Nacional je dobio na uvid presliku dokumentacije, analiza i izračuna koji bude sumnju u to da je Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (HANDA) od 2012. do 2016. potencijalno oštetila državni proračun za iznos koji se procjenjuje na maksimalno čak 280 milijuna kuna, odnosno oko 70 milijuna kuna godišnje ili oko 5,9 milijuna kuna mjesečno.

Ako bi to bilo točno, neizravno su oštećene i hrvatske tvrtke poput Ine i Croduxa jer im nije omogućeno sudjelovanje u unosnim poslovima Agencije, čiji rad financiraju porezni obveznici (i to iz cijene goriva). Riječ je o poslovima koji se odnose na osiguravanje zaliha naftnih derivata u nematerijalnom obliku, odnosno o takozvanoj opcijskoj kupnji naftnih derivata ili kupnji putem takozvanih tiketa. Natječaj za taj posao dodijeljen je 2012. za 2013. godinu njemačkoj tvrtki Vitol, jedinoj tvrki koja se javila na natječaj raspisan na internetskoj stranicama HANDA-e tijekom ljeta, a sljedećih nekoliko godina umjesto raspisivanja novih natječaja, aneksima je produljivan ugovor s Vitolom.

“Cijene tiketa mijenjaju se prema cijeni nafte. Kad je cijena nafte 2014. pala sa 120 dolara na 50 dolara po barelu, pale su i cijene tiketa. No umjesto da raspišu novi natječaj, HANDA je za 2014. samo produljila ugovor s Vitolom iz 2013. po starim cijenama i onda su ga ponovno produljili i u 2015. i u 2016. U tom periodu cijene tiketa bile su čak i ispod 5 dolara, a HANDA ih je plaćala po cijeni od 18, 19 dolara”, rekao je za Nacional izvor dobro upućen u cijeli postupak.

Da su u tom segmentu poslovanja postojale nepravilnosti, utvrđeno je i u izvješću Državne revizije o poslovanju HANDA-e iz travnja 2017. koje je također u posjedu Nacionala.

Nacionalovi izvori tvrde da su se sve sporne aktivnosti odvijale uz znanje ključnih kadrova HNS-a iz vremena Kukuriku koalicije, da je za njih morao znati i donedavni predsjednik stranke Ivan Vrdoljak te da je jedan od odgovornih Ivo Milatić, u to vrijeme predsjednik Upravnog vijeća HANDA-e, prije desetak dana, nedugo nakon formiranja koalicije HDZ–HNS, imenovan državnim tajnikom za energetiku. Naime, od 23. srpnja 2013. do 7. travnja 2017. ravnatelj Agencije bio je HNS-ovac Srdjan Vlaović, a nakon njega je za v.d. ravnatelja postavljen Zdeslav Matić.

No, predsjednik Upravnog vijeća HANDA-e bio je u vrijeme potpisivanja ugovora s Vitolom upravo Milatić. Nacionalovi izvori Milatića opisuju kao “sivu eminenciju” HANDA-e i cijelog sektora energetike. Milatića je na funkciju predsjednika Upravnog vijeća HANDA-e početkom 2012. postavio tadašnji prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, čiji je on bio pomoćnik u Ministarstvu gospodarstva. Milatić je na funkciji predsjednika Upravnog vijeća HANDA-e ostao do svibnja 2014., ali je nastavio biti pomoćnik i tadašnjem novom ministru i potpredsjedniku vlade Ivanu Vrdoljaku. Još je zanimljivije da je Milatić ostao pomoćnik ministra i u vrijeme vlade Tihomira Oreškovića, kad je ministar bio Tomislav Panenić, i sada, u vrijeme vlade Andreja Plenkovića. Na dužnost državnog tajnika za energetiku stupio je s mjesta pomoćnika ministrice gospodarstva Martine Dalić. Zanimljivo je i to kako u Milatićevoj biografiji na službenim stranicama Ministarstva gospodarstva, koja je u ponedjeljak ujutro, nakon Nacionalova upita, odjednom nestala (iako je ondje bila u nedjelju navečer), uopće nije bilo navedeno da je on bio pomoćnik ministra gospodarstva u kontinuitetu od 2012. do danas, niti se navodila njegova funkcija u HANDA-i. Spomenuto je samo da je od 2000. do 2004., u vrijeme vlade premijera Ivice Račana, bio pomoćnik ministra za javne radove obnovu i graditeljstvo u Upravi za otočni i područni razvoj. Milatić je inače bio i načelnik općine Jelsa na Hvaru u trima mandatima.

