Objavljeno u Nacionalu br. 970, 02. prosinac 2016.

Nacional donosi svjetski ekskluziv, od utorka u suradnji s vodećim svjetskim novinama, počinje s objavom serije tekstova u okviru afere Football Leaks. Nacional ima privilegij biti među onima kojima su dostupni šokantni dokumenti koji otkrivaju sjenoviti svijet beskrupuloznog nogometnog biznisa. U okviru projekta European Investigative Collaboration dubinski istražujemo priče i kompleksne sheme putova novca koje su već zaintrigirale vlasti brojnih zemalja. Od utorka u tiskanom izdanju počinjemo objavljivati članke koji će zauvijek promijeniti i hrvatsku nogometnu scenu.

Kao uvod u te priče, ekskluzivno na našoj internet stranici, kroz tri dana, tijekom nedjelje, ponedjeljka i utorka, u tri zasebna dijela objavljujemo priču iz Der Spiegela, o poreznim akrobacijama Christiana Ronalda i Jose Mourinha.

Messi. Zaboravite Messija! Još uvijek postoje neki koji Messija smatraju najboljim nogometašem na svijetu. Oni nemaju pojma. Samo zbog toga što je Lionel Messi proglašen najboljim nogometašem svijeta pet puta, a Cristiano Ronaldo tri puta? Samo zato jer je Messi Ligu prvaka osvojio četiri puta, a Ronaldo tri? Samo zato jer je Messi zabio fantastičnih 50 ligaških golova u sezoni naspram Ronaldovih fenomenalnih 48? Sve je to istina, ali malo to vrijedi van nogometnog igrališta. Ako istinu u nogometu tražite na igralištu, onda zaista nemate pojma.

Istina je da je Lionel Messi uhvaćen. Ljetos je bio prisiljen pojaviti se na španjolskom sudu u Barceloni, gdje je kažnjen uvjetnom zatvorskom kaznom u trajanju od 21 mjeseca zbog utaje poreza. Sud mu je također naložio plaćanje kazne u iznosu od dva milijuna eura zato jer su on i njegov otac utajili porez u iznosu od 4,1 milijuna eura.

A Ronaldo? Ili točnije, gospodin Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro, kako je u španjolskim poreznim prijavama navedeno njegovo puno ime i prezime? Na kraju 2014. godine diskretno je ‘ubrao’ 63,5 milijuna eura ali na njih nije platio ni jedan euro poreza. A mogao bi se s tim izvući. Moglo bi to čak biti i posve legalno. Zaradio je 63,5 milijuna eura, prije i nakon oporezivanja, bez sudske parnice, bez prekršaja i vjerojatno bez grižnje savjesti.

Tko je onda bolji nogometaš? Ronaldo! Osim ako, nakon što ovaj članak bude objavljen, španjolski porezni inspektori ne shvate da ne bi trebalo biti legalno osnovati takvu vrstu kompanije na Britanskim Djevičanskim otocima koja godinama skladišti Ronaldove milijune – preko računa u privatnoj švicarskoj banci. Niti 63,5 milijuna eura ni devizni račun ne pojavljuju se nigdje u njegovoj poreznoj prijavi.

Što je ono Ronaldo rekao o sebi? “Pametan sam ja dečko”, i “Nije važno igraš li dobro ili loše – najvžanije je da pobjeđuješ”. U nogometu, ta se rečenica odnosi na igralište, ali kad se radi o top igračima odnosi se i na njihov bankovni račun. Oni koji još nisu pronašli rupe u zakonu da smanje ili, još bolje, eliminiraju potrebu za plaćanjem poreza smatraju se luzerima.

