Objavljeno u Nacionalu br. 514, 2005-09-19

Nacional otkriva o čemu je u New Yorku svjedočio zaštićeni svjedok hrvatski državljanin u procesu šeiku al-Moayadu: o transferima sumnjivog novca kojeg je zagrebačka podružnica Visokog saudijskog komiteta uplaćivala na račune u Zagrebačkoj i Ljubljanskoj banci

Nacional je doznao da je hrvatski državljanin, koji je prije nekoliko mjeseci tajno svjedočio u procesu protiv jemenskog šeika Mohammeda Ali Hassana al-Moayada, prvog islamskog svećenika kojeg su američke vlasti osudile na 75 godina zatvora zbog financiranja Al Qaide, zapravo osoba koja je početkom 90-ih u Zagrebu bila zaposlena u predstavništvu Visokog saudijskog komiteta (VSK). Riječ je o organizaciji koju je s ciljem pomoći bosanskim muslimanima tijekom rata u BiH osnovao saudijski princ Selman bin Abdul-Aziz.

Taj je hrvatski državljanin u postupku protiv Al-Moayada svjedočio o transferima novca koji su početkom 90-ih stizali u hrvatski ogranak VSK te su se poslije transferirali u BiH, a možda i drugdje. Krugovi bliski stranim sigurnosnim službama Nacionalu su potvrdili da je tajni svjedok pričao tko je i kako donosio novac u VSK u Zagrebu te što se potom s tim novcem radilo. Novac je u sjedište VSK uglavnom stizao u gotovini, a potom se uplaćivao u Zagrebačku i Ljubljansku banku. Riječ je o novcu koji je stizao uglavnom kao rezultat vjerske obveze muslimana da u gotovini pomažu “islamskoj stvari”.

VSK je u Hrvatskoj početkom 90-ih predstavljena kao humanitarna organizacija koja se brinula za muslimanske izbjeglice. Međutim, procjenjuje se da je samo oko 10 posto pristiglog novca završavalo za potrebe zbrinjavanja izbjeglica, dok je ostatak odlazio na financiranje muslimanskih postrojbi u ratu u BiH. Navodno je samo u Zagrebačku banku do 1993. preko VSK iz Zagreba uplaćeno 800-900 milijuna dolara.

Tajni svjedok hrvatskog državljanstva raspolaže vrlo dragocjenim podacima o tome kako i kamo se tehnički transferirao novac, koji se na taj način prao preko hrvatskih i slovenskih banaka za “islamsku stvar”. Kada je SAD sredinom 90-ih vidio što se sve događa pod okriljem te organizacije, ona je praktički protjerana iz Hrvatske. VSK je u Hrvatskoj prvo bio smješten u jednoj od stambenih zgrada na Pantovčaku, a potom kratko u motelu Antunović u Sesvetama. Njihov odlazak iz Hrvatske podudario se s početkom operativne akcije “Mreža”, koja se gotovo četiri godine bavila praćenjem sumnjivih poslova pripisivanih radikalnim islamistima, koji su djelovali pod okriljem muslimanskih humanitarnih organizacija.

Svoje spoznaje tajni je svjedok iz Hrvatske ispričao na suđenju jemenskom šeiku Al-Moayadu, koji je potkraj 2004. uhićen u Njemačkoj i izručen SAD-u, gdje ga je Federalni sud optužio za prikupljanje milijunske pomoći Al Qaidi i Hamasu. Američki tužitelji pozivali su se na dokumente i audiosnimke koji Al-Moayada povezuju s islamističkim teroristima. On je agentima provokatorima FBI-a priznao da mu je Bin Laden rekao kako je on njegov šeik. Agenti provokatori tajno su snimali razgovor u kojem su se Al-Moayadu predstavili kao mogući financijeri terorističkih skupina. Izravno su ga pitali ide li njihov novac Hamasu i Al Qaidi, a on im je odgovorio da na to gleda kao na financiranje svih tih organizacija.

