Dok se hrvatske vlasti trude da što prije ugase ekološki skandal u Slavonskom Brodu, u tom gradu, ali i u široj hrvatskoj javnosti sve više buja uvjerenje kako taj skandal nije izbio zbog neke banalne nespretnosti radnika na terenu, nego da je riječ o nečem mnogo zlokobnijem. Sve je više naznaka da vlasti nastoje zataškati nesporne novootkrivene neugodne činjenice, a to samo povećava sumnje da bi se iza tog skandala moglo kriti nešto mnogo gadnije. Pitanje je zašto vlasti uporno odbijaju priznati da su se u zemlju iz spornog produktovoda izlile mnogo veće količine nafte nego što se tvrdi, pitanje je također zašto se taje podaci o tvrtki čiji su radnici neposredno radili na terenu. Zbog tih i drugih zataškanih činjenica proširila se ovih dana glasina da vlasti nastoje sakriti indicije da se naoko napušteni produktovod pokraj Slavonskog Broda koristio za ilegalne operacije, i to krijumčarenje naftnih derivata iz Republike Srpske u Hrvatsku te da to već istražuju i neke hrvatske institucije.

Dva neovisna izvora za Nacional su koncem proteklog tjedna izjavila da se pojavila nova, dosad nepoznata indicija o tomu što bi se moglo kriti u pozadini najveće ekološke katastrofe u modernoj hrvatskoj povijesti, povezanoj sa zagađenjem pitke vode u Slavonskom Brodu. Ti izvori navode kako je do jedne od mjerodavnih institucija koja vodi istragu o tomu što se ondje zbilo, dospjela indicija da se produktovod Bosanski Brod – Slobodnica možda nedavno koristio za šverc naftnih derivata. U prilog tim tvrdnjama isti izvor navodi nekoliko indikativnih okolnosti koje dodatno pothranjuju sumnje da se u ovom slučaju događa upravo ono na što su od prvih dana upozoravale gradske vlasti Slavonskog Broda – da se nešto pokušava zataškati.

Izvor blizak Vladi Nacionalu je u tom kontekstu rekao sljedeće: ‘’Točno je da se pojavio tzv. javni pogovor o tomu da se veća količina isteklog naftnog derivata počela dovoditi u vezu s mogućim švercom. Puno je kontroverznih okolnosti oko tog slučaja, ali istraga dosad nije išla značajno u tom pravcu. Takav mogući scenarij mogao bi poslužiti kao racionalno objašnjenje zašto se diskutira o puno većim količinama naftnih derivata koje su iscurile i zagadile lokalno područje, od onih koje službeno priznaje Crodux. U svakom slučaju, već se danas može tvrditi da je sigurno isteklo puno više naftnog derivata od 150 do 200 litara. A ako je tako, onda se postavlja pitanje koliko je to zaostalog benzina, ili čega već, zaostalo u tom produktovodu’’.

Da bi to moglo biti ključno pitanje za rješavanje misterija ove ekološke katastrofe potvrđuje i jedan od pismenih dopisa Plinacra upućen Nacionalu. U njemu je Plinacro poslao odgovore na više pitanja povezanih s tim slučajem i iznio neke jako zanimljive tvrdnje. Među ostalim, da je sporni produktovod 1990. bio ispražnjen i da se u njemu nisu očekivale nikakve zaostale tekućine. Iz Plinacra su Nacionalu službeno izjavili zašto misle da nikako nije moguće da se dogodio šverc naftnih derivata kroz sporni produktovod: ‘’Produktovod Slobodnica-Brod u ovom je trenutku prerezan na dva mjesta. Prvo od njih nalazi se u neposrednoj blizini granice Hrvatske i BiH, s bosanske strane te je, prema našim saznanjima, prerezan početkom 1990-ih, a mjesto na kojem je to učinjeno fizički je zatvoreno, tj. zavareno. Druga točka na kojoj je produktovod prerezan, a koja je također fizički zatvorena, nalazi se na kraju produktovoda, kraj Plinacrove poslovne zgrade u Slobodnici. Slijedom upravo navedenog, a budući da ne postoji fizički spoj Slobodnice i Rafinerije Brod, nije bilo moguće izvršiti puštanje bilo kakve tekućine produktovodom između dvije ranije spomenute njegove krajnje točke te navedeno nitko nije ni pokušao napraviti’’.

