Objavljeno u Nacionalu br. 642, 2008-03-03

Zvonko Biljecki, osnivač zagrebačke tvrtke Geofoto, otkriva kako je u deset godina stvorio jednu od najuspješnijih svjetskih tvrtki u izradi geografskih karata temeljem snimanja iz zraka

Kad je hrvatski premijer Ivo Sanader 1. prosinca 2005. svečano otvorio novu poslovnu zgradu tvrtke Geofoto, specijalizirane za snimanje geografskih fotokarata iz zraka, geodeziju i geoinformatiku, rekao je da svjedoči uspješnoj hrvatskoj priči, tvrtki koja je postala regionalni igrač i koja može do 2010. postati najveća takve vrste u Europi. Geofoto je i prije 2010. postao ne samo europski nego i globalni igrač u kartografskoj i katastarskoj djelatnosti, jer je sklopio ugovor za poslove u prvoj fazi međunarodnog projekta “Millennium Challenge Account“ u pokrajini León u Nikaragvi. Riječ je o aerosnimanju i izradi ortofotokarata za pokrajinu León površine 5912 četvornih kilometara, kao i izradi GIS-topografske baze podataka za deset gradova. Uskoro se očekuje dobivanje vrijednih poslova i u Saudijskoj Arabiji, na području grada Džede i Crvenog mora, te projekt izrade ortofotokarata za potrebe razminiravanja iračkog Kurdistana, doznaje Nacional.

Ovladavanje informacijama u prostoru i njegovo upoznavanje postali su presudni za brži ekonomski i socijalni razvoj većine zemalja, pa su tvrtke koje se bave katastarsko-kartografskim djelatnostima vrlo tražene na svim kontinentima. “Za dobivanje međunarodnih natječaja nije dovoljna samo vrhunska tehnologija, nego treba imati i kvalitetne stručnjake koji moraju biti i menadžeri koji će upravljati dobivenim projektima, a i imati vrline za timski rad“, ističe dr. Zvonko Biljecki, direktor Geofota koji je 1984. diplomirao na Geodetskom fakultetu, gdje je završio i poslijediplomski studij, a potom i doktorat u Beču. Biljecki se još 1989. u Švicarskoj zaposlio u tvrtki Geofoto S.A. iz Lugana kao voditelj fotogrametrijskog odjela, a potom postao direktor te tvrtke. U Zagreb se vratio 1997. Četiri godine ranije osnovao je tvrtku Geofoto u Zagrebu, u malom uredu i s iznajmljenim zrakoplovom An-2 za snimanje iz zraka. Danas u Buzinu ima vlastitu poslovnu višekatnicu, najmoderniju digitalnu kameru Vexcel za snimanje iz zraka koju će uskoro zamijeniti još modernijom, ukupno 200 zaposlenih na nekoliko kontinenata i dva zrakoplova, Piper Cheyenne I i Piper Aztec, za poslove u bližem okruženju. Zbog širenja poslova na cijeli svijet u ljeto očekuje mlazni avion Cessna Citation II kojim bi Geofoto mogao snimati bilo gdje, a napori ljudi i tvrtke bili bi znatno manji.

NACIONAL: Zbog čega je danas tolika potreba za informacijama o prostoru i kako komentirate današnje trendove u svijetu da su snimke iz zraka vrlo visoke kvalitete dostupne svima? – Presudna je globalizacija, odnosno kontrola i upoznavanje prostora kako bi se lakše upravljalo procesima u njemu, da se riješe imovinsko-pravni odnosi radi sigurnih ulaganja i da se ljudi u prostoru bolje povezuju. Geofotometrijom počeo sam se baviti u bivšoj Jugoslaviji na fakultetu kao asistent, a potom sam u Švicarskoj doživio šok. U Jugoslaviji se nije moglo doći ni do kakve aerosnimke niti je držati u ruci, jer su pristup imale samo ovlaštene osobe. U Švicarskoj je situacija bila posve drukčija, pristup aerosnimkama, čak i zaštićenih objekata, infrastrukture i objekata od posebnog interesa, bio je omogućen i uvijek sam se pitao zašto. Razlog nije švicarska neutralnost nego to što su oni bili 20 godina ispred nas u korištenju prostora kao bitne informacije kako biste njime mogli vladati. Mi smo bili veliki promotori ideje da se ortofoto Zagreba iz 1996. dijele školama, studentima i znanstvenicima u analognom obliku, slično onomu što danas nudi Google Earth. Htjeli smo ih animirati, da se nauče koristiti takvim informacijama u prostoru i da ne bude sve samo rezervirano za vojsku i državnu kartografiju.

