Ove godine na 35. Salon mladih, tradicionalnu izložbu HDLU-a koja daje presjek stvaralaštva autora do 35. godina starosti, prijavilo se više od 220 umjetnika, a žiri je odabrao 58. Uz to, kustosica Nika Šimičić je pozvala 10 umjetnika, a drugi dio Salona “Situacija” koji je kustoski osmislila Anita Ruso i ime je dobio prema nazivu prvog Salona mladih održanog 1961. i dodatni program koji prati Salon, uključuju još 50-ak umjetnika. Nika Šimičić je za kustosicu odabrana s konceptom “Milennial”, pri čemu je imala u vidu generaciju “milenijalaca” koju, kako stoji u objašnjenju, karakteriziraju digitalno doba, globalizacija, društvene mreže, perceptivna zasićenost, egocentričnost, hiperprodukcija proizvoda i osjećaja te potraga za smislom, ali i svijest o društvenim problemima i ekologiji te težnja k povratku prirodi i uspostavljanju ravnoteže. U okviru službene konkurencije dodjeljuju se tri novčane nagrade generalnog pokrovitelja Hrvatske poštanske banke, novčana nagrada Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – Umjetnici umjetnicima te strukovne nagrade prema odabiru najistaknutijih hrvatskih muzejskih i galerijskih ustanova.

Nika Šimičić je o “milenijalcima”, odnosno tematskom okviru Salona, rekla sljedeće:

“Svi smo uvjetovani društvenim, kulturološkim i drugim okolnostima u našem okruženju. Svi ti mladi ljudi, a to uključuje i mene, rođeni su u vrijeme dok je moderna tehnologija kakvu poznajemo bila još u povojima, ali su doživjeli i ‘izrasli’ uz pametne telefone i sve druge pogodnosti digitalnog doba. Shvaćaju važnost prošlosti, isključivanja s mreža te cijene odnose, baštinu i nasljeđe, ali su i žrtve svih negativnih stereotipa ovog doba – u vječnoj su krizi nedostignutih mogućnosti. Umjetnici su temi pristupili na raznovrsne načine i pozabavili se vrlo raznolikim temama. U nekim radovima vidljiva su svijest, ali i komentari na ekološko zagađenje na Zemlji; neki umjetnici usmjerili su se na identitete – u smislu rodnih uloga i novoformiranog identiteta – traga koji ostavljamo na internetu. Neki su se okrenuli samima sebi, a neki pak osvrnuli na problem izloženosti, ogoljavanja pred golemom publikom. Nisu izostavljene ni teme seksualnosti, nostalgije ili pak ironijskog pogleda na duhovnost.”

Anita Ruso, kustosica programa “Situacija”, objasnila je da je HDLU osluškujući kritiku, publiku i umjetnike odlučio ponuditi još jednu platformu za sve agilne umjetnike čiji je rad vrijedan izlaganja, ali se nije uklopio u koncept Salona.

“Baš zato što nema određenu temu kojoj se umjetnici moraju prilagoditi kao u slučaju Salona mladih, ovakva vrsta izložbe daje širi uvid u stvaralaštva umjetnika do 35 godina. Smatram da je ovo vrlo vrijedna inicijativa jer daje Salonu dodanu vrijednost. Svrha Salona je predstaviti rad mladih umjetnika u posljednje dvije godine. Brojni umjetnici svoj rad ne uspiju ‘ugurati’ pod određenu zadanu temu pa se može dogoditi da nekoliko puta zaredom njihov rad bude odbijen. S druge strane, riječ je o perspektivnim mladim umjetnicima čiji rad zaslužuje pažnju središnje likovne manifestacije za mlade. Jedna trećina umjetnika odbijena je sa Salona, ali nisam ih htjela zaobići samo zato što njihov rad ne korespondira s ovogodišnjom temom Salona ‘Millennial’. Uostalom, to su umjetnici čiji rad pratim i cijenim i smatram da trebaju biti uvršteni u taj presjek scene nadolazeće generacije te predstavljeni u reprezentativnim i značajnim galerijskim prostorima”, rekla je Anita Ruso.