Nacionalovi izvori tvrde da je Milatić najodgovorniji za sklapanje ugovora s tvrtkom Vitol koja je inače poslovno povezana i s PPD-om, i to kroz razvoj 125 milijuna eura vrijednog terminala za ukapljeni naftni plin i terminala za naftne derivate u Luci Ploče kapaciteta 273 tisuće kubnih metara, od toga 242.000 predviđeno za skladištenje naftnih derivata a 31.000 za skladištenje ukapljenog naftnog plina (UNP). Iza investicije stoji VTTI, kompanija nastala 2006. kao joint venture Vitol Grupe, jednog od vodećih svjetskih energetskih trgovaca, i tvrtke MISC, malezijske prijevozničke kompanije. VTTI posjeduje i upravlja s 11 terminala s ukupnim kapacitetom 8,7 milijuna m3 na pet kontinenata.

Nacional je državnom tajniku za energetiku postavio pitanje o njegovoj povezanosti s tvrtkom Vitol kao i o njegovoj ulozi i odgovornosti za sklapanje spomenutog ugovora. No iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike na konkretna pitanja stigao je samo šturi odgovor koji glasi:

“Gospodin Ivo Milatić je obnašao dužnost predsjednika Upravnog vijeća Hrvatske agencije za obavezne zalihe nafte i naftnih derivata od veljače 2012. do svibnja 2014. godine. Statut Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, članak 25., regulira djelokrug rada ravnatelja Agencije te između ostalog pod točkom 9. propisuje da ravnatelj sklapa ugovore s domaćim i/ili stranim pravnim ili fizičkim osobama, s ciljem realizacije godišnjeg Programa rada Agencije te Financijskog plana.”

Ni Ministarstvo niti HANDA najprije nisu odgovorili na pitanje je li točno da je novi v.d. ravnatelja Agencije Zdeslav Matić protiv bivše Uprave podnio kaznenu prijavu. No, na ponovljeni upit, voditelj Odjela za financijsko upravljanje i proračun u HANDA-i Marijo Galić odgovorio je: “Želimo Vas informirati da je informacija kojom raspolažete netočna te da v.d. ravnatelja nije podnio nikakvu kaznenu prijavu po predmetnom, a i niti jednom drugom pitanju.” Iz DORH-a su Nacionalu odgovorili:

“Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ne potvrđuje primitke kaznenih prijava već vam tu informaciju može dati podnositelj prijave.”

Prema informacijama Nacionala bivši ravnatelj Srdjan Vlaović bio je de facto prisiljen dati ostavku nakon što su otkrivene potencijalne manipulacije cijenama tiketa. Bivši predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak na pitanje o slučaju HANDA odgovorio je sms porukom sadržaja: “Ja sam potpuno isključen iz komuniciranja s javnošću i novinarima. Pitajte Ministarstvo, oni imaju sve informacije.”

HANDA je javna ustanova i središnje tijelo u Hrvatskoj za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata i jedina je ovlaštena formirati, održavati i prodavati obvezne zalihe nafte i naftnih derivata. Osiguravanje obveznih zaliha nafte Agencija provodi tako da jedan dio zaliha skladišti, dok se drugi dio osigurava kroz opcijsku kupnju putem tiketa. Tiketi su oblik potvrde koja garantira da će dobavljač u svakom trenutku biti obvezan isporučiti onoliko nafte i naftnih derivata koliko je tiketima garantirano. Dakle, riječ je, pojednostavljeno, o vrsti “kasko osiguranja” na potrebne količine goriva u izvanrednim situacijama. Cijene tiketa formiraju se na tržištu ovisno o cijenama nafte, a do potencijalnog oštećenja državnog proračuna, došlo je upravo prilikom formiranja cijena.

Naime, prema analizi koju su za Nacional izradila dvojica neovisnih stručnjaka, HANDA je od 2012. do 2016. tikete za benzin, dizel, loživo ulje, plinsko ulje i mlazno gorivo plaćala njemačkoj tvrtki Vitol po prosječnoj cijeni od 19 dolara po toni ili u prosjeku oko 114 kuna po toni, dok je referentna tržišna cijena prema podacima Ine bila u prosjeku 55 kuna. Razlika se evidentno vidi i u periodima kad je HANDA istovremeno uzimala tikete i od Ine i od tvrtke Vitol. Primjerice, u 2013. HANDA je plaćala tikete za benzin od Ine za ukupnu količinu od 32 tisuće tona po cijeni od 54,9 kn po toni, dok je tvrtki Vitol te iste tikete za količinu od 25 tisuća tona plaćala po cijeni od 19 dolara po toni, odnosno 114 kuna, što je dvostruko veći iznos. Slično se ponovilo i 2014., dok su u 2015. i 2016. tiketi za benzin nabavljani samo od Vitola. U nabavci tiketa za ostale derivate, od dizela i lož ulja, plinskog ulja do mlaznog goriva, izmjenjivali su se razni dobavljači, no kao glavni dobavljač od 2012. do 2016. dominirao je Vitol. Ta tvrtka dobila je posao na temelju natječaja objavljenog na stranicama Agencije, na koji se jedina javila, ali problematičnim se smatra to što sljedećih godina nije raspisan novi natječaj, nego se aneksima produljivao postojeći ugovor s Vitolom.