NACIONAL: Kako se do početka 90-ih vodilo planiranje prostora u Hrvatskoj, što ste zatekli i kako ste mijenjali kartografiju u Hrvatskoj?
– Kod nas se planiranje prostora vodilo na neadekvatnim temeljima kartografije. Ako niste imali stvarno stanje prostora preneseno u ured da vam prikazuje stvarne objekte, infrastrukturu i teren, niste mogli planirati razvoj. To su zapadne zemlje mnogo prije znale prepoznati. U Nizozemskoj je 80 posto informacijskog sustava utemeljeno na prostornim podacima, a u Hrvatskoj samo 10 posto, s nadom da će u idućih pet godina to biti 30 posto, pa je jasno koliko smo mi iza modernog svijeta i koliko je prostor bitan. Na indirektni poziv hrvatske vlade 1993. sam osnovao Geofoto u Zagrebu, jer je bilo nužno utemeljiti hrvatsku službu aerofoto snimanja i vlastitu kartografiju, jer je sve u vezi s kartografijom u bivšoj Jugoslaviji bilo u Beogradu. Počeo sam s unajmljenom opremom i ekipom Swiss Aira, a istodobno smo obrazovali stručnjake u Hrvatskoj. Uskoro smo to zamijenili kupljenom opremom i starim zrakoplovom An-2 iz Mađarske, u Aeroklubu Zagreb smo ga preuredili, instalirali švicarsku kameru.

NACIONAL: Kako je reagirala struka na vaš dolazak i drukčiji pristup upravljanju prostorom? – Kad smo počeli poslovati u Hrvatskoj, napravili smo prvi digitalni ortofoto, odnosno aerosnimku iz centralne projekcije prevedenu u ortogonalnu, snimku iz zraka prevedenu u kartu. Ortofoto je mjerljiv i potpuno zamjenuje bivše karte. Gotovo svi geodeti bili su protiv takve izrade jer je nisu razumjeli. Samo urbanisti Slavko Dakić i Marina Matulović-Dropulić podržali su takav projekt. To je bila potpuno nova tehnologija i znalo se čuti od geodeta da će Biljecki upropastiti hrvatsku geodeziju. Ortofoto je ušao u zakon i onda smo krenuli. U kratkom roku uspjeli smo osigurati podlogu za prostorne i urbanističke planove svih gradova i županija, što bi bilo nemoguće u 10 ili 20 godina s dotadašnjim kartografskim rješenjima. Snimate iz zraka, napravite ortofoto karte i tako prenesete prostor koji ste snimali u vlastiti ured u roku od mjesec dana i potom možete planirati, dok bi isti proces s postojećim kartama trajao 2-3 godine i koštao osam puta više. To je bilo dosta revolucionarno u to doba. Već 1995. napravili smo i prvu topografsku kartu Hrvatske u razmjeru 1:25.000.

