Objavljeno u Nacionalu br. 669, 2008-09-08

HRVATSKE PRIVATNE detektive sve više angažiraju domaće i strane kompanije te osobe iz javnog života, a istražuju prijevare, krađe, ucjene, lojalnost zaposlenika te nestanak osoba, a provjeravaju i bonitete tvrtki i kredibilitet poslovnih partnera

Iako će mnogi na spomen privatnog detektiva zamisliti neobrijana muškarca u baloneru i sa šeširom na glavi, koji iz prikrajka vreba sudionike bračne nevjere, moderni privatni istražitelji u Hrvatskoj svake godine dobivaju sve više posla: osim građana, detektivima se za usluge obraćaju domaće i strane tvrtke, velike kompanije i osobe iz javnog života. Istraživanja prijevara, krađa, ucjena, lojalnosti zaposlenika, traženja nestalih osoba i predmeta, provjere poslovnih partnera i boniteta tvrtki i osoba samo su neki od poslova za koje se u Hrvatskoj može angažirati neka od desetak privatnih detektivskih agencija. Budući da u svom poslu klijentima moraju jamčiti maksimalnu diskreciju, niti jedan detektiv ne odaje za koga je i što sve radio, no slučaj glumca i televizijskog voditelja Vinka Štefanca prije dvije godine procurio je u javnost: Štefančev poslodavac, ravnatelj zagrebačkog kazališta “Trešnja”, angažirao je privatnog detektiva koji je nekoliko mjeseci istraživao lažira li Štefanec podatke o svom bolovanju. Epilog detektivske istrage bio je da je Štefanec u matičnom kazalištu dobio izvanredni otkaz.

I dok je u susjednoj Sloveniji zakon o privatnim detektivima donesen još 1992. godine, pa ondje ima već više od 40 detektivskih agencija, u Hrvatskoj je to omogućeno tek 1996. godine. Tako danas u Hrvatskoj posluje desetak agencija, oko trideset osoba položilo je ispite u MUP-u i imaju licencu za obavljanje detektivskog posla, a nedavno je i osnovana strukovna udruga privatnih detektiva, čiji je predsjednik Goroslav Šmaguc, vlasnik “Sharka”, jedne od najstarijih agencija u Hrvatskoj: “Po dosadašnjim propisima, svaki novi detektiv morao je proći 18-mjesečni pripravnički staž kod nekog od postojećih detektiva, baš kao što u odvjetničkim kancelarijama stažiraju i odvjetnički vježbenici. Po novom zakonu to više nije uvjet, čime je olakšan ulazak u branšu, ali nismo sigurni je li to dobro za kvalitetu. Ipak, zadovoljni smo jer nam je proširen opseg aktivnosti i ovlasti koje imamo. Tako smo dobili mogućnost provjeravanja kandidata za zapošljavanje, periodično provjeravanje zaposlenih, provjeru radne discipline, mjere zaštite poslovnih tajni, možemo provoditi zaštitu od prisluškivanja i snimanja, kao i obavljati dostavu pismena u sudbenom i upravnom postupku, odnosno uručivati pozive za sud osobama koje nemaju uredno prijavljenu adresu prebivališta.

Dosad smo imali mogućnost tražiti informacije iz porezne prijave osobe koju istražujemo, no državna tijela su imala mogućnost odbiti suradnju, a po novom zakonu bit će dužni dati nam potrebne podatke. U osnovi, zadovoljni smo”, kazao je za Nacional Goroslav Šmaguc.

Njegova agencija ”Shark” jedna je od najpoznatijih u Hrvatskoj, a 49-godišnji Šmaguc, inače pravnik po struci, osnovao ju je još prije osam godina: “Dugo sam radio u MUP-u, i to na raznim poslovima, od kriminalistike, općeg organiziranog kriminaliteta, krvnih delikata… Školovao sam se u inozemstvu, bio načelnik u policijskoj upravi i predavač na policijskoj akademiji. U vrijeme kad sam se odlučio za otvaranje agencije u Hrvatskoj gotovo da i nije bilo privatnih detektiva, tek je nešto prije mene Njegoslav Blažek otvorio svoju agenciju. Svaki detektivski posao u osnovi se svodi na prikupljanje podataka i dokaza, a moja specijalnost su imovinsko-pravni poslovi i zaštita industrijskog i intelektualnog vlasništva. Godišnje rješavam između 100 i 150 različitih slučajeva, za neke je potrebno 2-3 dana intenzivnog rada, a na nekim slučajevima sam radio i mjesecima”, objašnjava Šmaguc.

