Svjetsko nogometno prvenstvo koje u četvrtak počinje utakmicom Rusije i Saudijske Arabije u Moskvi bit će još jedna predstava kojom će ruski predsjednik Vladimir Putin željeti pokazati snagu Rusije u današnjem svijetu. Iako rusko gospodarstvo stagnira i ponovno mu prijeti recesija, Putin nije štedio na organizaciji i već sada je jasno da će ovo svjetsko prvenstvo biti najskuplje u povijesti. Putin je tako, nakon što je potrošio desetke milijardi dolara na organizaciju zimskih Olimpijskih igara u Sočiju, odlučio potrošiti nove milijarde na nogometno prvenstvo, a kao i u slučaju Sočija i ovaj put spominju se pogodovanja pojedinim graditeljima stadiona i nagli rast troškova, što je Putinovim protivnicima jasan dokaz da se preko organizacije ovakvih događaja izvlači novac na privatne račune.

No Putin od ovog nogometnog prvenstva očekuje i da pomogne posrnuloj ruskoj ekonomiji i smatra da je ono jedina brana od potonuća ruskog gospodarstva u recesiju. Njegove riječi potvrđuje i zamjenik ruskog premijera Arkadij Dvorkovič koji je izjavio da su pripreme za SP u posljednjih pet godina doprinijele gospodarstvu Rusije 867 milijardi rubalja, odnosno 11,4 milijarde eura. Nakon dvogodišnje recesije izazvane padom cijena nafte i zapadnim sankcijama, rusko gospodarstvo prošle godine vratilo se na staze rasta, ostvarivši povećanje BDP-a 1,5 posto. Međutim, rast je bio manji od dva posto, koliko je očekivala vlada. To je povećalo pritisak na Kremlj da izvuče ekonomiju iz stagnacije i poboljša životni standard. Zato SP ima vrlo značajno mjesto u ekonomskim planovima ruske vlade. Prema studiji koju je predstavio Arkadij Dvorkovič i dužnosnici organizacijskog odbora, ulaganja u infrastrukturu turnira mogla bi godišnje doprinijeti BDP-u od 150 do 210 milijardi rubalja (od 1,9 do 2,8 milijardi eura) u idućih pet godina. No takve optimistične prognoze ipak treba uzeti s rezervom. Ekonomske studije pokazuju kako su gospodarske koristi organizacije velikih sportskih događanja, poput svjetskog prvenstva u nogometu, u slučaju zemalja u razvoju vrlo ograničene.

To ponajbolje pokazuju slučajevi Brazila, gdje je održano prošle Svjetsko prvenstvo 2014. godine te Južne Afrike, domaćina 2010. Južna Afrika uložila je 3,1 milijardu dolara u infrastrukturu, a ekonomski utjecaj tolikog ulaganja izražen je u otvaranju 130.000 radnih mjesta te doprinosa realnom BDP-u 2010. od 509 milijuna dolara. Iako je vlada očekivala 450.000 posjetitelja i turista, došlo ih je tek 307.000 koji su potrošili 444 milijuna dolara ili tek petinu novca uloženog u infrastrukturu. Brazil je uložio vrtoglavih 15 milijardi dolara, a očekivao je 600.000 stranih turista. Službeni podaci su pokazali da je došlo 484.500 inozemnih posjetitelja koji su potrošili 365 milijuna dolara ili 2,5 posto uloženog novca. Četiri godine poslije utjecaj tog događaja, ali i Olimpijskih igara 2016. u Riju, na brazilsku ekonomiju je negativan.