Naravno, Ronaldo nije iznimka kad je riječ o izbjegavanju plaćanja poreza. Ali njegovo je ime, kao i Messijevo, najpoznatije. Najvredniji je brend i najveća zvijezda. On je ikona, čovjek koji predstavlja sjaj i koristoljublje modernog nogometa u ovoj priči o profesionalcima i njihovim zaradama. Sjaj globalne religije s 1,6 milijardi pratitelja – obožavatelja opsjednutih svojim timovima i začaranih svojim polubogovima te naizgled natprirodnim trikovima igrača poput Ronalda, koji se često mogu razumjeti samo kad se gledaju na usporenoj snimci. Ali koristoljublje se isto zove Ronaldovim imenom: s time da je važan samo rezultat, ego, uspjeh. S time da će se sve nekako riješiti samo od sebe i da ništa nije važno, bar ne tako dugo dok porezne vlasti igraju prema njihovim pravilima ili dok se god te vlasti mogu prevariti. I sve dok god sve ne otkriju fanovi, koji plaćaju milijune da bi financirali te zvijezde.

Ali sad će cijeli svijet saznati. Zviždačka platforma Football Leaks dala je uvid Der Spiegelu u hard driveove koji sadrže 1.9 terabita informacija – najveću količinu podataka u povijesti sporta.

Gomila fajlova toliko je masivna i toliko značajna za mnoge zemlje da je Der Spiegel te materijale podijelio sa svojim partnerima u European Investigative Collaboration (EIC). Od tada, 60 novinara iz 12 različitih medijskih organizacija surađivali su u svojim analizama najtajnijih dokumenata.

Profesionalni nogomet danas je šou biznis – najveći šou na zemlji. Mjera za najveće zvijezde u ovom šou je novac, u eurima ili dolarima. Iznosi transfera rastu, kao i plaće i prihodi od oglašavanja. Ronaldo zarađuje 38,181.818 eura godišnje od Reala i transferskih pristojbi tog kluba – iznos nekog kluba koji bi bilo koji klub trebao platiti da ode iz Reala je – milijarda eura. Plaće igrača postale su toliko astronomske da je megalomanija postala neodvojiva od sporta. Zašto bismo dijelili te milijune ili plaćali porez na njih?

Football Leaks sada otkriva ružniju stranu ovih priča o uspjehu: ove zvijezde očito žele društvu vratiti što je manje toga moguće – ili ništa ako im to uspije. Da bi to napravili, oni i njihovi savjetnici upravljaju često u mračnim vodama poreznih zakona. Oni koji ne sudjeluju u igri – zato jer još uvijek osjećaju odgovornost prema društvu – smatraju se preslabima za uspjeh.

Football Leaks otkriva ružniju stranu priča o uspjehu: Ronaldo i druge zvijezde očito žele društvu vratiti što je manje toga moguće – ili ništa ako im to uspije. Da bi to napravili, oni i njihovi savjetnici upravljaju često u mračnim vodama poreznih zakona. Oni koji ne sudjeluju u igri – zato jer još uvijek osjećaju odgovornost prema društvu – smatraju se preslabima za uspjeh.

Jedna se rečenica ističe u ogromnoj hrpi dokumenata. Napisao ju je Hans Erik Odegaard iz Norveške u prosincu 2015., nakon što je njegov 16-godišnji sin potpisao za Real, a smatran je jednim od najtalentiranijih europskih igrača. Španjolski su pravnici izračunali učinak takve kompanije putem koje se izbjegava plaćanje poreza na prihod igrača – takve vrste kompanije koja je postala toliko uobičajena među nogometnim profesionalcima.

Ali Odegaardov otac bio je zabrinut i napisao je: “On će u svakom slučaju zaraditi puno novca, pa je stoga i moralno pitanje koliko će truda uložiti u pokušaj da izbjegne plaćanje poreza dok se drugi ljudi puno više muče da bi platili račune.” Podaci Football Leaksa sadrže nekoliko milijuna dokumenata, a da biste naletjeli na takve emailove potrebno je jako puno istraživanja.

Martina Odegaarda ovih dana nije lako pronaći. Trenutačno igra uglavnom na Realovoj klupi i za klub je igrao samo dvaput. Nesretan je u Madridu.

2 milijuna dolara za šest sati rada

Oni otkrivaju kako je Ronaldo izlio milijune i milijune eura u offshore kompaniju na Karibima do 2014. godine. Jedva da je platio imalo poreza na taj novac. I kao da to nije bilo dovoljno, na kraju 2014. prodao je svoja marketinška prava za godine 2015-2010. odjednom za dodatnih 75 milijuna eura. Brzo je prikupio novac na kraju porezne 2014. To je, na kraju krajeva, bila zadnja godina u kojoj je mogao iskoristiti pravo za plaćanje najmanjeg iznosa poreza u Španjolskoj. Danas, kako su potvrdili njegovi odvjetnici, porezni inspektori su mu na tragu.