Kao vlasniku privatne detektivske agencije i predsjedniku nedavno osnovane udruge, Šmagucu su pomalo smiješni stereotipi koji još uvijek dominiraju kad netko spomene detektiva: “Ne nosimo šešire i balonere, ne čučimo danima u nekom grmlju i ne bavimo se samo bračnim nevjerama. Zapravo, zadatci i slučajevi koje pred nas stavljaju klijenti sve su konkretniji i teži, pa je klasično istraživanje bračne nevjere zastupljeno sa svega deset posto u svim slučajevima kojima se detektivi bave. U posljednjih osam godina, otkako se bavim privatnom praksom, riješio sam niz kaznenih djela, neka uz pomoć policije a neka i bez njih, ali u pravilu s policijom imamo dobru suradnju jer imamo isti cilj – riješiti određeno kazneno djelo. Uostalom, dok u Hrvatskoj još uvijek malo ljudi zna za postojanje detektivskih agencija i svih usluga koje one pružaju, već u susjednim zemljama situacija je potpuno drugačija: primjerice, u Italiji istražni suci vrlo često angažiraju privatne detektive za prikupljanje dokaza”, kazao je Šmaguc.

Čime se sve može baviti privatni detektiv najbolje pokazuje i slučaj otprije dvije godine, kad je Šmaguca angažirao ravnatelj dječjeg kazališta Trešnja da prikupi dokaze o glumcu koji je mjesecima bio na – lažnom bolovanju. Naime, glumac i TV voditelj Vinko Štefanac, koji je na Novoj TV vodio “Story super nova” i “Hrvatski model”, imao je stalni angažman u Trešnji. Međutim, kad je počeo raditi za sarajevsku televizijsku postaju OBN, Štefanac je otvorio bolovanje u kazalištu i često putovao u Sarajevo. Ravnatelj kazališta Trešnja Roman Šušković odlučio je angažirati Šmagucovu agenciju “Shark” da istraži cijeli slučaj. Ustanovilo se da Štefanac svom poslodavcu u kazalište donosi potvrde o teškom zdravstvenom stanju, a u međuvremenu je zapravo odlazio raditi na OBN. Nakon što je Šmaguc prikupio dovoljno dokaza, ravnatelj Trešnje pozvao je Šefanca, predočio mu dokaze i dao mu izvanredni otkaz.

Jedna od najpoznatijih i zapravo najstarija detektivska agencija u Hrvatskoj je “Sova”, čiji je vlasnik dugogodišnji policijski inspektor Njegoslav Blažek: “Stjecajem okolnosti 1997. godine sam otišao u mirovinu, nakon dugogodišnjeg rada u policiji. Budući da nisam ni moler ni zidar, tražio sam nešto slično prijašnjem poslu. Zahvaljujući nekim sretnim okolnostima postao sam istražitelj svjetske antipiratske organizacije i radio sam na poslovima zaštite video biznisa od piratstva, a u međuvremenu se to proširilo i na ilegalnu proizvodnju igrica, playstationa i softvera. Budući da je to bio opsežan posao, 1998. sam otvorio detektivski obrt. Prve tri godine gotovo isključivo sam radio na zaštiti intelektualnog vlasništva, odnosno istraživanju krivotvorina. Klijenti su mi bili od Coca-Cole i Microsofta, preko farmaceutskih kompanija pa sve do inozemnih modnih dizajnera”, objašnjava Blažek.