Baš zato je i ruska središnja banka mnogo opreznija od vlade u procjenama ekonomskog utjecaja. Prema ranijim procjenama središnje banke, SP donijet će mali poticaj gospodarstvu, a jedan od razloga sigurno su i ogromni troškovi SP-a, za koje se sumnja da su puno veći nego što to službena Moskva priznaje. Na to je već ranije upozorila i tvrtka Standard & Poor’s koja je u analizi procijenila da će jedanaest ruskih gradova, koji će ugostiti SP 2018., trebati samo za pripremu infrastrukture oko 244 milijarde kuna, a kako bi se ispunila obećanja predsjednika Vladimira Putina ti su se troškovi u posljednje dvije godine još više povećali. Ministarstvo sporta ranije je procjenjivalo da će troškovi biti dvaput manji i da će iznositi oko 122 milijarde kuna, a nakon toga su tu brojku korigirali na 172 milijarde kuna. No da bi SP bio vrijedan pažnje, trebat će oko 300 milijardi kuna, upozorilo je Ministarstvo sporta. To je otprilike ista suma kao i za Olimpijadu u Sočiju, čiji se troškovi procjenjuju na 282 milijarde kuna. ‘’Vrijedno pažnje’’ znači da se troškovi nisu ograničili samo na obveze koje je zadala FIFA: gradnja stadiona, centara za treniranje, rekonstrukcija zrakoplovnih luka i cesta koje vode do njih.

Te troškove preuzeo je federalni proračun, ali regije su dodatno zatražile novac za modernizaciju prijevozne i komunalne infrastrukture, željezničkih stanica i mreža cesta. Samara, na primjer, zatražila je novac za izgradnju nove podzemne stanice, a njezin financijski zahtjev iznosio je oko 65 milijardi kuna, što je više od četvrtine sveukupnog troška za SP. Kazanj je tražio dodatnih 5,6 milijardi kuna za rekonstrukciju cesta. Prema ocjenama agencije S&P, samo su četiri regije same financirale sve troškove: Moskva, Sankt-Peterburg, Tatarstan i Krasnodarski kraj. Posljednje dvije već su dobile federalnu podršku za izgradnju infrastrukture u sklopu priprema Univerzijade u Kazanju 2015. i Zimskih olimpijskih igara u Sočiju godinu dana ranije. Za većinu drugih regija neophodni troškovi premašili su godišnji obim prihoda regionalnog proračuna: za Kaliningrad – više od triput, za Samaru – gotovo dvostruko. Te dvije regije nisu mogle financirati ni trećinu neophodnih objekata pa je vlada odobrila da se iz federalnog budžeta izdvoje sredstva koja su pokrila 70% izdataka. Baš zbog ovih obveza krajem prošle godine objavljeno je da će se ukupni proračun za SP još povećati te je Rusija povećala proračun za dodatnih 510 milijuna eura, odnosno za nešto manje od 4 milijarde kuna. Iako su službene brojke poprilično manje, neovisni analitičari smatraju da bi Rusija na kraju na organizaciju SP-a mogla potrošiti oko 40 milijardi eura, što bi ovo prvenstvo učinilo najskupljim sportskim događajem u povijesti.

No FIFA-u i saveze zemalja koje su se plasirale na SP troškovi koje je Rusija preuzela previše i ne smetaju jer je ono postalo mašina za zaradu novca krovne nogometne organizacije. Zarada je takva da neki porezni stručnjaci upozoravaju da je ona i protuzakonita. Prema članku 60. švicarskog Zakona o građanskom pravu, Međunarodna nogometna federacija (FIFA) je udruga i mora biti neprofitabilna organizacija koja svoju dobit i rezerve ponovo investira u nogomet. Primjerice, u programe za mlade i programe za razvoj. Prihodi i rashodi moraju biti ujednačeni, a dividenda se ne smije isplaćivati. To također piše i u izvještaju o poslovanju FIFA-e. Budući da je FIFA udruga, onda na čistu dobit mora platiti samo četiri posto poreza. Društva kapitala moraju platiti dvostruko više. No Međunarodna nogometna federacija je koncern težak nekoliko milijardi koji novac zarađuje prije svega na svjetskim nogometnim prvenstvima koja se održavaju svake četiri godine. Međutim, budući da je FIFA neprofitna organizacija, ona prema statutu ne smije naglasak stavljati na zaradu. Pa kako onda FIFA zarađuje novac i to više milijuna godišnje?

