Objavljeno u Nacionalu br. 802, 2011-03-29

Indijac Rajendra Kumar Pachauri je šef Međunarodnog panela za klimatske promjene: govori o mogućim katastrofama u Hrvatskoj, sukobu s velikim svjetskim zagađivačima, atomskoj energiji i o tome zašto Indija ne želi kopirati Zapad

Vodeći svjetski autoritet iz područja klimatskih promjena, doktor Rajendra Kumar Pachauri, predsjednik Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) i zajedno s Al Goreom, dobitnik Nobelove nagrade za mir 2007., održao je predavanje u Hrvatskom saboru na temu strateških planiranja Hrvatske s obzirom na klimatske promjene. Govorio je o znanstvenim otkrićima Četvrtog izvješća IPCC-a. IPCC je vodeće međunarodno tijelo za procjenu klimatskih promjena, a njihovi izvještaji služe kao baza za donošenje međunarodnih klimatskih dogovora kao što je Protokol iz Kyota. Protokol istječe 2012., i za godinu dana trebao bi se pojaviti striktniji međunarodni dogovor koji će ga zamijeniti želi li se ograničiti porast temperature na maksimalno 2 stupnja C. Rajendra Kumar Pachauri doputovao je iz New Delhija gdje živi i također radi kao predsjednik Instituta za energetiku i resurse (TERI), u Zagreb je došao na nešto više od 24 sata. Njegov tempo vrlo je dinamičan budući da drži predavanja po cijelom svijetu, a uz to je i na čelu Instituta za klimu i energiju na američkom sveučilištu Yale. Uz ostala iznimna priznanja za svoj rad, predsjednik Indije odlikovao ga je 2001. najvišim državnim odlikovanjem Padma Bhushan, a francuska vlada odlikovala ga je 2006. ordenom Legije časti. Pachaurijev posjet inicirala je predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša Marijana Petir, a poziv mu je uputio predsjednik Sabora Luka Bebić, no posjet su organizacijski i financijski osigurali Program za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) i Državni-hidrometeorološki zavod.

NACIONAL: Koliko Hrvatska kao mala zemlja može pomoći smanjenju svjetskog zagađenja?

– Hrvatska je mala zemlja, ali mora planirati vrijeme kad će biti članica EU i uskladiti se s ciljevima EU. Nadam se da će znanstvena baza klimatskih promjena pomoći vašoj vladi da definira što bi trebala poduzeti kako bi se ispunili ti ciljevi, a isto tako potrebno je prilagoditi se utjecaju klimatskih promjena. Koliko sam saznao, Hrvatska je zemlja s puno ekoloških oaza, zemlja s puno različitosti na malom teritoriju, od morske obale do planinskih regija, imate širok raspon ekosistema i utjecaj klimatskih promjena može varirati. Primjerice, obalni dio trebao bi biti zabrinut zbog porasta razine mora i mogućih poplava, a utjecaj klimatskih promjena mogao bi se odraziti i na zdravlje ljudi, na poljoprivredu. Zbog toga je potrebna strategija.

NACIONAL: Zašto male zemlje poput Hrvatske mogu činiti napore za smanjenje zagađenja, a velike zemlje poput Amerike mogu to izbjegavati.

– Mislim da moramo postaviti primjere. Ako mala zemlja pokaže pravi put, to će se brzo raširiti svijetom. Ali, mislim da ne bismo trebali brinuti o tome jesmo li mala ili velika zemlja, trebamo razmišljati o tome što mi možemo učiniti. Jer, ako čekamo da druge zemlje nešto poduzmu, mogli bismo čekati dovijeka. Zato je bitno da sami stvorimo primjer koji bi onda mogle slijediti i druge zemlje.

NACIONAL: Nakon mandata Georgea W. Busha, postojala je nada da će Barack Obama učiniti nešto više u približavanju Amerike ciljevima zemalja potpisnica Protokola iz Kyota, međutim, ništa se bitno nije promijenilo.

– Kao što znate, vlast i moć u Americi je podijeljena između predsjednika i Kongresa. Predsjednik može željeti nešto što je posve izvan njegove kontrole. Ali, dobra je to što se događaju promjene unutar raznih država, lokalnih zajednica i gradova u Americi. Mislim da će se takva praksa raširiti jer moramo znati da će smanjenje emisije stakleničkih plinova isto tako značiti izazov za energetski sektor u Americi jer su oni više od bilo koje druge zemlje na svijetu ovisni o uvozu nafte. A s cijenama nafte u stalnom porastu, s razvojem događaja na Srednjem istoku, postavlja se pitanje o budućoj opskrbi energijom. Dakle, mislim da će se promjene koje poduzimaju lokalne zajednice u Americi proširi na nacionalnu razinu. Prema tome, nije da se ništa ne događa u Americi.

NACIONAL: Vjerujete u moć znanja i informiranja javnosti te smatrate da se samo na taj način možemo suprotstaviti raznim interesnim grupama koje ne žele promjene.

– Prije šest tjedana bio sam u Hollywoodu, tajnik UN-a vodio je tim ljudi kako bi angažirao takozvanu kreativnu zajednicu, odnosno filmske redatelje, producente, scenariste, glumce. Arnold Schwarzenegger rekao je da kad bi ostatak Amerike slijedio primjer Kalifornije, emisije stakleničkih plinova smanjile bi se za 40 posto. Upravo takvi primjeri su nešto što bi moglo utjecati i na ostatak zemlje.

NACIONAL: Zbog vašeg rada često ste i na meti kritičara koji nastoje minorizirati ono što govorite, a jedan od pokušaja bile su tvrdnje da za klimatske promjene nisu krivi ljudi već je to rezultat prirodnih cikličkih procesa koji su se događali i prije stotinu godina.

