Književnica, pjesnikinja, prozaistica, radio-dramatičarka, esejistica i prevoditeljica Irena Vrkljan rođena je 21. kolovoza 1930. godine u Beogradu gdje je završila osnovnu školu. Gimnaziju pohađa u Zagrebu, a školovanje nastavlja na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studirajući arheologiju i germanistiku te režiju na Akademiji za film i televiziju u Berlinu. Na književnu je scenu stupila u razdoblju krugovaša poezijom nadrealističke tematike. Bila je dugogodišnja urednica TV emisije “Portreti i susreti” za koju je napisala sedamdesetak scenarija o domaćim umjetnicima.

Slovenski slikar Gabrijel Stupica i varaždinski slikarski velikan Miljenko Stančić bili su joj bliski prijatelji, a njene portrete napravili su šezdesetih godina prošlog stoljeća kad je imala između trideset i četrdeset godina. Stupica i Stančić u svojim su portretima istaknuli iznimnu ljepotu Irene Vrkljan. Na pitanje koliko su fizički izgled i ljepota važni u životu, Irena Vrkljan je znala reći kako je bitan izraz lica, a ne ljepota.

“Neki moji prijatelji tvrde da sam uspjela sačuvati taj svoj izraz, premda, moram priznati, nisam baš u to sigurna. Meni su, primjerice, kod muškaraca uvijek bile najvažnije ruke. Imala sam jednog hofiranta koji je imao grozne ruke pa zbog toga nikada nisam mogla biti s njim, jer za mene ruke govore o čovjeku više nego lice i oči. No, kad se ostari ljepota nestaje, više te nitko ne primjećuje, prolaze kroz tebe, guraju te, uopće ne vide da hodaš pogotovo ako, kao ja, hodaš uz pomoć štapa. To, nažalost, posebno vrijedi za žene.”

Preminula je u ožujku ove godine u Zagrebu.