Plinacro je Nacionalu otkrio i da je Crodux za poslove ispitivanja produktovoda angažirao podizvođača. To otvara i pitanje tko bi trebao preuzeti odgovornost za nastalu havariju – Crodux ili njegov podizvođač.

U Plinacru navode da je ugovorom i pratećim Protokolom ispitivanja nepropusnosti produktovoda vrlo detaljno propisana procedura ispitivanja stanja produktovoda: ‘’Ugovorom je definirano kako Crodux ispitivanje provodi na svoj trošak i na svoj rizik te je odgovoran za svu eventualnu štetu koja za treće osobe nastane provođenjem tog postupka. Također, Ugovorom se Crodux obvezuje ispitivanje obaviti savjesno i u skladu s pravilima struke, vlastitim resursima ili koristeći usluge trećih osoba koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem, opremom i iskustvom. Slijedom toga, Crodux je za izvođenje poslova ispitivanja angažirao za to specijaliziranu tvrtku Mato el-d. Pritom, bitno je istaknuti kako je Plinacro imenovao tim koji je tijekom čitavog postupka ispitivanja provodio nadzor nad izvođenjem radova ispitivanja’’.

Iako Plinacro tvrdi da je tvrtka Mato el-d specijalizirana baš za te poslove, na internet stranici te tvrtke stoji: ‘’Naša osnovna djelatnost je izrada, održavanje i popravak elektroenergetskih objekata, postrojenja i instalacija srednjeg i niskog napona. Također posjedujemo radionicu za popravak generatora, elektromotora i crpki’’. Tvrtka je smještena u Ivanić Gradu, direktor joj je Mato Duvnjak, a mjerenje protoka i temperature plinova, kao i ultrazvučno mjerenje debljine stijenki cjevovoda, rezervoara i konstrukcija te snimanje trasa cjevovoda, navedene su među ostalim djelatnostima kojima se tvrtka bavi.

Iz Plinacra tvrde da su radovi započeli 28. ožujka i da je za nadzor nad njihovim izvođenjem bilo angažirano pet njihovih djelatnika. ‘’S obzirom na to da radovi nisu još bili intenzivni, već je u samoj početnoj fazi uočeno propuštanje, radovi su istog trenutka zaustavljeni, incident je odmah prijavljen nadležnim tijelima, a ovlaštena tvrtka, angažirana od strane Croduxa u najkraćem mogućem roku pristupila je sanaciji’’.

Međutim, do zaključenja ovog broja Nacionala ni od Plinacra niti od Croduxa nisu stigli konkretni odgovori na pitanja kada su točno angažirali podizvođače, koliko su radnih sati proveli na terenu, tko su bili radnici koji su bili angažirani na tom projektu, koliko ih je bilo, koju su opremu koristili te koji su radnici predstavljali nadzor Plinacra.

Indicije da se u spornom produktovodu možda nalazila veća količina švercanih naftnih derivata pojavile su se neposredno nakon što je RTL televizija, u emisiji ‘’Potraga’’, prošlog četvrtka emitirala snimke koje su zabilježili pripadnici Javne vatrogasne postrojbe iz Slavonskog Broda 28. ožujka, nešto iza 13 sati, neposredno nakon što je primljen prvi poziv vatrogascima da dođu sanirati teren u blizini naplatnih kućica. Snimke koje je objavio RTL ostavile su dojam da je iz produktovoda doista isteklo više od količine derivata koju spominju u Croduxu, u kojemu nisu htjeli za RTL komentirati materijale koje su emitirali.

Zapovjednik JVP-a Slavonski Brod Ivan Vuleta izjavio je da je površina koju su tretirali pjenom bila oko tisuću kvadratnih metara i naveo da bi se 150-200 litara tekućine, koliko u Croduxu tvrde da je iscurilo, razlilo na samo dva kvadrata.

