornica ‘Aluminij’ – jedna od najvećih ljevaonica u Europi, najveći uvoznik u BiH i drugi najveći izvoznik iz te države koji je nakon golemih poslovnih problema prije nekoliko godina prodan izraelskim investitorima, za koje se tumači da iza njih zapravo stoje ‘Rusi i Čovićevi ljudi’.

Radi se o grupaciji ‘M.T. Abraham’ čiji je predsjednik Amir Gross Kabiri i koju se preko fundacije ‘Hermitage Museum Foundation Israel’ povezuje s Moskvom, koja na vlastitim internetskim stranicama drži fotografiju Vladimira Putina i zasad navodno služi kao privremeno rješenje do dolaska stvarnih ruskih vlasnika. Privatizacija ‘Aluminija’ postupno se odvijala od 2018. godine do privremenog gašenja dvije godine kasnije, a bosanskohercegovački mediji poput istraživačkog portala zurnal.info postupno su otkrivali intrigantne detalje.

Tako je otkriveno da je glavni menadžer ove kompanije za Balkan Marko Laco vlasnik tvrtke ‘IT Odjel’ na adresi Ante Starčevića 48 u Mostaru i da je upravo na toj adresi registrirana tvrtka koja je preuzela ‘Aluminij’. No, na isto adresi nalazi se i tvrtka ‘Katarina’ u vlasništvu Milenka Čovića, Lacinog punca i rođaka poznatijeg Dragana Čovića. Upravo ova tvrtka po pisanju istih medija godinama je dobivala milijunske poslove od javnih poduzeća ili institucija na čijem čelu su bili ili još uvijek jesu kadrovi HDZ-a BiH, a za 120 tisuća konvertibilnih maraka bila je angažirana i na poslovima predizborne promidžbe bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. U tom kontekstu prodaja ‘Aluminija’ tumači se zapravo kao plaćanje ruske podrške zahtjevima Hrvata i HDZ-a BiH za konstitutivnošću i jednakim utjecajem u institucijama, uz moguće zadovoljavanje i drugih interesa Dragana Čovića i kruga ljudi oko njega. Znamenita fotografija njega, Vladimira Putina i Kolinde Grabar Kitarović sa Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine u tom slučaju dobiva znatno drugačiji kontekst, a posebno je znakovita jedva vremenska koincidencija: nakon što je Dragan Čović u veljači 2020. godine posjetio Moskvu i susreo se s predsjednicom Federalne skupštine Ruske federacije Valentine Matviyenko, bivše gubernatorice Sankt Petersburga i osobe od velikog Putinovog povjerenja, u roku od deset dana izraelski investitori registrirali su tvrtki na adresi njegova rođaka, a nedugo potom i privatizirali neka nekadašnjeg mostarskog industrijskog giganta.