Toma Bebić rođen je u Splitu 6. studenog 1935. godine. Mornarska majica, duga kosa i brada, lula, netko bi pomislio da je bio samo mornar, a čovjek je bio nastavnik, novinar, sudski izvršitelj, trener Hajduka, mehaničar, travar, pomorski strojar. Ali je prije svega bio pjesnik, kantautor, pjevač i gitarist. Bio je i anarhist, humanist i splitska ikona, te voljen širom cijele tadašnje države.

Toma je bio izuzetno lucidan čovjek, koji je osmislio i način kako bi se njegove zbirke mogle čitati i pod morem. Djecu je jako volio, povodom otvaranja Mediteranskih igara u Splitu osmislio je recital ‘Djeca Mediterana’, gdje je kombinirao klapsko pjevanje, rock i disco elemente.

Jednu od najpoznatijih pjesma ‘Moj Leute’ posvetio je dugogodišnjem prijatelju i tenoru klape koja je često pratila Tomu. Ive Jelić Bibica iz Vranjica ubijen je u kolovozu 1970. godine mecima iz vojničke puške neposredno uz krug vojnog objekta Lora u Splitu. Sa sinom je išao nešto kupiti, ali od motora broda nije čuo zov stražarskog vojnika te ga je ovaj slučajno usmrtio. Poslije njega je ostao brod o kojem je Toma napisao. Dobitnik je prve nagrade na međunarodnom glazbenom festivalu u Solingenu 1973. s pjesmom ‘Čovjek koji se smije’.

Iako nije doživio starost, ostvario je mnogo toga. Toma Bebić je preminuo 1990. godine u 56. godini života.