‘’Sto i pedeset ili dvjesto litara benzina, to je dva kvadrata, uopće je apsurdno govoriti o takvoj količini i tisuću kvadratnih metara koje smo mi tretirali pjenom’’, rekao je Vuleta. Te navode on je potkrijepio fotografijama i videosnimkama s intervencije, neposredno nakon dojave o incidentu na kojima je vidljivo koliko je tekućine proliveno i koliko je široko područje koje vatrogasci tretiraju pjenom kako bi spriječili zapaljenje. Vuleta je za ‘’Potragu’’ rekao i sljedeće: ‘’Osim nas vatrogasaca koji smo bili na terenu, vrlo brzo su došli i inspektori zaštite okoliša na mjesto događaja i svima je bilo vidljivo kolika je veličina površine’’.

Dva neovisna izvora Nacionala nakon toga su u kontekstu indicija o mogućem švercu naftnih derivata kroz sporni produktovod zajednički izjavila i sljedeće: ‘’To su stvari koje su relativno jednostavne za istražiti. Kao prvo, potrebno je ustanoviti koliki je kapacitet odnosno zapremina te cijevi, odnosno koliko u tu dužinu cijevi stane derivata. Da bi se moglo teoretski procijeniti koliko se toga moglo eventualno krijumčariti treba vidjeti kada je i tko preuzeo produktovod u posjed te to staviti u kontekst kapaciteta i zapremine te cijevi. O motivima ne treba puno trošiti riječi. S obzirom na razne namete koje država postavlja, takav je šverc usporediv s krijumčarenjem droge. Nije isključeno ni to da je netko namjerno izazvao oštećenje produktovoda na par mjesta, samo kako bi upozorio na moguće krijumčarenje. A nije čak niti to da se netko plasiranjem dezinformacija želi riješiti konkurencije’’.

Izvor blizak Vladi u nedjelju je za Nacional definitivno potvrdio da je produktovod i dalje spojen na rafineriju u Bosanskom Brodu. Ali je rekao i to da je doista teško povjerovati da bi se moglo raditi o krijumčarenju. Naime, taj izvor tvrdi da su analize uzoraka izuzetih tekućina iz produktovoda pokazale neke kemijske tragove kakvih nema u naftnim derivatima novijeg porijekla. A to bi, ako je točno, također isključilo mogućnost krijumčarenja. Osim toga, više izvora s kojima je Nacional kontaktirao navodi da bi bilo suludo da se u takvom kontekstu itko upustio u pokušaj krijumčarenja.

Sporni produktovod Bosanski Brod – Slobodnica, čije je curenje izgleda prije 10-ak dana prouzročilo zagađenje pitke vode u Slavonskom Brodu, jedini je takav cjevovod u Hrvatskoj kojim su se transportirali naftni derivati, a koji zbog prenamjene bivšeg naftovoda u plinovod već 20-ak godina nije u funkciji. Nacionalov dobro obaviješteni izvor iz naftaških krugova koji je prokomentirao slučaj onečišćenja pitke vode u Slavonskom Brodu, upozorava kako je prilikom ispitivanja cijevi pod tlakom, kakav su, barem se tako nominalno tvrdi, pokušali izvesti djelatnici koje je angažirao Crodux, nužno ispustiti zaostali sadržaj prema preciznim pravilima struke i na način kako se postupa s visokorizičnim i toksičnim tvarima. Uklanjanje toksičnog materijala, kakav je zaostao u cijevima starog produktovoda, na profesionalan i neškodljiv način može obaviti tek nekoliko tvrtki u Hrvatskoj koje imaju licence i obučen kadar za takve poslove.

Crodux definitivno nije među njima pa je u tu svrhu angažirao podizvođače. Zanimljivo je da Crodux o tomu nije informirao javnost, nego je to Nacional doznao posredno od Plinacra. U zanimljivom dopisu Plinacro je otkrio Nacionalu kako je predmet Ugovora o procjeni stanja produktovoda Opatovac-Bosanski Brod, potpisanog u rujnu 2017. između Plinacra i Croduxa, samo ispitivanje, odnosno utvrđivanje trenutačnog stanja produktovoda i njegove podobnosti za prenamjenu u izravni plinovod.