Dokumenti su isto tako otkrili drugu nogometnu zvijezdu koja se pokazala kao velemajstor u skrivanju svog novca: José Mourinho, međunarodno priznat menadžer koji je uspješno vodio Porto, Chelsea, Inter Milano i Real Madrid. Sam je sebe zvao ‘posebnim’ – te je nedvojbeno najekscentričniji čovjek na menadžerskoj klupi. Ali dokazao se jednako ekscentričnim kad je riječ o njegovu novcu, jer ga drži spremljenog daleko od kuće, na računu švicarske banke koji pripada offshore kompaniji na Karibima, koji je povezan sa zakladom na drugoj strani svijeta na Novom Zelandu. Mourinhou je, kako dokumenti otkrivaju, naloženo da plati milijune eura poreza.

I drugi profesionalni nogometaši imaju sklonište za novac u egzotičnim zemljama. Među njima su Pepe i Ricardo Carvalho, koji su obojica igrala za portugalsku reprezentaciju koja je osvojila Europsko prvenstvo ljetos. James Rodríguez, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Brazilu, također je na listi. Sva trojica igraju ili su igrala za Real Madrid, najbogatiji nogometni klub na svijetu, u kojem nisu samo plaće igrača ekstremno visoke već i samouvjerenost igrača kad je riječ o plaćanju poreza. Popis Realovih igrača koji su pokušali biti pametniji od španjolskih poreznih zakona također uključuje i člana njemačke nogometne reprezentacije, svjetskih prvaka: Mesuta Özula, koji danas igra u londonskom Arsenalu. Možda nije izlio svoj novac u neku poreznu oazu, ali je prije nekoliko mjeseci primio porezni račun zbog svojih prethodnih boravaka u Španjolskoj. Özul bi trebao platiti dva milijuna eura poreza plus dodatne kazne u iznosu od 790.000 eura, kako pokazuju dokumenti Football Leaks.

Popis ide dalje i dalje.

Koliko onda vrijedi jedan dan života Cristiana Ronalda? To je teško reći, ali postoje neki tragovi: može zaraditi 1.9 milijuna dolara za šest sati i 45 minuta rada. To je 4,691 dolara po minuti, kako je otkriveno u marketinškom ugovoru kojeg su Ronaldovi agenti potpisali s Toyotom u lipnju 2013. Toyota je pokrila Ronaldovu kartu prve klase do lokacije snimanja na kojoj je on stajo ispred kamera tri i pol sata prije nego što je ručao i tri sata i 15 minuta nakon ručka – sve je precizno naznačeno. Prozvođač automobila mogao je te fotografije u svoje marketinške svrhe koristiti idućih 13 mjeseci.

Za 1.9 milijuna dolara, međutim, nećete dobiti sve od Ronalda. Toyota je samo osigurala prava na oglase u Bliskom istoku, plus Alžiru, Maroku i Afganistanu. Kompanija bi trebala platiti puno više da bi dobila globalna prava. Ili drugačija prava: zato jer je Honda angažirala Ronalda u svojim reklamama u Kini iste godine. Prema ugovoru, to mu je donijelo dodatnih dva milijuna eura za jednogodišnji ugovor i maksimalno šest sati rada ispred kamere. Dodatno vrijeme ispred kamera u Kini, u slučaju da bi bilo potrebno, koštalo bi dodatnih 600.000 eura – sitniš prema Ronaldovu standardu.

Nogomet je globalan, što Ronalda čini ne samo sportskom zvijezdom širom svijeta nego i oglašivačkom zvijezdom. Zarađuje puno više od svoje plaće u Real Madridu. Posljednjih je godina bio lice marketinških kampanja za šampon Clear, kompaniju Tag Heuer, modnu marku Armani i sportskog diva Nike. Nike kontinuirano objavljuje nove modele tenisica koje imaju logo CR7, jer je sedam broj na Ronaldovu dresu u Real Madridu.