Jedan od agenata provokatora bio je Mohamed Alanssi, koji se mjesec dana nakon svog svjedočenja u tom postupku zbog velikih pritisaka i naknadnih osobnih dvojbi polio benzinom i zapalio ispred Bijele kuće u Washingtonu. Na sreću, preživio je.

Agenti provokatori FBI-a uspjeli su dokazati da je Al-Moayad izravno financirao Bin Ladena i Hamas. Rekonstruirajući sve putove novca za terorističke skupine, američki istražitelji koristili su i svjedoka iz Hrvatske. On im je bio osobito zanimljiv jer su nedugo poslije terorističkih napada na New York, 11. rujna 2001., pripadnici NATO-a u kompjuterima u prostorijama VSK u Sarajevu pronašli mape Washingtona s obilježenim objektima američke vlade i upute za korištenje poljoprivrednih aviona za raspršivanje otrova.

Ondje su pripadnici NATO-a otkrili i materijale za izradu lažnih propusnica za ulazak u zgradu State Departmenta, kao i priručnike za djecu s antisemitskim i antiameričkim sadržajem. Visoki dužnosnici američke i BiH vlade tada su neformalno potvrdili i da je s računa te agencije nestalo više milijuna dolara kojima se ne može ući u trag. U istim kompjuterima pronađene su i fotografije meta terorističkih napada 11. rujna 2001., ali i onih izvedenih ranije na američki razarač “Cole” i veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji. Za VSK je u BiH radio i jedan od članova tzv. alžirske grupe, koju su vlasti BiH prije nekoliko godina izručile SAD-u.

Nacional je o suradnji hrvatskih sigurnosnih službi s američkim vlastima oko suđenja Al-Moayadu doznao sasvim slučajno još potkraj prošle godine. Potpisnik ovog teksta početkom prosinca telefonom je kontaktirao s kolegama u BiH, s kojima je razgovarao o kretanju osoba koje SAD i Velika Britanija sumnjiče za međunarodni terorizam, na temelju opsežne istrage i analize prikupljenih dokumenata stranih sigurnosnih službi. Razgovaralo se 10-ak minuta preko fiksne telefonske linije Nacionalove redakcije s osobom u BiH koja se koristila mobitelom. U razgovoru se pokušalo prikriti o čemu se zapravo raspravljalo. Ipak, spomenut je termin “Al Qaida” te riječi “spoznaja o konkretnim imenima”, koja bi uskoro mogla biti objavljena u jednom od tekstova u Nacionalu.

Svega petnaestak minuta nakon završetka razgovora Ivu Pukanića, predsjednika Uprave NCL Media Grupe, nazvao je jedan visoki dužnosnik Vlade te ga zamolio za hitan sastanak. Nedugo potom dovezao se do redakcije Nacionala. Tada je u povjerljivom razgovoru objasnio Pukaniću da oni znaju da je Berislav Jelinić doznao da je “naš čovjek surađivao s Amerikancima oko Al Qaide”. To je pokazalo da je netko prisluškivao ili telefon redakcije Nacionala ili mobitel osobe u BiH koja se javila na poziv upućen iz redakcije.

Visoki dužnosnik Vlade tada je zamolio Pukanića da se taj tekst ne objavljuje jer bi time Nacional ugrozio sigurnost svjedoka, ali i nacionalnu sigurnost Hrvatske, te otežao njezin položaj u pregovorima oko što ranijeg početka priključivanja EU. Bile su to posve legitimne i logične molbe, iako u velikom nesuglasju s prirodom novinarskog posla.

Tako je prve informacije o tajnoj suradnji hrvatskih i američkih službi oko suđenja Al-Moayadu Nacionalu zapravo nesvjesno otkrio visoki Vladin dužnosnik. Nakon što je prošli tjedan Globus javnosti otkrio okolnosti spornog događaja, Nacional je, budući da je šteta za nacionalnu sigurnost već bila učinjena, odlučio dodatno istražiti slučaj za koji je načelno znao već nekoliko mjeseci. Tako je i otkrio o čemu je zapravo tajni svjedok govorio na američkom sudu.