Poslovni model je relativno jednostavan: troškovi se prebacuju na zemlju domaćina svjetskog nogometnog prvenstva. Onaj tko želi dobiti organizaciju SP-a, prethodno mora osloboditi FIFA-u plaćanja poreza. Prema procjenama stručnjaka, Njemačka je 2006., kada je u ovoj zemlji održan SP, zbog toga ostala bez 250 milijuna eura poreznih prihoda. Slično je bilo prilikom SP-a 2010. u Južnoafričkoj Republici i 2014. u Brazilu. Riječ je o zemljama kojima su porezni prihodi prijeko potrebni. Na neki način, prostor oko stadiona postaje svojevrsna bescarinska zona. Svi FIFA-ini partneri za svoje aktivnosti oslobođeni su plaćanja poreza zemlji domaćinu SP-a. Najveći zalogaj su, kada je riječ o prihodima, preskupa televizijska prava.

Pridržavanje ovih prava se pomno prati. Godine 2014. ti prihodi iznosili su 742 milijuna američkih dolara. Uz to je FIFA od marketinških prava zaradila još 465 milijuna dolara. U izvještaju za 2014., kada je održan posljednji SP, navodi se da su prihodi iznosili 1,9 milijardi dolara. Čista zarada iznosila je 141 milijun dolara. Na osnovu toga tekuće rezerve FIFA-e povećane su na 1,52 milijarde dolara. FIFA-ina transformacija u „stroj za stvaranje novca“ dogodila se 1974., kada je Njemačka bila domaćin SP-a. Tada je Brazilac Joao Havelange „izabran“ za šefa FIFA-e. Za novi oblik marketinga pobrinula se osoba koja je u Njemačkoj dosta poznata: Horst Dassler, sin osnivača Adidasa Adolfa Dasslera. On je prepoznao ekonomski potencijal Međunarodne nogometne federacije i privukao prve velike sponzore. Njegov plan je bio sljedeći: uključiti svjetske firme koje su spremne platiti milijune za ekskluzivne nastupe. Zauzvrat će te firme dobiti ulaznice koje mogu davati svojim gostima i imaju ekskluzivno pravo korištenja znaka svjetskog prvenstva. Aktualni partneri FIFA-e su sportski koncern Adidas, Coca-Cola, ruski energetski koncern Gazprom, korejski automobilski koncern Hyundai/Kia i kreditna institucija Visa.

Koliko će FIFA zaraditi od SP-a u Rusiji još nije poznato, ali sigurno je da će zarada biti veća nego što je bila u Brazilu, iako je u međuvremenu Sepp Blatter potjeran s mjesta predsjednika zbog korupcijskog skandala. Novo vodstvo nije puno toga promijenilo i FIFA je i dalje prije svega tvornica novca, a tek potom udruga koja se brine za razvoj nogometne igre. Baš zato je i SP u korupciji podložnoj Rusiji pod povećalom, a mnogi su nakon Blatterova odlaska od novog vodstva tražili da se Rusiji prvenstvo i oduzme. Čak je i Blatter u jednom intervjuu priznao da su domaćini Svjetskog prvenstva 2018. i 2022. Rusija i Katar određeni prije službenog postupka glasanja u prosincu 2010. Iako su i Rusija i Katar internom istragom FIFA-e oslobođeni optužbi da su podmićivali u procesu odabira, to se smatralo zataškavanjem pa je Engleski nogometni savez (FA), koji se natjecao s Rusijom za domaćinstvo turnira 2018., bio duboko uvrijeđen nekompetentnom internom istragom FIFA-e. David Bernstein, bivši čelnik FA, pozvao je sve zemlje članice UEFA-e da bojkotiraju turnir 2018., a Reinhard Rauball, čelnik njemačke udruge ligaša, čak je pozvao UEFA-u da se odvoji od FIFA-e ako istraga korupcije ne bude učinkovita.

Moskva je također pala i na pokušaju smanjivanja rasizma u ruskom nogometu. Rafał Pankowski, čelnik UEFA-ina centra za monitoring, optužio je ruski nogometni savez za ublažavanje rasističkog navijanja na brojnim stadionima. Nakon što su ga navijači ruskog kluba CSKA iz Moskve rasistički vrijeđali, nogometaš Yaya Toure iz Obale Bjelokosti izjavio je da bi tamnoputi nogometaši mogli bojkotirati SP 2018. ako Rusija ne poduzme korake protiv rasizma u nogometu. Naravno, ništa od toga se na kraju nije dogodilo i SP će bez većih problema biti otvoreno ovog četvrtka u Moskvi.