‘’Spomenuto ispitivanje provodi se kako bi se utvrdile mogućnosti realizacije projekta opskrbe Rafinerije nafte Brod prirodnim plinom putem izravnog plinovoda, i to priključenjem na hrvatski transportni sustav, a sukladno odredbama Zakona o tržištu plina i smjernicama Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA). Pri tome, naglašavamo kako je opskrba prirodnim plinom Rafinerije nafte Brod nužan uvjet poboljšanja kakvoće zraka u Slavonskom Brodu, u kojem se pitanje plinofikacije Rafinerije razmatra dugi niz godina’’, stoji u dopisu Plinacra upućenom Nacionalu.

U Plinacru navode da je poslove ispitivanja Crodux dobio temeljem činjenice da je opskrbljivač krajnjega kupca, Rafinerije nafte Brod, da je Crodux registrirani opskrbljivač plinom u Republici Hrvatskoj te će u konačnici, sukladno čl.76.st.1. Zakona o tržištu plina, za opskrbu Rafinerije trebati ishoditi suglasnost HERA-e za izgradnju izravnog plinovoda.

U Plinacru navode da tek ako ispitivanja pokažu da je produktovod prikladan za prenamjenu u izravni plinovod i HERA Croduxu izda suglasnost za navedeno, da će predmet daljnjih dogovora biti pitanja vezana uz zakup produktovoda radi njegove prenamjene, odnosno eventualni nastavak ugovornih odnosa Plinacra i Croduxa.

Iz Plinacra su Nacionalu nadalje izjavili da Plinacro, kao operator plinskog transportnog sustava, obavlja reguliranu energetsku djelatnost transporta plina te nije registriran za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe plinom i odgovaran je za rad, održavanje i razvoj isključivo plinskog transportnog sustava u Republici Hrvatskoj. ‘’Slijedom navedenog, HERA, kao regulator, Plinacru ne odobrava bilo koju vrstu troška izvan spomenutog, pa tako ni troškove vezane uz izravni plinovod. Time je otklonjena bilo koja mogućnost da Plinacro samostalno izvodi poslove ispitivanja, odnosno eventualne kasnije prenamjene produktovoda u izravni plinovod’’, navode iz Plinacra.

Nacionalov izvor iz naftaških krugova navodi da se incident u Slavonskom Brodu po svemu sudeći dogodio jer angažirani djelatnici nisu bili dovoljno ekipirani niti dovoljno iskusni za ovako osjetljiv posao i da je ovakav katastrofalan propust ‘’posljedica neiskustva i nedovoljne obučenosti menadžmenta koji je trebao predvidjeti mogućnost da je u cjevovodu možda zaostalo starih derivata, ali i manjkave obuke djelatnika koji su trebali obaviti ispitivanje’’. Taj izvor navodi kaže kako je ovakav ekološki incident bio posve nepotreban i moglo ga se izbjeći da je posao obavljen stručno, temeljito i prema pravilima struke.

Prema tvrdnjama istog izvora taj je produktovod već niz godina „slijepo crijevo“, odnosno „mrtvi“ kraj nekadašnjeg produktovoda Bosanski Brod – Opatovac kojim su se u vrijeme bivše države transportirali motorni benzini i dizel gorivo iz rafinerije u Bosanskom Brodu do luke Opatovac na Dunavu južno od Vukovara, odakle su se derivati prekrcavali na riječne barže i prevozili Dunavom u Srbiju. Produktovod je tako funkcionirao sve do početka 90-ih godina, kada je početkom Domovinskog rata i izbijanjem ratnih sukoba na hrvatsko-srpskoj granici luka u Opatovcu prestala funkcionirati. Godinu ili dvije nakon toga prestala je s radom i bosanskobrodska rafinerija koja je tijekom ratnih operacija u BiH početkom 90-ih pretrpjela teška oštećenja. Završetkom rata produktovod je sukcesijom pripao Ini, no kako se nije koristio tadašnja Uprava Ine je 1998., prema riječima naftnog konzultanta Jasminka Umićevića, donijela odluku da se presiječe njegova veza s rafinerijom u Bosanskom Brodu i da se produktovod prenamijeni u plinovod.