Kako je tekao postupak sklapanja ugovora s tom tvrtkom, opisano je najbolje u izvješću Državne revizije. “Agencija je koncem 2012. zaključila s trgovačkim društvom iz SR Njemačke ugovor o opcijskoj kupnji 30 000 MT plinskog ulja. Ugovor je zaključen za razdoblje od početka travnja 2013. do konca travnja 2014. po mjesečnoj cijeni od 14,25 USD/MT. Također, ugovorena je opcijska kupnja 20 000 MT mlaznog goriva za razdoblje od početka siječnja 2013. do konca siječnja 2014. po mjesečnoj cijeni od 19 USD/MT. Ugovori su zaključeni po prethodno objavljenom pozivu na mrežnim stranicama Agencije i jedne dostavljene ponude. Plaćanje je ugovoreno u roku četrdeset osam sati po primitku dozvole nadležnog tijela iz SR Njemačke izdane prodavatelju opcije. Ugovoreno je da Agencija stječe pravo (ali ne i obvezu) da za novčani iznos utvrđen ugovorom kupi cjelokupnu količinu ili dio naftnih derivata utvrđen ugovorom. (…) U narednom razdoblju nisu objavljivani pozivi za opcijsku kupnju naftnih derivata (plinskog ulja i mlaznog goriva), nego su zaključivani dodaci osnovnim ugovorima te je petim dodatkom ugovoru, zaključenom u listopadu 2014.,ugovorena opcijska kupnja 20 000 MT mlaznog goriva i 30 000 MT plinskog ulja za 2015. po cijeni iz osnovnih ugovora”, stoji u izvješću Državne revizije.

U izvješću se detaljno navodi da je javni poziv za opcijsku kupnju 40 000 MT dizel goriva i 25 000 MT benzina objavljen na mrežnim stranicama Agencije u kolovozu 2013. Dalje u izvješću stoji: “Pristigla je jedna ponuda (društva s kojim je ugovorena opcijska kupnja mlaznog goriva i plinskog ulja) te je ugovorena opcijska kupnja benzina po mjesečnoj cijeni od 19 USD/MT i dizel goriva po mjesečnoj cijeni od 17 USD/MT za razdoblje od 15. kolovoza 2013. do konca 2013. Prodavatelj opcije se obvezao držati ugovorene količine u odgovarajućim spremnicima tijekom cijelog važenja ugovora te jamčiti kupcu opcije pravo kupnje cjelokupne ili dijela uskladištenih zaliha dizel goriva u bilo koje vrijeme i po cijeni za dizel gorivo objavljenoj na Platt’s pod naslovom 10 ppm USLD CIF NWE/ARA uvećano za 50 USD/MT, korigiranoj prema gustoći (utvrđenoj prema formuli iz ugovora), odnosno za benzin pod naslovom Prema Unl 10 ppm CIF Med uvećano za 100 USD/MT. Koncem 2013., zaključen je dodatak navedenom ugovoru kojim je ugovorena opcijska kupnja za 2014. u količinama i cijeni utvrđenom osnovnim ugovorom. U travnju 2014., zaključen je novi ugovor kojim je ugovorena opcijska kupnja dodatne količine od 15 000 MT dizel goriva za razdoblje od svibnja do konca 2014. po mjesečnoj cijeni u iznosu 17 USD/MT. Dodacima ugovora zaključenim u listopadu 2014., ugovorena je opcijska kupnja za 2015., i to 55 000 MT dizel goriva i 25 000 MT benzina po cijeni ugovorenoj u 2013. Ugovori za opcijsku kupnju za 2015. zaključeni su pet mjeseci (listopad 2014.) prije donošenja Odluke o visini obveznih zaliha nafte i naftnih derivata (ožujak 2015.).”

