Kao mladić od 20 godina i nesuđeni student arhitekture, u holokaustu Drugoga svjetskog rata ostao je bez svih članova svoje obitelji. Pretrpjevši prvu logorašku internaciju na okupiranom teritoriju (Kraljevica i Rab), 1943. godine pridružio se partizanima gdje je kao odličan crtač imao vodeću ulogu u ilustriranju tiskovina i brošura za opismenjavanje boraca.

Po povratku u Zagreb plodove svoga uspješnog vođenja “Ilustriranoga Vjesnika” i “Kerempuha” nije dugo uživao. Od godine 1949. do 1953. izdržavao je drugu logorašku internaciju na Golom otoku. Slijedilo je razdoblje diskriminacije i rada pod pseudonimom sve do 1961. kada je priredio prvu samostalnu izložbu i kada su mu život i stvaralaštvo krenuli opet uzlaznom linijom.

Umjetnički iznimno aktivan u grafici, dizajnu i opremi knjiga, slikarstvu se posvećivao u ciklusima i unutar zidova atelijera. To ne znači, međutim, da mu je slikarski opus skromnijeg opsega. Sve do prometne nesreće, od posljedica koje je i preminuo 30. lipnja 2010. godine, Alfred Pal ostvario je niz začudnih slikarskih djela koja svjedoče iznimno umijeće i neponovljivost njegova slikarstva posvećenog borbi za ljudsku slobodu i pobjedu stvaranja nad razaranjem.