Dizajnerski kolektiv Oaza – koji čini šest kreativnih žena – osnovan je prije deset godina, a njihov rad usmjeren je na različite domene dizajna: izradu kazališnih plakata, ideje za produkt dizajn, izdavanje knjiga o umjetnosti i dizajnu, ali i izdavanje knjiga za djecu i slikovnica. I to ne bilo kakvih, već luksuzno opremljenih, dizajniranih slikovnica hrvatskih autora na engleskom jeziku. Nina Bačun, Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maja Kolar i Maša Poljanec, članice Oaza kolektiva, za Nacional su ispričale zašto su prije deset godina osnovale Oazu, ali i zašto su se upustile u izdavačku aktivnost za djecu i odrasle.

Kako kaže Roberta Bratović, Oaza je horizontalno strukturirani, ženski dizajnerski kolektiv nastao iz dugogodišnjeg prijateljstva i kontinuiranog zajedničkog rada još od studentskih dana:

„U jednom je trenutku pravno definiran kao umjetnička organizacija, ulaskom u zajednički radni prostor u Ilici 132, u kojem smo i danas. Tada je dobio i službeni naziv – Oaza – antipod imenu Sahara – lokalnom kafiću na istoj adresi. Htjele smo dijeliti prostor, baviti se dizajnom u proširenom smislu: oblikovanjem, istraživanjem, kuriranjem, edukacijom, izdavaštvom, uz projekte za naručitelje raditi i samoinicirane projekte. Bilo nam je bitno aktivno sudjelovati u formiranju kulturne scene i afirmaciji naše struke.“

Maša Poljanec pojašnjava da je cilj zajedničkog rada kokreacija, kolaboracija te istraživanje koju novu ili ‘‘dodanu’’ vrijednost grupni rad unosi u projekt. Zanimaju ih samoinicirani projekti – projekti u kojima imaju visok stupanj kontrole nad sadržajem i formom, kao i neprestano redefiniranje pojma struke kojom se bave:

Nina Bačun kaže: „Svojim holističkim pristupom dizajnu pokrivamo različite domene dizajna: od vizualnih komunikacija, prostornih intervencija, produkt dizajna, postava izložbi, scenografija, izdavaštva do formalne i neformalne edukacije. Kolektivna praksa omogućava nam svestranost.“

Kako kaže Maja Kolar, na njihov su rad u startu imale velikog utjecaja i ideje s poslijediplomskih studija u inozemstvu, koje su ranih 2000-ih djelovale uzbudljivo i novo u hrvatskom kontekstu. Primjerice, pojmovi konceptualnog, kritičkog, socijalnog ili experience dizajna, koje su htjele testirati i u praksi. U Oazi pokušavaju mijenjati ustaljene hijerarhijske i organizacijske relacije, dok teže ostati otvorene, kroz uspostavljanje kontinuiranih odnosa s drugim dizajnericama, umjetnicama, arhitekticama, dramaturginjama, glazbenicama, kustosicama, redateljicama, ilustratoricama, fotografkinjama…

U sklopu Umjetničke organizacije Oaza pokrenule su nezavisnu malu izdavačku kuću Oaza Books i izdaju stručne knjige o dizajnu, umjetnosti, poeziji, ali posebno su zanimljive vrhunski oblikovane i osmišljene ilustrirane knjige za djecu i odrasle odličnih domaćih i stranih autora. Ivana Borovnjak o tome kaže:

„Oaza Books je projekt nezavisnog izdavaštva, u kojem djelujemo kao art direktorice, urednice i dizajnerice, a koji smo formalno započele našim prvim izdanjem, knjigom ‘Registar nositelja znanja’, koja je vezana za naš dugogodišnji projekt mapiranja obrta u Ilici, a za koju u trenutku njezina izdavanja na našem tržištu nije postojao adekvatan izdavač. Stoga smo se odlučile same pokrenuti ediciju oBook – specijaliziranu za izdanja vezana za istraživačke projekte u području dizajna. Paralelno s tim prvim izdanjem, započeta je i suradnja s kustosom Klaudijom Štefančićem na aBook ediciji – čiji cilj je kroz suradnju sa suvremenim lokalnim i inozemnim umjetnicima povezati umjetnost, izdavaštvo i dizajn, koji su u klasičnom procesu često odvojeni. aBook je specifičan jer uzima kao polazište umjetničku ideju i pretače je u medij knjige, ali ne na način da umjetnik sam producira knjigu, već je riječ o kokreaciji. Kroz medij papira, ritam listanja, boju, format, izbor tipografije, kao dizajnerice ravnopravno sudjelujemo u procesu nastanka knjige. Tijekom vremena pojavila se potreba za edicijom ilustriranih knjiga koja se obraća djeci, ali i odraslima, a koju smo nazvali Oaza&Sons. Najnoviju ediciju Oaza&Friends čine naši suizdavački projekti u kojima djelujemo kao dizajnerice knjiga. Do sada smo izdale ukupno više od 25 knjiga unutar ove četiri edicije.“