Matej Nišević rođen je 1996. Student je diplomskog studija grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Njegovo područje interesa je, kako kaže, zona stapanja umjetnosti i znanosti, što podrazumijeva uporabu standardnih znanstvenih metoda za potrebe kreiranja umjetničkog djela. Rad s kojim je prošao na 35. Salon mladih zove se “PROTOTIP: Cymbulia adriatica” te se tematski i estetski nastavlja na njegove ranije radove no, kako kaže, ovog puta srž rada nije temeljena na imaginaciji, nego se posvetio znanstvenoj točnosti ideje.

“Riječ je o interdisciplinarnom umjetničkom radu koji prikazuje zamišljeni proces mutacije futurističkih planktonskih organizama Cymbulia adriatica, istražujući posljedice utjecaja čovjeka na žive organizme u moru i oceanima. Kao ishodišnu točku rada koristio sam jednu slabo istraženu planktonsku vrstu puža Cymbulia peronii: to je gotovo potpuno proziran organizam izuzetno rijedak u Jadranskome moru te živi na velikim dubinama. Konzervirani uzorak prema kojem sam razvio rad ulovljen je slučajno na dubini od četristotinjak metara u blizini Dubrovnika. Inače, čitav život me oduševljava svijet oko mene, poglavito more, voda se općenito provlači kroz sve što radim. Sve to traje još odmalena, uvijek sam volio čitati enciklopedije, provoditi vrijeme u prirodi, obilaziti muzeje, akvarije, zoološke vrtove, gledati dokumentarce o prirodi… Razmišljajući koji fakultet upisati, odlučio sam se za Akademiju jer to je jedino mjesto gdje mogu kombinirati ono što najviše volim, znanost i umjetnost. Kako bih proširio svoju paletu znanja, surađujem s Botaničkim vrtom PMF-a u Zagrebu i Institutom za more i priobalje u Dubrovniku. Nova znanja omogućuju razvoj novih radova, a meni je najbitnije da u potpunosti razumijem srž onoga što radim.”

Pojam “milenijalac” na ovogodišnjem Salonu mladih obuhvaća umjetnike do 35. godine, ali zasigurno se i društveno-kulturološki i prema viziji i pristupu umjetnosti razlikuju umjetnik od 25 i 35 godina. Primjerice, za razliku od Mateja Niševića koji je rođen 1996., afirmirani slikar Stipan Tadić, jedan od najistaknutijih slikara mlađe generacije, koji je na prvom Salonu mladih na kojem je izlagao prije deset godina dobio jednu od nagrada te je Lauba otkupila taj rad, rođen je 1986. Iako svrstan u “milenijalce”, odmah odgovara da je imao privilegiju odrastati u svijetu bez kompjutera i mobitela:

“I ne samo to, odrastao sam u doba visoke kvalitete videoigara. One su danas poprilično repetitivne, puno se više vremena troši na njih. U naše su doba imale više elemenata strategija i postojala je visoka razina uživljavanja u priču igre. Odrastao sam na tome. Također mi se sviđa to što sam proživio doba jakih subkultura kao što su pankeri, metalci, skejteri i rejveri. Za moju je generaciju, koja je u djetinjstvu doživjela prijelaz iz Jugoslavije u Hrvatsku i rat, specifično to što su nam roditelji nerijetko branitelji. Rođeni smo i odrasli u socijalističkom mentalitetu, a preko televizije i medija primali smo utjecaje sa zapada. Upravo tu mješavinu nekoliko različitih ideala, primjerice zapadnjačkog i socijalističkog, prikazujem na slici ‘Super Andrija’ kojom sam predstavljen na ovogodišnjem Salonu. Rad je dio serije ‘Childhood in Sigeto’, slikao sam stare zgrade iz sedamdesetih. Super Andrija je legendarna brutalistička zgrada koju sam naslikao kroz leću naive, videoigrica i folklora, a to se općenito nadovezuje na moj interes za naivu, klasično slikarstvo, igre.”