S godinama su njegovu agenciju sve češće posjećivali i hrvatski građani, pa se polako širio opseg slučajeva na kojima se radilo: “Provjera prošlosti budućeg ženika ili provjera konzumira li vaše dijete drogu, traganje za imovinom, provjere menadžera, poslovnih partnera ili klasične bračne nevjere samo su neki od slučajeva za koje su me angažirali klijenti”, kazao je Šmaguc. Posljednjih nekoliko godina sve češće ga angažiraju predsjednici uprava, investitori ili osiguravajuće tvrtke: “Predsjednik uprave ima nekoliko kandidata za neku visoku funkciju. U užem izboru su mu dva ili tri kandidata i ne može se odlučiti. Onda nazove nas i zatraži da provjerimo navode iz životopisa, ali i dodatne informacije o ta dva kandidata. Tako se nekad ustanovi da poneki kandidat ima vanbračno dijete za koje ne plaća alimentaciju, ili da je kandidat za direktora marketinga u bivšoj firmi dobio otkaz zbog primanja mita. Mnogo se loših stvari može unaprijed spriječiti dobrom procjenom, a za nju su pak potrebne informacije”, objašnjava Blažek.

Većina privatnih detektiva u svom poslu kombinira znanja i iskustva stečena radom u policiji, vojsci ili obavještajnim službama s kreativnošću u prikupljanju informacija. Ponekad je upravo kreativni pristup ono što klijenti i očekuju. Tako je Blažeku jedan od najdražih slučajeva onaj kad su on i njegovi suradnici danima mukotrpno razmišljali kako razriješiti slučaj u kojem su trebali istražiti da li jedan direktor potajno potpomaže konkurentsku tvrtku tako što odaje informacije o poslovanju tvrtke u kojoj radi, a onda se netko dosjetio da treba saznati koja čistačica čisti njegov ured.

“Kad smo to utvrdili, jednostavno smo čekali kad će ona baciti smeće u kantu ispred zgrade. I tako smo u smeću pronašli direktorove bilješke koje su nam odgovorile na većinu pitanja važnih za cijeli slučaj. Jedan od najbizarnijih slučajeva bio je kad nas je klijent, inače strana tvrtka koja je željela investirati veliki novac u jednu hrvatsku tvrtku, tražio da nekako uđemo u stan direktora te tvrtke i provjerimo ima li prašine u stanu. Ima i slučajeva koji su ‘lažna uzbuna’. Tako nas je jedna žena danima opsjedala informacijama da će određenog dana u određeno vrijeme njezin suprug biti s ljubavnicom. Tri puta smo izlazili na teren i svaki put bi utvrdili da je njezin suprug na poslu ili na poslovnom sastanku i da nema nikakvu ljubavnicu. Onda nam je ta žena priznala da joj je podatke o navodnoj muževoj nevjeri dala neka vidovnjakinja, pa smo zaključili slučaj. Ipak, ljudi u Hrvatskoj sve su više svjesni kakve im usluge može pružiti privatni detektiv i kako im možemo pomoći, tako da je sve manje bizarnih upita, poput onoga kad je klijent tražio da mu nađemo kupca za bubreg ili slučaja kad je klijent zahtijevao da mu nađemo karte za koncert koji je već danima bio rasprodan”, objašnjava Njegoslav Blažek.

Osim prekaljenih policijskih inspektora s dugogodišnjim stažem u policiji, detektivskim poslom sve se češće bave i mlađi ljudi koji nemaju policijskog iskustva, ali su specijalizirani za druge slučajeve. 34-godišnji Siniša Patačko diplomirani je kriminalist koji je odmah nakon završetka studija odlučio otvoriti vlastitu agenciju. Njegova PIA, što označava ‘Privatnu izvještajnu agenciju’, posluje već tri godine i specijalizirana je za tzv. business intelligence: “U početku su me najviše angažirale strane kompanije i to za poslove dubinskog istraživanja tvrtke u Hrvatskoj koju namjeravaju kupiti, za provjeru sudskih postupaka koji se vode protiv firme ili čelnih osoba, imovinsko stanje ili povezanost direktora firme s kriminalom.

Osim na području Hrvatske, moja je agencija aktivna i na području čitave bivše Jugoslavije, za što vrlo često angažiram vanjske suradnike. Jedna strana tvrtka od nas je tražila da ustanovimo koliki utjecaj ima politika na poslovanje u Hrvatskoj ili Srbiji, jer su htjeli utvrditi hoće li štetiti poslu ako kupe firmu i postave novog direktora, budući da su znali da je postojeći direktor dobro povezan s političarima. Prije godinu dana angažirao nas je i jedan strani trgovački lanac koji je planirao distribuirati svoje proizvode na Kosovo. Kad smo im u izvješću napisali da se ondje sprema rat i sukobi te da je bolje da pričekaju s ulaskom na to tržište, nisu nam baš vjerovali, ali se kasnije pokazalo da smo bili u pravu”, kazao je Patačko.