Jako su, kaže Roberta Bratović, svjesne transformativne moći dječje literature. Izdavaštvo za djecu pokrenule su, pojašnjava, zbog potrebe da doprinesu kvalitetnijoj produkciji ilustriranih knjiga za djecu i odrasle u Hrvatskoj, ali i međunarodno, s obzirom na to da izdaju i na engleskom jeziku:

„Prilično nam je važno dobro moderirati teme tih knjiga da osim ovog vizualno estetskog aspekta finalnog proizvoda dotaknemo i potaknemo promišljanje o nekim društveno relevantnim i političkim temama, koje su možda manje zastupljene u dječjoj književnosti. S obzirom na to biramo naše suradnice i suradnike, književnice i književnike za koje znamo da pristupaju temama kritički, na način da ne podilaze ili podcjenjuju dječju publiku. U tom smislu nam je osobito važno da se povezujemo s relevantnim suvremenim autorima s književne scene kakvi su Jasna Žmak, Goran Ferčec, Dino Pešut, Dubravka Ugrešić, Ivana Sajko, Marko Pogačar… Tako se, primjerice, slikovnica Dubravke Ugrešić ‘Novogodišnje prase’, kroz jednu kraću priču u formi brojalice, bavi odnosom ljudi prema životinjama, knjiga Dine Pešuta ‘Mama mogu sama’ tematizira emancipaciju, knjiga ‘Pisma na kraju šume’ bavi se pismenošću i važnosti besplatnog znanja. U toj niši kojoj pripadaju naše ilustrirane knjige, podjednako su važni inputi književnika i ilustratora, pa tako pažljivo biramo sve suradnike.“

Nina Bačun objasnila je na koji način biraju autore čije će knjige objaviti. Poznata su to imena koje publika nije upoznala kao autore za djecu:

„Na suradnju pozivamo autore koje same volimo čitati i koji ni ne pišu za djecu. Time im postavimo izazov te je i nama i njima rezultat još više neočekivan. Autore kombinirano po senzibilitetima, često su to suradnje domaćih i inozemnih autora pa svaka knjiga nastaje u kakofoniji – ponekad je to cjelogodišnja izmjena e-mailova i razgovora, uživo ili na online platformama. To povezivanje autora najuzbudljiviji je dio procesa ovog izdavačkog pothvata. Ono podrazumijeva neprestano traganje i otkrivanje, uz neizostavnu intuiciju. Koncept svakog novog izdanja i planiranje suradnje odvijaju se paralelno, drugim riječima, istovremeno razmišljamo i o tekstu i o ilustraciji, gledamo ih kao cjelinu.“

Oaza kolektiv: Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maša Poljanec, Nina Bačun, Maja Kolar i Ivana Borovnjak. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

Roberta Bratović kaže da im važno održavati relevantan i angažirani interdisciplinarni prostor djelovanja:

„Biti istovremeno nakladnik i dizajner izuzetna je pozicija, toliko različita od rada s naručiteljem. Nema ograničenja u smislu zadatosti formata, forme, tehnologije, izbora tiskare, a kamoli estetskih proturječja te ostalih zahtjeva kojima se susrećemo u svakodnevnoj praksi. Uključene smo intenzivno u svaki segment nastanka publikacije: od početnog istraživanja, narudžbe teksta, odabira autora i povezivanja više autora, preko uredništva i oblikovanja, do produkcije i bliske suradnje s tiskarom. U ovoj je godini tako izašlo izdanje ‘Jedan dan u životu foke Marisol’ (Dubravka Ugrešić i Ana Kovačić) te će biblioteka Oaza&Sons do kraja godine dobiti dodatna dva naslova, ‘Kolači od blata’ (Goran Ferčec i Apolonija Lučić) te ‘Fugoidni ciklus’ (Gabriel Mejía, Stipan Tadić), a u narednoj sezoni u planu su ‘Dječak s gušterovim repom’ (Ivana Sajko i Catalina Jaramillo), ‘Kokoš Marica’ (Dubravka Ugrešić), ‘Samo zažmiri’ (Espi Tomičić), ‘Čudesno putovanje pingvina Nelsona u Utopiju’ (Alida Bremer) te ‘Ljubavne pjesme za dobre djevojčice’ (Rona Žulj). Od ostalih izdanja valja istaknuti i ‘King Gafa’ (Johanna Pichlbauer, Fabio Hofer, Felix Lenz, Jekaterina Shipilenko) te monografiju koreografa i umjetnika Matije Ferlina ‘M/F x Staging an/d Archive’ (Leo Rafolt) čija promocija je planirana u sklopu pulskog Sa(n)jam knjige u Istri.“