Iako ističe da je Salon mladih, na kojem je sudjelovao nekoliko puta, značio puno za vidljivost njega kao slikara, to ga nije spriječilo da vidi i drugu stranu i bude 2012. uz povjesničara umjetnosti Vladimira Tatomira osnivač prvog Antisalona koji se održao u sklopu Salona mladih, a održat će se i ove godine u AKC-u Medika od 21.do 22. listopada. Čemu Antisalon?

“Antisalon mladih je osnovan jer su se na službenom Salonu stalno vrtjela jedna te ista imena, što su neki kritizirali pa smo došli na ideju osmišljavanja neslužbenog Salona. Te je godine kustos za Salon mladih bio Vladimir Čajkovac koji nam je pristao dati imena odbijenih umjetnika i tako je to zaživjelo. Vodili smo se idejom transparentnosti, željeli smo znati tko su ti umjetnici koji su odbijeni. Osobno mi je prirodno da supostoje službena i neslužbena struja bez nekog antagonizma između jednih i drugih. Zahvaljujući Antisalonu možda se malo promijenila atmosfera, donio je tu novu platformu na koju ljudi računaju. Meni je pozitivno to što ljudi koji ne prođu znaju da će dobiti poziv za Antisalon, tako se prijavljuju više za Salon pa je možda netko primljen na službenu manifestaciju tko ne bi inače bio primljen. Može se dosta pažnje dobiti i na Antisalonu, nije to nužno B liga u nekom negativnom smislu, to se može okrenuti i na šalu ili potencirati taj neki element antikanona u staroj maniri. Granica između priznatog i nepriznatog nekad je tanka: zanimljivo je da će na ovom Antisalonu sudjelovati zadnji dobitnik nagrade Radoslav Putar Damir Sobota, a na Antisalonu je jedne godine izlagao i Matej Knežević koji je također dobio tu nagradu.”

Valentina Butumović rođena je 1994. i završava diplomski studij Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Istaknula je da je za nju sudjelovanje na Salonu prilika za komuniciranje s publikom o temama i stvarima koje su joj bitne i za koje vjeruje da mogu biti bitne i zanimljive i drugima.

“Svaka prilika za izlaganje dobro dođe jer izlaganje uvijek potiče razgovore, kritiku i interes, što onda dovodi i do umrežavanja te potencijalne suradnje. Umrežavanje i suradnja su sjajna pomoć kojoj se mladi umjetnik može nadati. Na Salon sam se prijavila ove godine prvi put. Rad s kojim sam se prijavila je završni rad u stalnom procesu koji se bavi istraživanjem materijalnosti – gradim model metaboličkog sistema u kojem se propadljivi materijali poput voska, voća i komposta konstantno transformiraju, fermentiraju i raspadaju, istražujući kreativnu kooperaciju čovjeka i neljudskih agenata kao što su mikroorganizmi. S obzirom na to da prijavljeni projekt proizlazi iz istraživanja ekologije i čovjekova utjecaja na okoliš i biosferu, mislim da se vrlo dobro uklapa u tematski okvir natječaja. Za mene biti ‘milenijalac’ znači živjeti u dobu koje je duboko nesigurno, zbog čega postoji sve veća tendencija traženja drugačijih modela življenja, rada i suradnje.”

Ivana Mrčela rođena je 1984., ali je u vrijeme prijavljivanja na natječaj Salona mladih, ističe, imala još 35 godina. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu, gdje danas radi kao docentica. Često se bavi pitanjem autoportreta, ljudskog tijela, pravima pojedinaca, nasljeđem i odjećom.

Unatoč brojnim nagradama i priznanjima, kaže da joj je čast sudjelovati na najrespektabilnijoj izložbi koja predstavlja, promovira i potiče umjetničko stvaralaštvo umjetnika mlađe generacije.

