Graham Hill, možda i najnetipičniji veliki vozač u povijesti utrka, rođen je 1929. godine a veliko je ime postao premda je vozački ispit položio tek s 24 godine i prvu utrku odvezao godinu nakon toga. Zapravo, slučajno je vidio povoljnu ponudu za vožnju po trkaćoj stazi, oprobao se u tome i zarazio virusom utrka. Odmah se zaposlio u tvrtki Lotus i paralelno s transformacijom te manufakture u proizvođača vrhunskih trkaćih automobila uspio se prekvalificirati iz mehaničara u vozača. Samo četiri godine nakon polaganja vozačkog ispita debitirao je u Formuli 1, a po prelasku u momčad BRM 1962. osvojio i naslov svjetskog prvaka. Trijumfirao je i na utrci Indy 500 1966. za upravljačem Lole s Fordovim motorom.

Nakon smrti Jima Clarka preuzeo je položaj prvog vozača Lotusa te je 1968. osvojio svoju drugu titulu svjetskog prvaka Formule 1. Duhoviti gospodin s tankim brkovima, malo nalik Davidu Nivenu, Hill je bio iznimno popularan u Velikoj Britaniji te svugdje rado viđen gost. U kombinaciji s gotovo dječačkom željom za nastavkom utrkivanja ostao je na stazi predugo, mada u zadnjim sezonama više nije bio kompetitivan. Na kraju je čak osnovao i vlastitu momčad Embassy-Hill, i tek se 1975. povukao sa staze. Prije toga je s Matrom 1972. pobijedio i na utrci 24 sata Le Mansa, postavši tako jedini vozač u povijesti koji je osvojio imaginarnu trostruku krunu.

Nakon završetka karijere Hill se posvetio pomoći mladom talentu Tonyju Briseu, no obojica su poginuli 29. studenog 1975. u avionskoj nesreći na povratku s testiranja.