FIFA nije promijenila model financiranja otkako je predsjednik postao Gianni Infantino te će i prvenstvo u Rusiji završiti s velikom dobiti, i to prije svega što se Rusija obvezala da će FIFA-u osloboditi plaćanja poreza

Međutim, ni u odnosima FIFA-e i Rusije nije sve prošlo glatko. Dvije strane dugo su se prepirale oko televizijskih prava za Rusiju i pomalo paradoksalno zvuči da je borba oko kupnje TV prava na prijenos SP-a okončana nekoliko mjeseci prije njegova početka, a Rusi su čak i optužili FIFA-u da previsokom cijenom TV prava pokušava pokriti financijske gubitke. “Rusiji su postavljeni posebni uvjeti jer je dolar vrijedio 30 rubalja kada su prodavana prava za SP u Brazilu, a sada vrijedi manje od 60 rubalja. Prava kupujete u stranoj valuti, ali ih prodajete u rubljama, tako da će televizije imati gubitak“, rekao je zamjenik premijera Rusije Vitalij Mutko. Mutko je naveo da je FIFA tražila 120 milijuna dolara od ruskih TV kanala za prava, što je čak 32 milijuna više nego što je plaćeno za SP u Brazilu 2014. Televizije koje kontrolira država, a koje su konkurirale za kupnju prava, žalile su se da će ostvariti velike gubitke, a čelnike FIFA-e optužili su da su vršili pritisak na vlasti u Rusiji da sudjeluju u plaćanju prava. Mutko, ujedno i predsjednik nogometnog saveza Rusije, rekao je da takvo ponašanje FIFA-e “nije baš u redu”. „Ako pogledate njihove financije, vidjet ćete da postoje problemi poslije silnih skandala koji su potresli FIFA-u”, rekao je Mutko. Ali ni ovaj problem nije ugrozio održavanje SP-a i već u četvrtak FIFA i Rusija svijetu će pokazati da će u Rusiji biti održano njegovo najspektakularnije izdanje koje će ponovno biti rezervirano samo za svjetsku elitu jer će najjeftinije karte za utakmice u skupini stajati nešto manje od 90 eura, dok će one najskuplje stajati 917 eura.

I dok će navijači za ovu avanturu morati izdvojiti popriličnu svotu novca, nogometni savezi ne trebaju brinuti oko financija pa je tako plasman na SP Hrvatskom nogometnom savezu donio i veliku financijsku dobit. Samo za plasman na SP HNS će dobiti osam milijuna dolara, što je oko 52 milijuna kuna, a FIFA će i svakom sudioniku SP-a nadoknaditi i troškove za pripreme u iznosu od 1,5 milijuna dolara. Osam milijuna dolara koliko su već zaradili samo je manji dio onoga što bi one najbolje reprezentacije u konačnici mogle zaraditi. Svaki novi korak dalje na SP-u donosi i novu zaradu. Ispadanje u osmini finala donosi 12 milijuna dolara, poraz u četvrtfinalu 16 milijuna dolara, četvrto mjesto 22 milijuna, treće mjesto 24, drugo mjesto 28, a svjetski prvak će zaraditi 38 milijuna dolara. U odnosu na prošli SP u Brazilu, FIFA je povećala nagradni fond za SP u Rusiji 2018. na 400 milijuna dolara, što je porast 12 posto, pa će svjetski prvaci u Rusiji na kraju zaraditi tri milijuna dolara više nego što je to zaradila Njemačka u Brazilu. Naravno da savezi neće svu zaradu zadržati, nego će dio isplatiti igračima, ali to ovisi o zasebnim dogovorima pojedinih saveza sa svojim igračima. HNS je još sredinom 2016. objavio da će igrači i stručni stožer dijeliti 40 posto nagrade, a Savezu će ostati 60 posto.