Kad je u ljeto 2015. godine u Belfastu otkriven mural u čast Patricku O’Connellu, čovjeku koji je u svojim pirinejskim danima zeleno-bijelom dijelu Seville donio jedini naslov u povijesti, španjolski su mediji prenijeli priču o čovjeku kojeg je povijest zaboravila. Otkrivanje murala bio je samo dio šire akcije zaklade, koja za cilj između ostalog ima prikupiti sredstva za obilježavanje grobnog mjesta u Londonu i izgradnje spomenika u Belfastu, u sklopu Muzeja Belfast Celtica. Patrick O’Connell bio je kapetan Irske i Uniteda, a svojim je radom zauvijek obilježio španjolske klubove, gdje je poznatiji nego u domovini. Pokopan je u Londonu, u grobu bez obilježja i imena, a njegova priča prepuna je suprotnosti. Za neke genij i vizionar, za druge neodgovorni vagabundo.

O’Connell je rođen 8. ožujka 1887. u Dublinu, gdje je počeo igrati nogomet, a prvi profesionalni angažman imao je u redovima Celtica, sad već odavno nepostojećeg kluba iz Belfasta. Igrao je poziciju centralnog braniča, a nakon Celtica kupio ga je Sheffield Wednesday, odakle ga put vodi u Hull City. Posebno su dojmljive bila predstave u zelenom dresu Irske, što je privuklo interes Manchester Uniteda, koji je Hullu isplatio cifru od 1.000 funti za njegov transfer. S Irskom je osvojio britansko prvenstvo, igrajući sa slomljenom rukom. Godina je bila 1914. Problemi će uslijediti samo godinu dana nakon toga, O’Connell je sudjelovao u “sumnjivoj” utakmici Uniteda i Liverpoola, za koju je utvrđeno da je bila namještena od strane igrača, uplaćivali su novac na pobjedu Uniteda, iako je Liverpool bio veliki favorit. On nije bio jedan od kažnjenih igrača, a njegova uloga u tom skandalu ostaje nejasna do današnjeg dana. Promašio je kazneni udarac u utakmici koju je United “morao” dobiti. Liga je suspendirana do daljnjega, a Patrick će rat provesti u tvornici streljiva u Londonu.

Nakon rata pokušao je igrati u Škotskoj, no ubrzo mu se gubi svaki trag. Napustio je ženu i četvero djece, kojima su uskoro počele stizati kuverte sa španjolskim poštanskim žigom. O’Connell je otišao u Santander, postao trener Racinga, kojega je vodio do pet naslova regionalnog prvaka. Uslijedile su dvije sezone u Real Oviedu, prije dolaska u Betis. Potpuno je promijenio odnos prema radu i treninzima u klubu, igrači su ga obožavali. Prvu ligu su pod njegovim vodstvom izborili 1932. godine, a nakon tri sezone bore se za naslov prvaka. U posljednjoj utakmici sezone, Betis igra protiv njegovog bivšeg kluba. Igrači Racinga ne žele popustiti bivšem treneru, obećane su im velike premije. U slučaju pobjede madridski Real postaje prvak! Ipak Don Patricio i njegovi igrači pobjeđuju s visokih 5:0 i donose prvi i do danas jedini naslov zeleno-bijelom dijelu Seville !

Patrick prelazi u Barcelonu, a situacija u Španjolskoj se zaoštrava u osvit građanskog rata. Predsjednik Blaugrane Josep Sunyol je uhićen i ubijen od strane Francovih snaga, a O’Connell se unatoč kaotičnom stanju u Kataloniji i ubojstvu predsjednika vraća sa svog odmora u Irskoj. U metežu građanskog rata Barcelona s O’Connellom na čelu otplovljava na turneju u Meksiko i SAD na poziv katalonske emigracije. Upravo je flambojantni Irac uspio nagovoriti igrače da krenu na daleki put, unatoč neizvjesnosti i nesigurnosti koja se nadvijala nad klubom i gradom. Zarada od utakmica s turneje spasit će klub od bankrota, prikupljeno je 15.000 dolara (u tom vremenu više nego značajan iznos) koji su položeni na račun jedne banke u Francuskoj. Mnogi su igrači zatražili azil u Meksiku, neki su pobjegli u Francusku, a u Barcelonu se vratila tek nekolicina, točnije njih četvorica od šesnaestorice, koja je krenula na put. Turneja je spasila klub od bankrota i nestanka, a Don Patricio je zaslužio svoje mjesto u priči o velikom katalonskom klubu.

U Španjolsku se vratio tijekom Drugog svjetskog rata, no uspjeha više nije bilo. Financijski problemi počeli su pritiskati O’Conella, prihvatio je tako i poziv Seville da ih trenira. Los Verdiblancos mu to nisu zamjerili, uspomene na povijesni uspjeh iz sezone 1934./35. bile su jače od mržnje prema gradskom rivalu. Štoviše organizirali su Betisovci humanitarnu utakmicu za svog starog trenera 1954. godine.

Patrick O’Connell se vratio u London, stanovao je u potkrovlju bratove kuće, a živio od socijalne pomoći. Umro je u siromaštvu i zaboravu 1957. godine te je pokopan na katoličkom groblju na Kensal Roadu u grobu bez imena.

Patrick “Don Patricio” O’Connell, vizionar i skitnica, trener iz jednog drugog vremena…