To je i učinjeno, cijev produktovoda je tada presječena u blizini naselja Slobodnica, nedaleko mjesta sadašnjeg puknuća cijevi te je pripojena plinovodu pod upravom Plinacroa, u čijem sastavu služi i danas. „Slijepo crijevo“, odnosno presječena cijev koja je spajala Slobodnicu i bosanskobrodsku rafineriju, više nije imala funkciju, sve donedavno, nakon što je Crodux sklopio ugovor s rafinerijom u Bosanskom Brodu za opskrbu plinom za potrebe rafinerijskog postrojenja.

Kako je završio incident s puknućem naftovoda kod Slavonskog Broda iz 1996.

Incident u Slavonskom Brodu mnoge je u naftaškim krugovima podsjetio na sličan događaj iz travnja 1996. kada je u mjestu Garčin, svega nekoliko kilometara istočno od Slavonskog Broda, zbog puknuća naftovoda u vlasništvu JANAF-a u tlo iscurilo, prema tadašnjim tvrdnjama, oko 80 tona sirove nafte. Podatak o količini iscurene nafte objavio je u jednom od svojih dokumenata i sam JANAF. Curenje nafte iz probijene naftovodne cijevi, koja se upravo na mjestu puknuća križala s produktovodom koji je vodio iz rafinerije nafte Bosanski Brod (bivši Inin naftovod Bosanski Brod – Opatovac, građen još 60-ih godina prošlog stoljeća) danima nitko nije primijetio, uočeno je tek 4. travnja 1996. kada je sirova nafta izbila na površinu.

„Mjesto puknuća otkrili su JANAF-ovi radnici koji su hodali duž trase naftovoda i tražili mjesto havarije za vrijeme izuzetno kišnog razdoblja”, rekla je za Nacional Slavica Mendelski, vlasnica jednog od triju zemljišnih posjeda na kojima je uočeno izbijanje sirove nafte. Slavica Mendelski rekla je da su u trenutku havarije tadašnji čelnici JANAF-a obećali da će tri obitelji čije su njive i vrtovi, ukupne površine oko 13,5 tisuća četvornih metara, bili zagađeni naftnom mrljom, pravično obeštetiti. Nakon toga JANAF je obavio sanaciju zemljišta, a Uprava je pozvala vlasnike zemljišta da angažiranjem sudskog vještaka procijene točnu štetu, koja će im biti nadoknađena. Obitelji su potom već u lipnju iste godine angažirale ovlaštenog poljoprivrednog vještaka Vladimira Imrovića iz Slavonskog Broda, koji je na temelju prikupljenih podataka došao do prosječnog iznosa od oko 250.000 kuna za svaku oštećenu obitelj.