Novac se doslovce lijeva na njegov račun, ako je vjerovati ugovorima: prema dokumentima, američka nutricionistička kompanija Herbalife platila je više od 16 milijuna dolara kroz petogodišnje razdoblje. Ronaldo je primio 2,25 milijuna eura od portugalske Banco Espiritu Santo za tri godine te 300.000 eura za pojavljivanje na televiziji u Rimu. I primio je 1,1 milijun eura od aviokompanije Emirates, uz 15 karata prve klase za Dubai iz bilo kojeg dijela svijeta.

Za svaki par gaćica s logom CR7, danska kompanija za donje rublje JBS mora mu platiti 13 posto prihoda od prodaje svake godine. Kad je riječ o Nikeu, onda Ronaldo dobije pet posto prihoda od prodaje CR7 tenisica. Američka je kompanija globalno zaradila 51 milijun eura od CR7 artikala od rujna 2010. do kolovoza 2011., a nešto manje od 2,6 milijuna eura ide Ronaldu. Osim toga, Nike također Ronaldu plaća osnovnu plaću u iznosu od 1,6 milijuna eura godišnje, plus industrijski standardnu premium isplatu u slučaju posebno uspješnih sezona. Kad je, primjerice, zabio najviše golova u španjolskoj Primeri, dobio je dodatnih 250.000 eura.

U zamjenu za njihovu velikodušnost, Ronaldo mora pristati na određene Nikeove uvjete. Ako se ozlijedi ili ne može igrati duže od 90 dana, Nike može smanjiti njegovu osnovnu plaću napola u razdoblju u kojem nije igrao. Ista stvar je i ako Ronaldo igra u više od 20 ali manje od 30 utakmica godišnje u svom klubu. I kad je 2014. putovao na Svjetsko prvenstvo unatoč tome što je imao kroničnu ozljedu i nije igrao na svojoj razini, naravno da ga je gonila ambicija da uvijek igra, da uvijek pobjeđuje i da uvijek bude najbolji. Ali imao je i druge razloge zbog kojih je igrao: da nije igrao prvenstvo, to ga je moglo koštati polovinu njegovih godišnjih prihoda od zarade koju dijeli s Nikeom.

Ronaldo, međutim, gotovo uvijek igra odlično. U posljednjih osam godina propustio je samo 32 utakmice u Realu zbog ozljede. A oglašivački klijenti i dalje plaćaju i plaćaju. To kod Ronalda otvara zagonetku kao i kod svih superbogataša: što napraviti s novcem koji se u tako velikim iznosima stalno slijeva na njegove račune? Treba znati da Ronaldo, za svaki euro iznad 15 milijuna eura godišnje koji zaradi na račun svog imidža, treba platiti 40 centi klubu Real Madridu. Tako barem piše u njegovom ugovoru. Ali on samo treba otići iz svog doma na nekoliko sati i reći nešto u kameru – i idućih nekoliko stotina tisuća ili milijuni eura završe na njegovom računu. To je tako lako. Ali postoje određene komplikacije. Jer, na kraju krajeva, i vlada želi dio novca.

Ali zato postoje savjetnici – specijalisti za prava imidža – koji će se pobrinuti za takve stvari, i ne samo za Ronalda. Odvjetnici brinu o svemu što su profesionalni nogometaši zaradili na svoje ime, lice, imidž i rukopis. Većina tog prihoda dolazi iz oglasa, ali postoje i drugi izvori, poput naljepnica ili sličica koje djeca skupljaju u Panini albumima.

Teško je izbjeći plaćanje poreza na plaće koje je uplatio klub. Pravila su prilično jasna, putevi novca očiti, a porezne vlasti teške. Prava imidža, pak, posve su drugačija stvar pa su porezni odvjetnici postali pravi umjetnici kad je riječ o podizanju elaboriranih labirintalnih struktura u one u kojima teče novac. Porezne vlasti uvijek se trude dostići i često su ili nadvladani kompleksnošću ili ometani zakonima u nekim zemljama koje su previše prijateljski nastrojene prema nogometu. Često lov završi i prije nego što je počeo. Ako stvari idu dobro za igrača, porezne vlasti zadovoljne su i malim uplatama. A ako stvari idu jako dobro, igrači ne plate gotovo ništa.

