Ljubo Babić bio je jedan od najkompleksnijih i najutjecajnijih ličnosti u likovnom životu Hrvatske s početka dvadesetog stoljeća. Rođen je početkom ljeta 1890., a umro 14. svibnja 1974. godine. Osim što je završio slikarstvo, u zrelijim godinama diplomirao je i povijest umjetnosti. Autor je sjajnih plakata, oprema knjiga. Bio je književnik, kustos brojnih izložbi te utemeljitelj Moderne galerije. Iako poznat po svojoj aroganciji, ali i humoru, kao profesor na Likovnoj akademiji odgojio je mnoge, kasnije velike slikare i bio je čuven po svojoj erudiciji i zanimljivim predavanjima. Radio je i prve sustavne prikaze hrvatske umjetnosti, pa tako nije mogao izbjeći velike polemike. No, tvrdio je da se bori protiv “diletantske sredine”.

Kao scenograf, bio je sastavni dio gigantskog trija hrvatskog teatra: s redateljem Brankom Gavellom radio je na mnogim predstavama Miroslava Krleže. U jednom davnom intervjuu rekao je: “Ako se Gavella i ja prilikom postavljanja predstave ne bismo svađali, rezultat nije bio dobar.”