Sjeverna Koreja, zatvorena zemlja u koju se ulazi i izlazi isključivo pod strogom kontrolom državnih vlasti, jedno je od posljednjih mjesta na svijetu o čijem se funkcioniranju ne zna cijela istina. Ono što je poznato jest da u zemlji vlada teško siromaštvo, kojim je pogođeno oko 60 posto od 25 milijuna Sjevernokorejaca, dok s druge strane apsolutni vladar zemlje, Kim Jong-un, kao i manji dio pripadnika njegove elite, žive u raskoši i luksuzu.

Novac za Velikog vođu

Svijet se dugo pitao odakle Sjevernoj Koreji, siromašnoj zemlji bez izvoza i uvoza, novac za visoki standard njezinih moćnika. Jedan od odgovora krije se u misterioznoj Sobi 39, uredu koji od sedamdesetih godina prošlog stoljeća prikuplja novac za osobne troškove vođe.

Cijela istina o Sobi 39 nije potpuno rasvijetljena, postoji i više verzija njezina imena. Naziva je se i Ured 39 ili Služba 39, ustanovio ju je u sedamdesetima prvi veliki vođa Sjeverne Koreje Kim Il sung. Ime je dobila po broju ureda u kojem se nalazi, na trećem katu zgrade partije u Pyongyangu.

Od početka 70-ih Sjeverna Koreja nije više mogla do novca i osmišljena je služba kojoj je zadatak bio puniti fond za osobne troškove velikog vođe i njegove elite. U isto vrijeme, među običnim je građanima provođena kampanja koja ih je uvjeravala da su dva obroka dnevno sasvim dovoljna.

Kako Soba 39 zarađuje? Na razne načine. Najprije je država, odnosno, dinastija stavila pod kontrolu sve što zarađuje novac u zemlji. Sve je monopolizirano. Zaplijenjena su i poljoprivredna dobra, zlato, nakit i sve je potom rasprodano izvan granica zemlje. Zemlja je bila pod sankcijama, stoga se zlato krijumčarilo u Kinu i od tamo je prodavano kao kinesko, a novac je išao vladajućoj sjevernokorejskoj dinastiji.

Milijuni dolara slivaju se u Sobu

U devedesetima je Soba 39 poticala proizvodnju metamfetamina, opasne sintetske droge koju su prema nekim informacijama u inozemstvu prodavali sami sjevernokorejski diplomati kako bi dokazali vjernost vođi. Samo od prodaje droge u Sobi 39 se, prema procjenama, slilo između 100 i 200 milijuna dolara.

Da bi zaradili za velikog vođu, službenici Sobe 39 nisu prezali ni od trgovine ljudima. Radnike iz Sjeverne Koreje su poslali na gradilišta diljem Bliskog Istoka, Rusije, Kine, a dnevnice koje su im obećali preusmjerili su u kasu za luksuz državnih elita. Radnici su cijelo vrijeme bili pod prismotrom sjevernokorejske tajne službe. Ova strašna praksa prisilnog rada u kasu Sobe 39 ulila je gotovo milijardu dolara, donosi Putni kofer.

Cyber kriminal

S novim vođom i ulaskom u 21. stoljeće modernizirali su se i načini pribavljanja novca za Sobu 39. Danas ju vodi sestra Kim Jong-una, Kim Yong-jo, i okrenuli su se krivotvorenju novca i cyber kriminalu. Vlasti u SAD-u tvrde da je milijun krivotvorenih novčanica od 100 dolara isprintano upravo u Sobi 39 i distribuirano bankama diljem svijeta.

Soba 39 prima naređenja izravno od samog Kim Jong-una ili nekoliko visokorangiranih ministara. Američke obavještajne agencije CIA i DIA procenjuju da kroz Sobu 39 godišnje prođe između 500 milijuna i 1,2 milijarde dolara. Ovaj novac potiče od raznih aktivnosti – velikog broja gastarbajtera u inostranstvu, najčešće u Kini i Vijetnamu, šverca luksuzne robe širom Azije, krađe kriptovaluta, te falsificiranja.

U okviru Sobe 39 posljednje desetljeće radi i državna hakerska grupa “Lazarus”. Ova grupa je izvela na desetine cyber napada širom svijeta, a najpoznatiji je napad na kompaniju Sony iz 2014. Hakeri iz ove grupe su poznati i po više velikih napada na brojne burze kriptovaluta širom svijeta, u kojima su uspjeli ukrasti najmanje 53 milijuna dolara. Južnokorejski analitičari navode da se ovim kriptovalutama plaćaju luksuzni proizvodi u inozemstvu, namijenjeni za Kim Jong-una i njegovu obitelj

Dolar bolji od pravog dolara

Katallo je naziv na korejskom za tzv. super dolare, falsifikate proizvedene na službenim strojevima centralnih banaka. Prvi put su otkriveni 2011. godine kod dvoje kineskih državljana u Teksasu, a na osnovu serijskih brojeva i vrste korištene boje, američki istražitelji su došli do zaključka da su ovi “super dolari” u opticaju od kraja ’80-ih ili ranih ’90-ih godina.

Iako su slične “dolare blizance” proizvodile i talijanske i britanske kriminalne grupe, oni proizvedeni u Sjevernoj Koreji su 99 posto identični dolarima iz američke štamparije novca.

“Super dolari”, zaplijenjeni su 2019. godine kod jednog japanskog turista u Kaliforniji, imali su i odgovarajuće vodene žigove, crvene i plave sigurnosne linije, te čak i sigurnosnu vrpcu koja se od američke razlikuje tek pod mikroskopom. Stručnjaci procjenjuju i da je širom svijeta u opticaju između 150 i 300, čak i do 550 milijuna “super dolara”. Neki od analitičara iz Vojne obavještajne službe SAD-a smatraju i da su “super dolari” tehnički suviše zahtjevni za Severnu Koreju i Sobu 39, te da ih najvjerovatnije proizvodi Kina.

U svakom slučaju, unatoč brojnim ilegalnim aktivnostima Sobi 39 je zbog zatvorenosti zemlje nemoguće stati na kraj, piše Al Jazeera.