Svetozar Borojević od Bojne (njem. Svetozar Boroević von Bojna) bio je feldmaršal austrougarske vojske, jedan od najistaknutijih austrijskih vojskovođa, ugarski (mađarski) plemić (od 1905.) sa predikatom „od Bojna” i pravom da bude proizveden u mađarskog barona (od 1917.).

Borojević je rođen u pravoslavnoj obitelji 1856. godine u selu Umetići, blizu Kostajnice, u Hrvatskoj, tada u Austro-Ugarskoj, od oca Adama Borojevića i majke Stane, rođene pl. Kovarbašić.

Bio je nesumnjivo jedan od boljih stratega 1. svjetskog rata. Iako je osobno bio pobornik ofenzivnog ratovanja, spletom okolnosti istaknuo se u obrambenim bitkama u kojima se najčešće uopće nije povlačio ili je pristajao samo na manje uzmake. Tu tvrdoglavost u obrani svakog metra bojišnice mu mnogi zamjeraju kao nepotrebno žrtvovanje ljudskih života. No, usprkos takvim kritikama, učinkovitost u obrani mu se ne može poreći, o čemu svjedoči i čin feldmaršala koji se inače dodjeljivao isključivo austrijskom plemstvu. Zbog toga je dobio čin feldmaršala, čime je postao prvi i jedini nositelj tog čina u Austro-Ugarskoj koji nije bio njemačkog podrijetla.

Jedan broj austrougarskih generala i oficira primljen je u novoformiranu vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Molba feldmaršala Svetozara fon Borojevića da bude primljen u novu vojsku i preveden u čin vojvode koju je uputio preko komande u Celovcu, ljeta 1919. godine, bila je odbijena. Vojvoda Živojin Mišić svjedoči da je do toga došlo zbog „protivljenja jednog ministra iz Hrvatske”.

Borojević je živio u Klagenfurtu u Austriji, gdje je i umro 23. svibnja 1920. godine u velikom siromaštvu. Među austrijskim vojnim redovima je kružila i priča da je izvršio samoubistvo utapanjem u Vrbskom jezeru. Sahranjen je u Beču u grobu koji je platio svrgnuti car Karlo I.