Spora šetnja travnjakom, hladna kupka i drijemež pod drvetom, tipične su dnevne aktivnosti najstarije kornjače na svijetu. Jonathan je upravo napunio najmanje 190 godina i još se ne da.

Od 19. stoljeća Jonathan živi u vrtu guvernerske rezidencije na Svetoj Heleni, britanskom protektoratu u zapadnoj Africi. Voljeni je simbol toga otoka i nalazi se na njegovim kovanicama i poštanskim markama.

Za njegova života u Britaniji se izmijenio osam monarha, a u Americi četrdeset predsjednika. “Za nas je Jonathan simbol opstanka i upornosti”, kaže njegov veterinar Joe Hollins, čije je puno ime – Jonathan.

“Premda on za to ne zna, za njegova života nastajala su i propadala carstva, pošasti su dolazile i prestajale, ratovi počinjali i završavali”.

Vjerojatno rođen 1832., Jonathan je na Svetu Helenu, otok površine 121 četvornog kilometra i 1200 kilometara udaljen od afričkog kopna, stigao kao pedesetogodišnjak.

Kornjača je bila poklon Williamu Grey-Wilsonu, koji je od 1890. do 1897. bio guverner otoka. Od tada se izmijenilo više od 30 guvernera, a Jonathan i dalje živi u raskošnom vrtu rezidencije izgrađene u georgijanskom stilu.

Po Guinnessovoj knjizi rekorda, star je 190 godina, ali ta je procjena zahtijevala malo istraživačkog rada.

Pismo iz godine u kojoj je Jonathan stigao na otok opisuje ga kao “odraslu životinju”. To potvrđuje i fotografija snimljena između 1882. i 1886. godine na temelju koje su stručnjaci izmjerili promjer njegova oklopa i zaključili da odgovara velikoj kornjači staroj najmanje 50 godina.

Očekivani životni vijek velikih kornjača je 150 godina, ali Jonathan je žilav, kaže Hollins.

Jonathanu društvo prave još tri divovske kornjače, David, Fred i Emma. Parenje s Emom nekoć je Jonathanu bila omiljena razonoda, kaže Hollins, ali je on s godinama postao “usporeni stariji gospodin” koji gleda svoja posla.

Hollins se već godinama brine o 180 kilograma teškom Jonathanu i pazi da dobiva dovoljno vitamina i minerala.

Jednom tjedno ga ručno hrani njegovim omiljenim namirnicama, krastavcima, salatom, mrkvama, jabukama, bananama i guavom.

“Ja Jonathana volim, ali kad je uzvraćanje ljubavi u pitanju, realan sam. On me vidi kao dostavljača hrane”.

Jonathan je slijep i izgubio je osjet mirisa. Ali odlično čuje. Svog ‘dostavljača’ prepoznaje po glasu i općenito voli biti s ljudima. Kad čuje da su stigli posjetitelji, često im priđe blizu i dopušta da ga maze.

Stanovnicima Svete Helene on je ikona. Njegov je lik na kovanici od pet penija. Proslava njegova rođendana početkom prosinca prenosila se uživo, a tim je povodom objavljena i prigodna poštanska marka.

“On nam daje nadu da, unatoč svim brutalnostima čovječanstva, nešto na našem planetu može preživjeti”, kaže Hollins.