Posebno je bitno to što se u izvješću ističe da cijena kupnje naftnih derivata u nematerijalnom obliku nije mijenjana od 2012., odnosno 2013. U izvješću se potom konstatira:

“S obzirom na to da su tržišne cijene podložne promjenama, Državni ured za reviziju predlaže provoditi natječaje za opcijsku kupnju naftnih derivata radi odabira najpovoljnijih uvjeta kupnje.”

Drugim riječima, nalaz Državne revizije utvrdio je da su se tijekom 2014. i 2015. derivati kupovali po cijenama iz 2012. i 2013., bez provedenog novog javnog natječaja, unatoč tome što su tržišne cijene podložne promjenama. Međutim, Državna revizija nije ulazila u samu analizu tržišnih cijena i usporedbu s cijenama koje je HANDA plaćala Vitolu i tako nije utvrdila iznos za koji je potencijalno oštećen državni proračun.

Ono što je Državna revizija utvrdila je to da je početkom studenog 2013. za osiguravanje 25 tisuća MT benzina u nematerijalnom obliku i 40 tisuća MT dizel goriva, tijekom 2014. plaćeno 13,86 milijuna američkih dolara, odnosno 78.585.857,00 kuna i to predujmom, a da za plaćanje predujmom nije pribavljena suglasnost ministra financija. “Odredbom članka 53. Zakona o proračunu, propisano je da je plaćanje predujmom moguće samo iznimno na temelju suglasnosti ministra financija. Iznimno proračunski korisnik može plaćati predujmom do iznosa utvrđenog u zakonu o izvršavanju državnog proračuna. Odredbom članka 9. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu (Narodne novine 139/12), propisano je da korisnik može plaćati predujmom, bez suglasnosti ministra financija do pojedinačnog iznosa od 50.000,00 kn. Državni ured za reviziju nalaže plaćanje predujmom, u iznosima većim od 50.000,00 kn, po prethodno pribavljenoj suglasnosti ministra financija, kako je propisano odredbama Zakona o proračunu”, stoji u izvješću Državne revizije.

U tom izvješću navodi se da su rashodi za formiranje i skladištenje zaliha nafte i naftnih derivata u 2015. ostvareni u iznosu 337.754.270,00 kn (320.139.846,00 kn evidentirano u okviru materijalnih rashoda, a 17.614.424,00 kn u okviru financijskih rashoda – tečajne razlike), od čega se na rashode za kupnju naftnih derivata u nematerijalnom obliku (opcijsku kupnju) odnosi 181.378.177,00 kn i rashode za skladištenje nafte i naftnih derivata u materijalnom obliku 156.376.093,00 kn. U 2015. kako je također utvrđeno, HANDA je ostvarila 816,6 milijuna kuna manje, što u postocima iznosi 63,2 posto) u odnosu na ukupne prihode iz prethodne godine, odnosno u 2015. ostvareno je tek 476,2 milijuna kuna prihoda, dok je u 2014. ostvareno 1,29 milijardi kuna prihoda. Državna revizija utvrdila je i da su obavljenom revizijom za 2015. utvrđene nepravilnosti i propusti koje se odnose na planiranje, računovodstveno poslovanje, rashode, formiranje i skladištenje zaliha nafte i naftnih derivata te javnu nabavu. “Sastavljene su Bilješke uz financijske izvještaje, ali nisu obrazloženi, odnosno kvantificirani učinci promjene načina iskazivanja rashoda za kupnju naftnih derivata u nematerijalnom obliku (opcijska kupnja), koji su u 2015. evidentirani u okviru materijalnih rashoda, a u 2014. u okviru rashoda za nabavu nefinancijske imovine”, zaključuje se, između ostalog, u izvješću.

Inače, novi natječaji za opcijsku kupnju goriva raspisani su u 2017., ali samo za mazut. Na tom natječaju posao je dobila Ina, i to po cijeni od 4,23 dolara po toni.

Nacional je u upitu upućenom HANDA-i, Ministarstvu gospodarstva, u čijoj je nadležnosti donedavno bio sektor energetike, te Ministarstvu zaštite okoliša i energetike u čijoj je nadležnosti odnedavno taj resor, postavio konkretna pitanja o tome zbog čega su se u 2013., 2014., 2015. i 2016. tiketi za benzin i ostale derivate nabavljali preko tvrtke Vitol po daleko većim cijenama od tržišnih, odnosno po prosječnoj cijeni od 19 dolara, dok je ranije procječna cijena tiketa bila 6 dolara.