NACIONAL: Kakva je danas situacija u Hrvatskoj s katastrom? – Geoinformatikom i geodezijom uspijevamo osigurati sve uvjete da se što prije riješe katastar i vlasnički odnosi, prvenstveno radi hipotekarnih kredita i sigurnih ulaganja. Do prije tri godine stanje je bilo katastrofalno, sad je nešto bolje. Ali nisam zadovoljan postignutim, novca ima dovoljno, problem je u mentalitetu ljudi. Unatoč naporima Državne geodetske uprave sve ide sporo. Ne mogu se složiti s onima koji tvrde da je zbrka s katastrom napravljena namjerno još u doba Jugoslavije, jer je to prije svega stvar mentaliteta i odnosa prema svome. Najgore je stanje bilo u Dalmaciji, gdje su ljudi otišli s otoka, ima 30 različitih vlasnika i nema tog novca koji bi u 2-3 godine riješio takve probleme. Predstoji nam barem 10-15 godina rada da sve dovedemo u red, a neke stvari možda nikad neće biti riješene. Ali i za to postoje modeli. U Švicarskoj je bilo slično stanje s dijelom koji se ne može riješiti, ali je taj dio išao u poseban zemljišni fond koji čeka da se za 30-50 godina vlasnik pojavi. To znači da drugo zemljište može ići u funkciju i njime se može upravljati. Na 1000 hektara katastarske općine riješite 950 hektara, a ostalih 50 ha izolirajte da veći dio zemljišta bude upravljiv, a ne da 50 ha blokira sve ostalo.

NACIONAL: Agilno ste surađivali s Hrvatskim centrom za razminiranje? – Surađujemo od 1998. i prva upotreba ortofotokarte u svijetu za potrebe razminiranja napravljena je u Hrvatskoj. HCR danas ima najbolji minski informacijski sustav i najvjerojatnije će postati svjetski standard, a financirala ga je i norveška vlada. Uz zajednički rad snimanja iz zraka sa snimkama izrazito velike rezolucije, čak 5 cm, i upotrebom infracrvene tehnologije uspjeli smo eliminirati 30 posto sumnjivih minskih lokacija. Očekuje nas uskoro i projekt razminiravanja u iračkom Kurdistanu.

NACIONAL: Što vas razlikuje od svjetskih konkurenata na međunarodnom natječaju? – Što se tiče međunarodnih natječaja, najbolje je spomenuti projekte Albanija i Nikaragva od prošle i ove godine. Na međunarodnim natječajima se ocjenjuje tehnička kvaliteta ponude i rješenja. Dosad smo zaista bili najbolji u svijetu u tehničkoj ponudi, predložimo metodologiju, stručnjake na projektu, rokove, kontrolu kvalitete, vremenske parametre. To se ocjenjuje od 1 do 100 bodova i na nekim natječajima ulazi kao komponenta ukupne ponude, a na nekima treba proći prag od 80 bodova. Prag od 80 bodova u Albaniji je prešlo samo šest tvrtki, među njima i naša. Potom se otvara financijska ponuda koja je bila nešto jeftinija od Blom grupe. Jeftinija je bila jer je Blom danska tvrtka, a Geofoto sa sjedištem u Zagrebu i normalno je da smo zbog blizine Albanije i manjih troškova za zrakoplov pri snimanju bili nešto povoljniji. Uglavnom, radi se uvijek o desetak tvrtki u svijetu koje se često pojavljuju na takvim natječajima. Sad smo u Saudijskoj Arabiji na natječaju i nadam se da smo dobili vrlo vrijedan posao za Džedu na Crvenom moru. To je velik projekt za katastar, dvaput veći od onog koji smo dobili u Nikaragvi i gotovo istovjetan onom u Albaniji, gdje smo dobili posao za cijelu zemlju. U Saudijskoj Arabiji to bi bila prva faza, a do kraja godine očekuje se i pet puta veći projekt. Oni su odabrali Hrvatsku da im bude mentor u uspostavi katastra i zemljišnih knjiga.

