Revizorska kuća PriceWaterhouseCoopers procijenila je da vrijednost zagrebačkog nogometnog kluba Dinamo iznosi između 25 i 35 milijuna eura. Konačnu cijenupredstavnici te revizorske tvrtke obrazložit će Izvršnom odboru Dinama u sljedećih desetak dana, doznao je Nacional od izvora bliskog PriceWaterhouseCoopersu. Isti izvor potvrdio nam je da vrijednost Dinama zacijelo neće prijeći 35 milijuna eura, što bi moglo neugodno iznenaditi čelnike zagrebačkog kluba, koji su očekivali da će ona biti kudikamo veća te da bi mogla biti oko 100 milijuna eura. U procjeni vrijednosti kluba primjenjuje se tzv. dinamička metoda, kojom su zaposlenici PriceWaterhouseCoopersa analizirali buduće primitke te su ih diskontirali na sadašnju vrijednost.

Foto: Sanjin StrukiĆ/PIXSELL

Zbog čega je PriceWaterhouseCoopers toliko snizio vrijednost Dinama, u ovom trenutku još nije poznato, ali ovakav rasplet mogao bi ići naruku izvršnom dopredsjedniku Zdravku Mamiću, koji bi za relativno sitan novac mogao preuzeti većinski paket dionica zagrebačkog kluba. Zanimljivo da je prilikom privatizacije Hajduka vrijednost toga kluba bila procijenjena na otprilike 270 milijuna kuna, što znači da je vrijednost Hajduka bila čak i malo veća od one na koju je PriceWaterhouse procijenio Dinamo. Iako još nema službenih podataka, lako je moguće da su iz revizorske tvrtke u obzir uzeli minus od čak 90 milijuna kuna iz 2014., što je nedavno na Skupštini kluba potvrdio i sam Mamić. Doda li se tomu vrlo skromna prodaja ulaznica, mršava zarada od TV prava i to što klub nema vlastiti stadion, koji bi mogao ući u vrijednost, cifra od 30ak milijuna eura mogla bi se čak predstaviti kao realna vrijednost kluba koji je proteklog vikenda proslavio osvajanje desete uzastopne titule hrvatskog prvaka.

 

• Malo prodanih ulaznica, mršava zarada od televizijskih prava i to što klub nije vlasnik stadiona vjerojatno su neki od razloga zbog kojih je procijenjena vrijednost neusporedivo manja od očekivane

• Izlazak Milana Bandića iz pritvora bitan je za privatizaciju Dinama, jer bez odobrenja Grada ona nije moguća. Uzmu li se u obzir dobri odnosi Zdravka Mamića i Bandića, takva opasnost više ne postoji

Nakon što predstavnici tvrtke PriceWaterhouseCoopers predstave rezultate svoje procjene, Izvršni odbor kluba može je odbiti te zatražiti novu od neke druge revizorske kuće, ili je može prihvatiti te službeno pokrenuti proces privatizacije Dinama. Nakon toga elaborat o procjeni vrijednosti kluba šalje se na odobrenje u Povjerenstvo za preoblikovanje sportskih klubova koje radi u sklopu Ministarstva znanosti, prosvjete i sporta. Odobri li Povjerenstvo elaborat, tek tada klub kreće u privatizaciju. Međutim, ako Povjerenstvo elaborat odbije, privatizacija se automatski prekida. Veliku ulogu odigrat će i Grad Zagreb, koji također mora dati suglasnost za privatizaciju kluba te ima pravo prvokupa do 25 posto dionica u prvom krugu. Upravo zbog bitne uloge Grada za Mamića i čelne ljude Dinama bilo je vrlo bitno da Milan Bandić iziđe iz pritvora i ponovno preuzme dužnost zagrebačkog gradonačelnika. Bandić i Mamić u odličnim su odnosima i Bandić sigurno neće spriječiti privatizaciju, a dok je on bio u pritvoru, postojala je opasnost da cijeli taj naum propadne, jer je njegova bivša zamjenica Sandra Švaljek nekoliko puta izjavila da grad nema novca za financiranje sportskih klubova. Nakon smjene Sandre Švaljek i povratka Bandića takva opasnost više ne postoji i Grad će sigurno odobriti privatizaciju. Nakon što Ministarstvo i Grad Zagreb odobre početak privatizacijskog postupka, počet će prodaja dionica kluba, koja će biti obavljenau četiri kruga. Tada će na scenu stupiti direktor Dinama Tomislav Svetina, koji bi trebao biti glavni Mamićev operativac. Prvi dio priprema za privatizaciju Dinama obavio je profesor na Ekonomskom fakultetu i član Izvršnog odbora kluba Darko Tipurić, ali njegovu je ulogu nakon odluke Skupštine o pokretanju privatizacijskog procesa preuzeo Svetina.