Oaza Books radi u malim nakladama i želi promovirati drukčiji profil ilustriranih knjiga kod nas i u inozemstvu. Odaziv na njihov rad, kao i rezultati, izvrsni su. Tina Ivezić kaže:

„Naslovi proizašli iz izdavaštva Oaza Books redovito su uvršteni u uži izbor natječaja Hrvatska lijepa knjiga, povezano s tim bili su uključeni i u međunarodni natječaj Best Book Design from all over the World njemačke zaklade Stiftung Buchkunst, naše knjige tako su bile prisutne i na poznatom Sajmu knjiga u Leipzigu i u sklopu izložbe Book Art International u organizaciji Sajma knjiga u Frankfurtu. Sudjelujemo i na međunarodnim specijaliziranim sajmovima u čijem fokusu su knjige umjetnika i limitirane edicije iz domene vizualnih umjetnosti i grafičkog dizajna. Čest smo gost i na domaćim sajmovima za dječju književnost. Pažljivo odabiremo i autore koji će prevesti djela koja obrađujemo. Djela na engleski prevodi nam Mima Simić, a jedno izdanje nam je preveo Vinko Žgaga. Tekstove sa španjolskog jezika prevodi nam Nikolina Židek. Kao i kod teksta, ilustracije i dizajna, i u ovoj domeni nam je važan jak autorski stav.“

Dizajnericama iz Oaze bitno je aktivno sudjelovati i u formiranju kulturne scene i afirmaciji struke. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

Roberta Bratović navela je što im je važno kod ilustrirane knjige za djecu i odrasle, po čemu su posebne, koje teme njima žele afirmirati. Kako kaže, osim postavljanja važnih pitanja i otvaranja tabu tema, ove knjige imaju i umjetničku vrijednost:„Oblikovane su prema visokim estetskim standardima, ključna je i njihova taktilna dimenzija. Smatramo da osobito knjige za djecu trebaju zadovoljavati visoke estetske i moralne standarde te da jedino takva knjiga može doprinijeti afirmaciji slobodnih, kritički usmjerenih novih čitača. Bitno nam je da promičemo vizualnu pismenost, potičemo kritičko čitanje i toleranciju, da ostavljamo i našim čitateljima prostor da promišljaju i maštaju.“

Nina Bačun ističe da je svaka knjiga za njih uvijek promišljeni i projektirani objekt. Ona nikad nije samo sadržaj – tekst i slika:

„Važan je koncept knjige iz kojeg proizlazi cjelokupni dizajn i promišljenost svih detalja. Bitan je odnos kojeg imate sa fizičkim predmetom knjiga: kako ju vidite, kako ju čitate, kako ju listate, kako ju držite u ruci, kakav miris ima. Ilustraciji pristupamo specifično, ona nema samo funkciju ilustracije i iz tog razloga biramo autore koji ilustraciju doživljavaju kao autonomnu dramaturgiju i proširenu interpretaciju teksta, a ne samo nešto što doslovno ‘ilustrira’ tekst.“

Budući da su dizajnerice i rade različite stvari, od dizajna knjiga, produkt dizajna do dizajna kazališnih plakata, Ivana Borovnjak pojasnila je koji je konačni cilj njihova rada u kolektivu. Kaže da Oaza istražuje teme od interesa kroz samoinicirane total dizajn projekte koji odražavaju opći pristup dizajnu kao političkoj i društvenoj disciplini usmjeren prema kritičkom preispitivanju svakodnevice:

„Tako, primjerice, istražujemo alternativne modele proizvodnje i prirodne resurse unutar projekta Made In, mogućnosti nezavisnog izdavaštva kroz izdavački projekt Oaza Books te žensku povijest dizajna kroz projekt ‘Dizajnerice 1930 – 1980: Kontekst, Proizvodnja, Utjecaji’. Najnoviji projekt koji tek započinjemo tiče se uloge dizajna u hiperprodukciji i eksploataciji prirodnih resursa radnog naziva ‘Morska dobra’. Samoinicirani projekti reflektiraju naše individualne i kolektivne interese za određene teme, a pritom doprinose razvoju dizajnerskog diskursa.“

Tina Ivezić ističe da je njihov cilj zajedničko djelovanje, suradnje sa zanimljivim ljudima te razvijanje njihovih dizajnerskih i drugih vještina. To ih motivira i da kontinuiramo sudjeluju u natječajima, izložbama, na sajmovima knjiga, ponosne su kad njihovi projekti dobivaju priznanja i nagrade.