No prema riječima Slavice Mendelski, sanacija je obavljena loše i površno, uklanjanjem tankog površinskog sloja zagađene zemlje i navažanjem svježe zemlje. Kako je nakon provedene sanacije tadašnja Uprava JANAF-a naglo promijenila mišljenje i odbila isplatiti odštetu, oštećene obitelji Mendelski, Seili i Biondić već su u lipnju 1996. na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu pokrenule sudsku parnicu protiv JANAF-a, zahtijevajući pravičnu odštetu za štetu nanesenu njihovim imanjima. Gotovo deset godina nakon puknuća naftovoda, točnije 2005., poljoprivredni sudski vještak Ivan Crnčević je po nalogu Općinskog suda u Slavonskom Brodu izvršio vještačenje zemljišta, konstatirajući da je u pitanju teško zagađenje jer je tlo do veće dubine apsorbiralo naftu, dovodeći do trajnog narušavanja strukture tla i trajnih posljedica po njegovu plodnost. Vještak Crnčević tada je procijenio da je svaka od triju obitelji zbog izlijevanja nafte na njive, trajnog onečišćenja tla i izgubljene dobiti, oštećena za prosječno oko 220.000 kuna. Ti iznosi uvelike se podudaraju s onima do kojih je 1996. godine došao vještak Imrović. Zanimljivo je, što nam je kazala Slavica Mendelski, a potvrdio i odvjetnik Krešimir Bogdan iz Slavonskog Broda koji u odštetnoj parnici zastupa oštećene obitelji Mendelski, Seili i Biondić, što JANAF odmah nakon havarije nije uzeo uzorke tla kako bi se odredili stvarni razmjeri zagađenja, a što je prema zakonu bio dužan učiniti. Uzorkovanje tla provedeno je tek 20 godina nakon havarije, kada su u listopadu 2015. godine tlo, opet po nalogu slavonskobrodskog Općinskog suda, uzorkovali i pregledali vještaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu. U njihovu izvještaju navodi se da su na dubinama od 100 centimetara uočena organska onečišćenja tla – povećane vrijednosti ugljikovodika i teškog metala nikla, koje u kišnom razdoblju podzemnim vodama dolaze do površine zemljišta. Spomenuti nalaz Agronomskog fakulteta potvrdio je, rekla je Slavica Mendelski, da sanacija tla nakon puknuća naftovoda koju je proveo JANAF nije bila izvršena prema pravilima struke. Sudski postupak ni nakon 22 godine nije okončan, tri oštećene obitelji i dalje čekaju pravično obeštećenje za uništeno plodno tlo. I nakon provedene sanacije na njivama i vrtovima, još i danas nalaze se tragovi havarije, u zemlji se još uvijek otkrivaju tragovi ugljikovodika i teških metala, a zemlja nije primjerena za sadnju poljoprivrednih kultura. Međutim, postoje i neki poslovni krugovi koji tvrde da se u ovoj situaciji pretjeruje sa odštetnim zahtjevima, te da su oni posve neprimjereni i u neskladu s vrijednosti zemljišta na tom području. ‘Jedno je onećišćenje, a drugo su nerealno napuhani odštetni zahtjevi. Neka se pogleda koliko se zemlje u Slavoniji ovih dana može kupiti za 200 tisuća kuna. Pa neka se onda procjenjuje kolika je šteta vlasnicima nastala’, tvrdi ovaj izvor Nacionala koji smatra da pojedinci tu situaciju žele iskoristiti za popravljanje kućnih budžeta.

U Ininu vlasništvu bio je samo jedan produktovod

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike odlučilo je ostati nedostupno i zasad uskratiti odgovore na pitanja Nacionala koliko produktovoda postoji u Hrvatskoj, koji su od njih još u funkciji i tko je odgovoran za njihovo održavanje i nadzor te je li Ministarstvo upoznato sa sadržajem produktovoda koji se više ne koriste. U šturom mailu iz Službe za odnose s javnošću i protokol Ministarstva kratko su konstatirali da je „tematika upita u nadležnosti vlasnika produktovoda”, a prema istom izvoru odgovornost za sanaciju eventualnog onečišćenja leži na “osobi čijom je radnjom ili propuštanjem radnje došlo do onečišćenja okoliša”.

Akademik Stevo Kolundžić iz Znanstvenog vijeća za naftu i plin Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rekao je da je u Ininu vlasništvu bio samo jedan produktovod, i to onaj koji je vodio od rafinerije Bosanski Brod, koja posluje u sastavu Optima Grupe i u vlasništvu je ruskog Zarubežnjefta, do Opatovca. I on je potvrdio da je s prvim planovima o privatizaciji Ine krajem 90-ih sporni produktovod izdvojen i prenamijenjen u plinovod, no “slijepi” kraj cijevi ostao je u Slobodnici. Drugi je, pak, izvor iz naftaških krugova podsjetio na to da je u vlasništvu Ine, osim nekoliko tehnoloških naftovoda koji povezuju eksploatacijska naftna polja i rafineriju u Sisku, još jedan produktovod – plinovod koji spaja Inin pogon Etan u Ivanić-Gradu i nekadašnje postrojenje Diokija u zagrebačkom Žitnjaku. No nakon prestanka proizvodnje u Diokiju, ni on više nije u funkciji.