U tri godine postojanja PIA se bavila i zaštitom autorskih prava i intelektualnog vlasništva pa su tako za strane klijente mjesecima istraživali tko u Hrvatskoj proizvodi i distribuira lažne tonere za pisače. Posljednjih godinu, dvije, često ih angažiraju i američke osiguravajuće kuće za koje onda istražuju odštetne zahtjeve: “Mnogo ljudi iz Hrvatske i bivše Jugoslavije odlazi raditi u Irak, a kad se ozljede traže velike odštete od Amerikanaca. A oni onda od nas traže da ispitamo svaki slučaj i utvrdimo je li do ozljede uistinu došlo u Iraku ili možda kod kuće. Sve češće nas angažiraju i domaće tvrtke i to zbog raznih slučajeva, od manjka u skladištu, krađe nafte, ispitivanja lojalnosti zaposlenih ili fingiranih ozljeda na radu”, objasnio je Patačko. Njegova agencija specijalizirala se za sigurnosne prosudbe i tehničku zaštitu, pa tako vrlo često preuzimaju slučajeve postavljanja sigurnosnih kamera i sustava, a sve su češći upiti za protuprislušne preglede: “Nakon što izgube nekoliko važnih poslova ili imaju osjećaj da konkurencija unaprijed zna svaki njihov korak, predsjednici uprava me nazovu i traže da dođem utvrditi ima li ‘bubica’ u njihovom uredu. Najčešća greška koju tada rade je da me zovu upravo iz prostorije za koju sumnjaju da se prisluškuje, pa ako je dotad i bilo skrivenih prislušnih uređaja, netko ih ukloni prije nego što ja dođem s uređajima za njihovo otkrivanje”, kazao je Patačko.

Jedna od najmlađih agencija po stažu je “Sirius”, koju vodi kriminalist Mario Frlan. Prije osnivanja vlastite detektivske agencije on je radio u policiji i Protuobavještajnoj agenciji, a potom je odlučio krenuti u privatni detektivski posao: “Jedan od razloga zašto sam nakon odlaska u mirovinu otvorio agenciju bila je želja da se afirmiram u privatnom poslu, da sam sebi dokažem da mogu biti uspješan u svojoj struci bez korištenja resursa koji su mi stajali na raspolaganju dok sam radio u sustavu, a na kraju i da materijaliziram znanje i sve što sam ulagao u svoj profesionalni razvoj tijekom godina. Ono što najviše smeta privatne detektive je percepcija ljudi koji taj posao poistovjećuju samo s rješavanjem bračne nevjere te im nisu poznate druge mogućnosti korištenja privatnih detektiva. A one su velike: od pronalaska osoba i predmeta, istraživanja tragova i dokaza, pružanja sigurnosnih savjeta, sigurnosnih provjera za osobe i tvrtke, provjera lažnih bolovanja, bračne nevjere, protuprislušnih pregleda pa sve do poligrafskog testiranja. Specijalnost moje agencije su teška kaznena djela, od ubojstava do krupnih krađa, koje volim istraživati zbog dugogodišnjeg rada u policiji. U takvim istragama usko surađujem s policijom jer svi želimo da se riješi svako kazneno djelo. Osim građana koji sve češće zovu i angažiraju detektive, vrlo je velik udio i tvrtki koje nas angažiraju, pa se sve više bavimo ‘business intelligenceom’”, zaključuje Frlan.

Slučaj odbjeglog glumca

Kakvim se sve poslovima bave privatni detektivi pokazao je slučaj zagrebačkog glumca Vinka Štefanca. Dok mu je tekao radni staž u zagrebačkom kazalištu Trešnja, otvorio je bolovanje zbog teškog zdravstvenog stanja i otišao raditi televizijski show u Sarajevu. Ravnatelj kazališta Roman Štefanec angažirao je privatnog detektiva koji je četiri mjeseca pratio Štefanca te potom podnio izvještaj o njegovu kretanju. Ravnatelj je zahvaljujući tim dokazima glumcu dao izvanredni otkaz, što je i sindikat ocijenio primjerenim.