Roberta Bratović smatra da je konačni cilj Oaze svakim novim projektom educirati o vizualnoj pismenosti:

„Cilj je i razbijati ustaljene norme vizualne komunikacije, proširivati vidike, njegovati kvalitetnu vizualnu komunikaciju, neprestano eksperimentirati sa sadržajem i formom kako bismo izlazili izvan okvira naučenog, pratiti suvremene diskurse struke, biti u korak s vremenom, truditi se biti ispred vremena – predvidjeti – pretpostaviti, učiti od drugih struka, raditi interdisciplinarnim djelovanjem, razvijati nove oblike suradnji, kao i nove metode rada.“

Članice kolektiva Oaza jedne su od osnivačica društveno-kulturnog Projekta Ilica, kojim su se pokušale oživjeti veže i mali obrti u Ilici. Danas taj projekt zaista živi u gradu, u proširenoj Q’Art formi, stanovnici ga cijene i grad je živnuo. Maja Kolar kaže da je generičnost imena koje su nadjenule svom istraživanju i prvoj knjizi njihova nakladništva – Projekt Ilica – omogućila to da se ime preuzme za nešto treće:

„Premda je Q’art kao dodatak imenu kasnije unio razlikovanje, nas se i dalje povezuje s događanjem s kojom više nemamo veze. Naš se doprinos odnosio isključivo na sam začetak projekta, kada je on bio zamišljen kao nešto drugo, odnosno bio je motiviran željom za aktivacijom praznih zatvorenih poslovnih prostora duž Ilice i revitalizacijom svakodnevice susjedstva.“

Neke ilustrirane knjige u izdanju Oaza Books: ‘Pisma na kraju šume’ (na engleskom i hrvatskom jeziku) i ‘Tepih na ražnju’ Jasne Žmak i Jelene Oroz. FOTO: Privatna arhiva

Ivana Borovnjak kaže da je Projekt Ilica Oazin prvi višegodišnji samoinicirani site-specific projekt započet 2013. godine. Projekt je vezan za njihovu neposrednu okolinu, Ilicu u kojoj je lociran i njihov dizajnerski studio:

„S jedne strane, globalno gledano, proizvodnja se u zadnjih 30 godina izmjestila iz Europe, a s druge strane, postojeći lokalni proizvođači, osobito obrtnici koji su u centru ovog projekta, uslijed tranzicijskih procesa koji su zahvatili Hrvatsku od 90-ih naovamo, nestaju. Te su nas dvije premise vodile do ideje mapiranja obrtničkih resursa u neposrednoj blizini, iz čega smo kasnije izvele tezu da je kroz razne akcije moguće ostvariti suradnju i koristiti znanje kao valutu razmjene između obrtnika, dizajnera i lokalnog stanovništva. Gradeći na toj tezi posljedično je moguće i rekreirati identitet mjesta. Ovaj projekt nam je omogućio da upoznamo neposrednu lokalnu zajednicu i ujedno najavio naš interes ne samo za temu obrtništva i proizvodnje u dizajnu, već i za područje socijalnog dizajna, ili bolje rečeno socijalne dimenzije dizajna kao discipline.“

Iz Projekta Ilica kasnije se, pojašnjava Maja Kolar, razvio projekt Made In koji je u međuvremenu osvojio nekoliko nacionalnih nagrada za dizajn: 1. Nagradu na zagrebačkom salonu dizajna i primijenjenih umjetnosti, Veliku nagradu HDD-a na Bijenalnoj izložbi dizajna 19/20, europsku nagradu za socijalnu inovaciju Sozial Marie i europsku nagradu za baštinu Europa Nostra.

Nakon prvih deset uspješnih godina, Oaza nastavlja s radom i novim planovima. Tina Ivezić kaže da se kolektiv trenutačno bavi planiranjem izložbe ‘’Oaza i knjige’’ u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva koja se otvara 3. listopada:

„Na izložbi ćemo, pored spomenutih naslova, predstaviti i tiskana izdanja proizašla iz suradnji s nezavisnom kustoskom i umjetničkom scenom, ali i s muzejskim mrežama, institutima i drugim pojedincima. Izdvojit će se radovi koje dosad nismo imale prilike predstaviti u galerijskom kontekstu, a uključiti i brojni suradnici, koji su se kroz proteklih deset godina okupili oko projekata, što nas posebno veseli obilježiti. Dugoročno, kaže Maja Poljanec, ideja je da se Oaza i dalje razvija kao fluidna kolektivna forma, redefinira ustaljene obrasce struke, usvaja nove oblike rada i suradnje te aktivno sudjeluje na dizajnerskoj sceni baveći se aktualnim pitanjima. Za godinu, pet, deset godina, najbitnije je da ostane prijateljstvo unutar kojeg zajedno djelujemo.“