“Svakako je lijepo imati i tu crticu u svojoj biografiji. Prijavljivala sam se nekoliko puta i ovo je prvi Salon Mladih na kojem izlažem. Vidljivost Salona mladih je svaki puta sve veća. Moj rad ‘We are watching you’ bavi se temom odnosa publike i pojedinca u fokusu. Posebnost ovog rada je zamjena uloga: posjetitelji izložbe su sada u centru pozornosti, oni su zvijezde izložbe, dok su izlošci u drugom planu. Pojedinac ima priliku stati pred reflektore pozornice, biti u fokusu i ostvariti svojih 15 minuta slave. Oslikana publika sazdana je od niza individualiziranih likova s vrlo raznolikim izrazima lica – od podrške i smijeha do zaprepaštenosti i negodovanja. Dojam boravka na pozornici obogaćen je zvučnim efektima koji su dio rada te doprinose cjelovitom doživljaju nove pozicije u kojoj se našao posjetitelj. U zvučnoj snimci izmjenjuju se reakcije od pljeska i podrške, preko ismijavanja i nezadovoljstva pa sve do žamora koji često prati javne izvedbe i druženja na otvorenjima izložbi. Rad podsjeća i na fenomen reality showa, u kojem nepoznati ljudi preko noći postaju zvijezde i ne odstupa od mojih dosadašnjih ciklusa kojima sam se bavila.”

Domagoj Rogina rođen je 1989. u Varaždinu, a slikarstvo je diplomirao 2017. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Prvi put kada je prošao na Salon bio je student 3. godine i to je bio jedan od prvih natječaja na koje se prijavio. Za njega je, ističe, to bila velika stvar i smatra da je tada čvrsto odlučio da želi biti slikar i dio hrvatske umjetničke scene. Prijavio se sa slikom „Bezbrižnost 5 – 10″ koja prikazuje dječačke gaće kao simbol djetinjstva jednog “milenijalca”. Odgovorio je na pitanje što za njega znači pojam „milenijalac” i kako sebe vidi u tom smislu:

„Svatko od nas je dio neke generacije i želi joj pripadati. S godinama se generacije stope u jednu širu generaciju, generaciju odraslih. Možda sam u krivu, ali čini mi se da bez obzira na generacijski jaz sve generacije vežu slični interesi – i veliki i mali zalijepljeni su za mobitele, i jedni i drugi imaju Instagram i Facebook, i jedni i drugi nose slične frizure i iste sportske tenisice u svakoj odjevnoj kombinaciji, opsjednuti su zdravom prehranom, ali i burgerima, izletima u prirodu i vježbanjem i previše pričaju o tim temama. Novo doba i trendovi ušli su nam svima pod kožu i teško im se othrvati. Promatrajući današnje generacije, a pritom mislim na srednjoškolce i studente, dolazim do zaključka da su ambiciozni, svestrani, informirani o aktualnostima više nego prošle generacije, ali su i nestabilniji i krhkiji kad se stvari zakompliciraju.”

Na pitanje što za nju znači to što je kustosica Salona mladih i kako gleda na značaj i povijest te manifestacije, Nika Šimičić rekla je:

“Istražujući povijest Salona mladih, što nije bio lak zadatak s obzirom na to da je dokumentacija oskudna, kolegica i ja smo naišle na niz fantastičnih podataka. Salon je bio i ostao jedina manifestacija takvog obujma koja prezentira radove novih, mladih snaga. Značaj potvrđuju i sponzorstva svih značajnijih državnih tvrtki u Jugoslaviji i velikih korporacija u današnje vrijeme. Kroz Salon je prošlo preko 3500 umjetnika u ovih 50-ak godina, formirale su se umjetničke grupe poput Grupe šestorice, i galerijski prostori kao što je Galerija Proširenih medija, danas dio Meštrovićeva paviljona, odnosno Doma HDLU.

Biti kustos, odnosno imati priliku postati dio te povijesti, za mladu povjesničarku umjetnosti velika je čast, ali i izazov. Uvijek postoji bojazan da će netko vaš Salon proglasiti fijaskom, ali i da će vas pohvaliti. Ovaj bi Salon trebao biti mjesto prezentacije već etabliranih mladih umjetnika, ali i mjesto etabliranja nekih novih snaga koje dolaze.”