Klub će najprije uputiti poziv za upis i uplatu dionica. Zakonom je propisano da se poziv upućuje najprije lokalnoj samoupravi, dakle Gradu Zagrebu. Grad bi budućem vlasniku kluba mogao dati svoju imovinu, dakle stadion, u koncesiju, primjerice na dvadeset ili trideset godina. S tom koncesijom Grad bi stekao pravo na dionice. Koliki bi točno bio udio nije poznato, ali može se pretpostaviti da bi iznosio između 15 i 25 posto.

Foto: Borna Filic/PIXSELL

Nakon toga, u drugom krugu privatizacije pravo na kupnju dionica imaju svi članovi kluba kojih prema nekim procjenama ima oko 6000. U ovom krugu svim članovima za kupnju bi bio ponuđen jednaki broj dionica, što znači da bi svaki član mogao kupiti jednaki broj dionica. Ako se u drugom krugu ne bi prodale sve dionice kluba, onda bi u trećem krugu članovima kluba bile ponuđene preostale dionice. Upravo u tom krugu veći dio dionica kluba mogli bi kupiti i Mamić i Marijan Hanžeković, njegov bliski suradnik, poznati hrvatski odvjetnik i odnedavna većinski vlasnik najveće hrvatske izdavačke kuće Europapress Holding, koji bi kasnije mogli nastaviti kontrolirati zagrebački klub razmjerno vlastitim vlasničkim dijelovima. Tek nakon toga, u četvrtom krugu privatizacije, pravo na kupnju novih dionica imaju svi zainteresirani građani i potencijalni strani investitori. Međutim, i nakon što svi koji žele kupiti dionice upišu svoje zahtjeve, još uvijek se može dogoditi da privatizacija kluba ne uspije. Naime, ako vrijednost upisanih dionica ne dosegne vrijednost koja je procijenjena u elaboratu, privatizacija se poništava.

“Želimo biti bolji. Kao Uprava zaključili smo da je potreban iskorak, a on se zove preoblikovanje kluba”, poručio je Mamić nedavno pred članovima Skupštine kluba kojima je objasnio i detaljne razloge zbog kojih je Dinamo krenuo u privatizaciju. “Eventualnim uspješnim preoblikovanjem dobili bismo kapital, jer to je jedan od rijetkih načina da se domognemo svježeg novca. Drugi je razlog rigorozna kontrola FIFA-e i UEFA-e, odnosno njihov financijski fair play. Mi možemo biti u minusu od 5 milijuna eura u razdoblju od tri godine. Nakon toga gubimo licencu za europska natjecanja. S preoblikovanjem u dioničko društvo ta granica pomiče se na 15 milijuna eura”, objasnio je Mamić.

I dok bi procjena vrijednosti Dinama na otprilike 250 milijuna kuna mogla ići na ruku Mamiću, postoji i mogućnost da tako niska cijena privuče i neke druge ljude da ulože svoj novac u Dinamo. Moguće je da su među 6000 članova kluba i neki bivši igrači, poput Igora Bišćana, Daria Šimića, Tomislava Šokote i Silvia Marića, koji su putem inicijative “Zajedno za Dinamo” javno izrazili da se ne slažu s politikom kakvu vodi Mamić. Ako spomenuti bivši nogometaši Dinama odluče uložiti novac u dionice kluba, Mamić bi mogao imati problema u preuzimanju većinskog paketa dionica. Četvorica bivših nogometaša o svom sudjelovanju u mogućoj privatizaciji kluba dosad su se oglasili samo jednom, i to nakon što je Skupština kluba pokrenula privatizacijski proces.