– Znanstveni dokazi su vrlo jasni. Aktivna znanost uvijek je otvorena za debatu na temelju činjenica. No, ako je ta debata motivirana samo željom da unese pomutnju i sumnje u ljudski um, ili ako je vođena interesima određenih grupacija, onda mislim da je javnost ta koja treba razlučiti što je ispravno, a što ne. A što se tiče napada na mene osobno, mislim da je predsjednik Truman rekao: “Ako ne možete podnijeti vrućinu, maknite se iz kuhinje.” Na čelu sam IPCC-a koji ukazuje na znanstvena otkrića koja mogu imati utjecaj na ono što će se događati u svijetu i zbog toga postajem meta onih koji se opiru promjenama. Sreo sam jednog duhovnog vođu koji mi je rekao da ljudi bacaju kamenje samo na drveće koje nosi plodove, ako ne nosite plodove, zašto bi netko bacao na vas kamenje. To je, dakle, dio mog posla. Ali iznenađuje me kad me napadaju na temelju lažnih optužbi, što sam doživio od jednih novina koje su pisale laži o meni. Nisu se odazvali na niz mojih poziva da povuku te napise i ispričaju se pa sam bio prisiljen uzeti odvjetnički tim u Londonu. Pristali su na izvansudsku nagodbu kojom su mojim odvjetnicima isplatili oko pola milijuna eura troškova i uz to su uklonili sporni sadržaj. Nisam uživao u tome, ali morao sam to učiniti jer ne mogu dopustiti da me netko lažno optužuje. U svom poslu radim prema svojim uvjerenjima i nastavit ću tako raditi.

NACIONAL: Kako je moguće promijeniti svijet ako je glavni pokretač svega profit i pohlepa, oni utječu na politiku koja je zadužena za donošenje odluka.

– To možemo promijeniti putem medija koji mogu igrati vrlo značajnu ulogu i duboko utjecati   ljude te iskoristiti činjenicu da ljudi po svojoj prirodi nisu skloni riziku, dakle, želimo da naša djeca i unuci ne moraju proživljavati štetne posljedice klimatskih promjena, ne želimo da naša djeca pate.

NACIONAL: Možete li na bilo koji način povezati katastrofu u Japanu s klimatskim promjenama?

– Ne, tu nema poveznice. Međutim, činjenica je da je razina mora tijekom 20 stoljeća porasla za prosječno 17 centimetara. Da je razina mora niža tsunami ne bi prouzročio toliko štete. A ukoliko, Bože sačuvaj, razina mora u sljedećih 50 godina dodatno poraste, možete li zamisliti kakve bi bile posljedice. Trebamo biti svjesni da se klimatske promjene nadovezuju na druge probleme.

NACIONAL: Koje je vaše mišljenje o budućnosti nuklearne energije?

– U posljednjem izvještaju istaknuli smo da nuklearna energija snabdijeva 16 ili 17 posto ukupne svjetske opskrbe energijom. Vlade i zajednice moraju odlučiti o budućnosti nuklearnih elektrana u svojim zemljama. Nismo još u fazi da se o tom pitanju može postići konsenzus na globalnoj razini.

NACIONAL: Rekli ste da vam je Nobelova nagrada, koju ste dijelili s Al Goreom, važna utoliko što vas ljudi slušaju više nego prije.

– To je mač s dvije oštrice. Neki me slušaju više, a drugi me gledaju kao metu za napade jer rad IPCC-a je s Nobelovom nagradom dobio na značenju, a oni koji ne žele poduzeti nikakve mjere i protive se bilo kakvim promjenama, vide u nama prijetnju.

NACIONAL: Je li to razlog što su vas toliko napali kad ste objavili da će se ledenjaci na Himalaji otopiti do 2035., a pokazalo se da je to bilo znanstveno nepotkrijepljeno. Iako ste priznali propust, upozorili ste i da nema adekvatnog znanstvenog istraživanja tog problema.

– Da, bila je riječ o grešci koju nitko nije uočio i koja nije u skladu s našom praksom da ne izrađujemo scenarije niti predviđanja budućnosti, ali ipak je riječ o grešci koja ne mijenja činjenicu da se ledenjaci tope i to rapidno. Hoće li se otopiti do 2035. ili do 2100., mislim da nije toliko bitno. IPCC nastoji ukazati na posljedice koje će zbog toga nastati.

NACIONAL: Na postdiplomski studij u Ameriku otišli ste nakon šest godina karijere u tvrtki Diesel Locomotive Work, ali nakon toga ste se vratili u Indiju. Koliko se razlikuje način života u Indiji od onog u SAD-u?

– Razlika je velika, a bila je i veća. Danas viša srednja klasa postaje sve više amerikanizirana u načinu života i to me smeta jer Indija ima vlastitu tradiciju i vrijednosti, koje zaboravljamo.

NACIONAL: Rekli ste da bi bilo pogrešno da Indija, u kojoj još uvijek živi 400 milijuna ljudi koji nemaju pristup električnoj energiji, slijedi model Zapada koji se pokazao neuspješnim.

– To bi trebao biti model koji promiče održivi rast i razvoj. Kad je jedan britanski novinar pitao Mahatmu Gandhija: “Gospodine Gandhi, biste li željeli da Indija bude jednako razvijena kao Britanija?” on je odgovorio: “Ako je Britaniji trebalo pola planeta da dosegne ovaj nivo razvoja, koliko planeta bi trebalo Indiji?” Dakle, mi ne možemo slijediti razvoj koji zahtijeva intenzivno korištenje resursa. Ne možemo kopirati model Zapada, to bi bila greška.