“U razdoblju koje obuhvaća 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu HANDA je ugovarala različite vrste naftnih derivata, a nastavno na kretanja potrošnje sukladno statistici Državnog zavoda za statistiku. Struktura naftnih derivata je pored dizela i benzina uključivala plinsko ulje i jet (gorivo za avione). Što se tiče Vašeg konkretnog upita po pitanju cijena ovim putem napominjemo da je HANDA u razdoblju od 2009. do 2012. imala ugovorene količine benzina s domaćim dobavljačem u Republici Hrvatskoj te su zbog nedostatka potrebnih količina u 2013. godini provedena dva javna natječaja. Prvi javni natječaj koji je proveden i na koji se javio domaći dobavljač po nižim cijenama nije u potpunosti zadovoljio potrebne količine te je proveden i međunarodni javni natječaj na kojem su osigurane dodatne količine u inozemstvu po najnižim cijenama koje su bile ponuđene na javnom natječaju. Time je zadovoljena količina naftnih derivata u tiketima, a koju je HANDA dužna imati na raspolaganju u svakome treuntku sukladno preuzetim obvezama iz EU Direktive, kao i Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata. Također, cijena od 6 $/MT nije točna s obzirom da su ugovorene cijene u 2013. godini za pojedine naftne derivate, a zavisno o samoj vrsti derivata, iznosile 54,9 HRK/MT, 19 $/MT, 18 $/MT, 17 $/MT i 14,25 $/MT, a što su realne tržišne cijene po kojima su se naftni derivati mogli ugovorti u tiketima u 2013. godini”, navela je Marijana Mrzljak, službenica za informiranje u HANDA-i.

Na pitanje je li HANDA, bez obzira na ugovore s Vitolom, provjerila tržišne cijene tiketa u tom periodu jer su one bile znatno niže od ponuđenih, odgovorili su da su oni objavili dva javna natječaja koji su rezultirali ugovorima s nekoliko dobavljača, između ostalog i s Vitolom, i to po realnim tržišnim cijenama po kojima su se naftni devivati mogli ugovoriti u tiketima u 2013. Također su istaknuli da je jedna od aktivnosti HANDA-e praćenje kretanja tržišnih cijena, kao i revidiranje i usklađivanje cijena po isteku sklopljenih ugovora.

Zašto je onda isti ugovor s Vitolom iz 2013. nastavljen u 2014.,2015. i 2016. bez raspisivanja novog natječaja? Na to pitanje iz HANDA-e nisu konkretno odgovorili, odnosno dali su sljedeće objašnjenje:

“Analize kretanja tržišnih cijena, kao i natječaji provodili su se po isteku ugovora odnosno sukladno potrebnim količinima koje variraju iz godine u godinu, a vezane su uz statistiku potrošnje, kao i potražnju odnosno ponudu na tržištu”.

HANDA je također izbjegla odgovoriti na konkretno pitanje o tome je li time Agencija, a prvestveno država oštećena, tko je za to odgovoran i je li današnja uprava podnijela kaznene prijave protiv odgovornih ljudi.

“Predmetna tematika po pitanju ugovaranih cijena nije sporna kao što je i vidljivo iz nalaza Državne revizije koji je objavljen na mrežnim stranicama Državne revizije.”, odgovorili su. No taj podatak naprosto nije točan jer kao što je Nacional prezentirao citirajući izvješće, Državna revizija utvrdila je nepravilnosti samim time što je ugovor obnovljen bez raspisivanja novog natječaja, ali nije ulazila u analizu tržišnih cijena. Tek na ponovljeni upit odgovorili su da nije bilo kaznene prijave.

No HANDA je ponudila zanimljiv odgovor na pitanje je li bila dužna tražiti suglasnost za nabavu tiketa od nadležnog Ministarstva te ako je to trebala učiniti, tko je izdao suglasnost.

“Agencija nije dužna tražiti suglasnost resornog ministarstva, ali je dužna tražiti suglasnost ministarstva financija kada je riječ o višegodišnjim ugovorima i avansnom plaćanju vrijednosti veće od 50.000 kuna, a što je u takvim slučajevima i tražila”, glasi odgovor iz HANDA-e koji je očito u suprotnosti s nalazom Državne revizije. Kao što je navedeno, Državna revizija utvrdila je da je HANDA isplatila 13 milijuna dolara u avansu bez prethodne suglasnosti ministra financija. Isto tako, zanimljivo je da sada HANDA tvrdi da je Ministarstvo financija dužno dati svoju suglasnost i kad je riječ o višegodišnjim ugovorima. Ugovor s Vitolom mogao bi se svakako smatrati višegodišnjim ugovorom, ali nitko ne govori o tome je li Ministarstvo financija za taj ugovor dalo suglasnost. Konačnu riječ u svemu možda bi ipak na kraju mogao imati DORH.