NACIONAL: Koja su područja u svijetu za vašu tvrtku tržišno zanimljiva, a kamo ne želite ići ili nemate interes? – Mi smo se geografski odredili, Južna i Srednja Amerika, Bliski istok i regije Europe. U Rusiji je teško dobiti radne dozvole za snimanja iz zraka, a i ulazak zrakoplova je kompliciran. U Rusiji su drukčiji uvjeti izbora na natječaju, da ne kažem protekcionistički, možda bismo i dobili posao, ali napor bi nas upropastio. U nekim zemljama mi se i ne radi zbog sigurnosnih rizika, postoje opasna područja. Francuski IGN i danska Blom grupa kompromitirali su se u Latinskoj Americi i dobili smo signal da se traži “svježa krv“. Tamo smo se pojavili prošle godine u srpnju, osnovali ured u Boliviji, u La Pazu, postavili za direktora njihova visokog dužnosnika koji je izrazito sposoban, putuje po cijeloj Južnoj Americi, daje nam potpunu sliku, uspostavlja kontakte i umrežava sve, a zaposlili smo i jednog Hrvata koji radi na projektu Nikaragva.

NACIONAL: Možete li nešto reći o budućim izazovima za tvrtku? – Najveći izazovi su upravljanje, menadžment i kontrola kvalitete. Nama je najveći problem prihvat novih ljudi, jer imamo poslovnu kulturu ove tvrtke koju ne želimo izgubiti. Mi nismo obitelj, ali kao da jesmo, licemjerno je govoriti da ste obitelj ako ima 200 zaposlenih, ali moramo stvoriti uvjete da svatko tko dođe mora prihvatiti naše vrijednosti. Naše su vrijednosti odlični međuljudski odnosi, vrhunska kvaliteta i važnije nam je kakav je tko čovjek nego stručnjak, jer se stručnjaci uvijek mogu doškolovati.

NACIONAL: Imate li problema pri pronalaženju kvalitetnih stručnjaka u Hrvatskoj i razmišljate li o kupnji tvrtki izvan Hrvatske? – Najviše nam nedostaju informatičari, imamo ih osam, a trebamo još deset, pa razmišljamo o akviziciji manje ili srednje tvrtke. Upravo preuzimamo norvešku tvrtku koja nije informatički orijentirana, ona je više za hardver, ali ima i informatička rješenja. Pregovaramo u Beogradu o kupnji jedne od najvećih srbijanskih državnih kartografskih ustanova, slično pokušavamo i u Sarajevu, vidjet ćemo kako će to završiti.

NACIONAL: Poznati ste po tome što ulažete znatna sredstva u školovanje svojih zaposlenika. Kakvo je to školovanje? – U prvom redu menadžment upravljanja, jer je u geodeziji i geoinformatici jako malo menadžmenta i mi smo pioniri u tome. Stručnjak takvog profila može biti zaista vrhunski u svom poslu, ali ne zna ponekad voditi ni samog sebe, a osobito druge. Upravo u taj segment osposobljavanja dodatno ulažemo. U Geofoto zaista dolaze stručnjaci, svi znaju sve o tehnologiji, tu smo na svjetskoj razini. U tom krugu prepoznajemo među stručnjacima tip lidera pa ga školujemo. Lani smo obrazovali 14 menadžera za vođenje projekata, a ove ćemo godine najmanje deset. Nas četvero u vodstvu tvrtke prolazimo posebnu školu kroz pet tjedana namijenjenu isključivo nama, jer je provedeno snimanje naših životopisa i stručnih profila. U lipnju će šest naših stručnjaka otići na dvogodišnje školovanje u školu menadžmenta MBA na Bledu. Ravnatelj sam Zaklade Prsten koja stipendira 31 studenta i učenika s područja ili podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a imamo i svojih 12 stipendista Zaklade Geofoto za ovu godinu.

‘HRVATSKI GEODETI SU ME NAPADALI’

Kad sam se 90-ih vratio iz Švicarske, napravili smo prvu snimku iz zraka prevedenu u kartu. Većina geodeta napala me da ću upropastiti hrvatsku geodeziju. Međutim, mi smo uspjeli osigurati podlogu za prostorne i urbanističke planove svih gradova i županija, što bi bilo nemoguće u 10 ili 20 godina s dotadašnjim rješenjima.