Jose Mourinho dokazao se jednako ekscentričnim kad je riječ o njegovu novcu, jer ga drži spremljenog daleko od kuće, na računu švicarske banke koji pripada offshore kompaniji na Karibima, koji je povezan sa zakladom na drugoj strani svijeta na Novom Zelandu. Mourinhou je, kako dokumenti otkrivaju, naloženo da plati milijune eura poreza.

Model funkcionira više-manje na ovaj način: profesionalne plaće spadaju u najvišu stopu poreza, što je više od 50 posto u mnogim eurospkim zemljama. To može biti jako bolno. Prihodi koji stižu od prava imidža, za usporedbu, nisu oporezivani ni približno tako visokom stopom. Stoga igrači transferiraju svoja prava imidža na kompanije koje rade za njih. Iznos koji se dobije na temelju takve stavke – stajanje ispred kamera za žitne pahuljice ili dezodorans, primjerice – plaćaju se toj kompaniji, koja samo mora platiti poreze na te prihode, baš kao i svaka druga kompanija. U Irskoj, popularnoj lokaciji za takve kompanije, korporativni porez iznosi svega 12,5 posto.

Kompanije koje koriste zvijezde za predstavljanje svojih proizvoda nisu jedine koje plaćaju prava imidža. One isto tako dobivaju novac od klubova. Real Madrid, primjerice, kupuje dio prava imidža svojih zvijezda: u Ronaldovu slučaju, riječ je o 40 posto. U zamjenu, Real plaća profesionalnim igračima fiksnu članarinu koja se također oprezuje po nižoj korporativnoj stopi.

Zapravo, tako se to radi u svim velikim europskim ligama. Britanski je sud čak potvrdio 2000. da se s ovakvom praksom pretjeralo u slučaju nizozemskog igrača Dennisa Bergkampa. Ali to ne znači da je to legalno u drugim slučajevima. Porezne vlasti ne vole takvu jasnu podjelu isplata zato jer državi uskraćuje milijune prihoda. Zato se profesionalni igrači svako toliko podvrgavaju različitim istragama zbog moguće utaje poreza.

Postoji tanka linija i nije uvijek jasno gdje se može povući. Vlasti ispipavaju stvari poput činjenice jesu li prava imidža koja klub kupuje od svojih zvijezda zaista vrijedni tako visokog iznosa. Je li klub sposoban nadoknaditi tu investiciju putem, primjerice, prodaje dresova ili autogram kartica? Ako nije, cilj je očito plaćanje značajnog iznosa plaće igrača po nižoj poreznoj stopi. A to je protuzakonito.

Kad je riječ o superzvijezdama koje zarađuju milijune za svoj klub samo kroz dresove i prodaju raznih drugih artikala, porezne vlasti izbliza promatraju spomenute kompanije koje se bave samo pravom imidža: imaju li urede i zaposlenike ili je to obična offshore kompanija? Ovisno o nacionalnim zakonima, to se može smatrati novcem zarađenim u domovini i, kao takvo mora se u potpunosti oporezivati.

Kao što je uglavnom tako kad je riječ o novcu, što se generira veći profit, veći je rizik da će nešto krenuti po krivom. Prednosti korištenja prava imidža za zaradu ogromne su, ali dolaze ruku pod ruku s rizikom da se padne pod oštricu poreznih vlasti. Može se jednostavno izbjeći takva praksa, što je učinio mladi norveški igrač Martin Odegaard. Ali ako imaš agenta kao što je Jorge Mendes, ne izbjegavaš to. Samo zaroniš.

Mendes je trenutačno najuspješniji nogometni agent na svijetu. Predstavlja najpoznatije igrače i sklapa najveće poslove. Čini se i najdrskiji kad se radi o poreznim konstrukcijama. Mendes je sposoban učiniti igrača vrtoglavo bogatim. Ali s njim igrači isto tako moraju biti kockari – uz pomoć karipskih offshore kompanija koje se drže u tajnosti. Zbog valjanih razloga, pretpostavlja se.