Mi smo odlučili reći da će se ovaj narod, koji je u prošlom vijeku izgubio pola svog stanovništva, u ovom vijeku sigurno ujediniti. I sigurno će biti jedno. Ovaj narod danas ima dvije države – Srbiju i Republiku Srpsku. Kada kažete država, to nije samo teritorij, stanovništvo, izvršna vlast, kako to definiraju pravnici i stručnjaci, nego je, prije svega, ljubav prema njoj. Kad to kažem imam na umu upravo ono što je Bosna i Hercegovina. Kako je to država koja nema ljubavi? Nego ima sile i prisile’’, izjavio je u subotu u Beogradu predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na kraju manifestacije nazvane Prvi svesrpski sabor „Jedan narod, jedan sabor – Srbija i Srpska“ čiji je, uz predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, bio glavni akter. Navodeći mogućnost da Republika Srpska uskoro bude primorana zatražiti podršku Beograda za rješenje svog statusa, Dodik je Vučiću odao priznanje kao političaru, ali „prije svega državniku“ koji je Srbiju „oslobodio stranog tutorstva“ i omogućio da se glas Srba čuje i u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, gdje su, kako je naglasio, veliki naučeni da se prema malima odnose s ignorancijom.

Vojska Republike Srpske je u srpnju 1995. strijeljala više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice. Povodom usvajanja rezolucije u Generalnoj skupštini UN-a krajem svibnja, proglašenju 11. srpnja za Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici i osudi negiranja genocida i veličanja osuđenika za ratne zločine, Dodik je ocijenio da je Vučić učinio nemoguće, animiranjem znatnog dijela te svjetske organizacije da ne glasa za taj dokument.

Prvi Svesrpski sabor je bio odgovor na rezoluciju o genocidu u Srebrenici, za koju službeni Beograd i Banja Luka tvrde da je uperena protiv srpskog naroda.

Dodik je naveo da su usvajanje te rezolucije podržale 84 članice UN-a, dok je 109 bilo protiv, uzdržano ili odsutno prilikom glasanja.

„To nije većina svjetske organizacije. Da nije bilo buđenja Srbije po tom pitanju, danas bi naša nerođena djeca mogla već imati etiketu genocidnog naroda“, izjavio je Dodik. Uz konstataciju da bi time oni koji su počinili genocid nad Srbima oprali svoju povijest.

‘’Oni koji su u dva svjetska rata prošlog vijeka gotovo prepolovili srpski narod, a to su Nijemci, sramno su bili za tu rezoluciju’’, poručio je Dodik.

Kome nema razloga ne vjerovati jer neprestano, boreći se za istinu o stradanju srpskog naroda, iznosi saznanja o tome što je genocid. U skladu s tim je krajem 2007. godine, kao predsjednik Vlade Republike Srpske, rekao: „Ja znam savršeno dobro što je bilo. Bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Haagu i to je nesporna pravna činjenica“.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, srpski predsjednik Aleksandar Vučić i patrijarh Porfirije sudjelovali su na prvom Svesrpskom saboru koji se održao proteklog vikenda. FOTO: M.A./ATAImages/PIXSELL

Vučić je izjavio da je tijekom Sabora postignut dogovor o srpskom jedinstvu koje neće trajati jedan dan, dva ili tri mjeseca, već dovijeka i nitko ga više neće moći uništiti.

‘’Od danas će svaki naš ministar, premijer, predsjednik Republike prvi put u službeni posjet ići u Banja Luku. Svatko iz Republike Srpske prvo će ići u Beograd. Mnogo toga smo danas uradili, postavili temelje za mnogo važnih i divnih stvari’’, poručio je Vučić.

Tijekom Sabora, kojem su prisustvovali i predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, članovi stranke Srpska lista s Kosova i poslanik Skupštine Sjeverne Makedonije Ivan Stojiljković, vlade Srbije i Republike Srpske su usvojile Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda.

Konstatirano je da srpski narod čini jedinstvenu cjelinu i da se ne podržava Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici, jer je taj dokument „pokušaj kolektivnog okrivljavanja cijelog srpskog naroda, koji je neprihvatljiv i ne može biti sproveden u djelo“. Upućen je poziv na bližu suradnju državnih institucija i Srpske pravoslavne crkve u ključnim oblastima, kao što su očuvanje tradicionalnih kršćanskih vrijednosti i svetinje braka i obitelji. Najavljeno je da će Svesrpski sabori biti održavani svake dvije godine radi analize najvažnijih nacionalnih problema.

Navedeno je da se Deklaracija poziva na Daytonski sporazum o miru u BiH. U Deklaraciji se ne spominje razdruživanje Republike Srpske od BiH.

Iako proglašen „svesrpskim“, u Beogradu je uočeno da nije bilo predstavnika Srba iz Hrvatske, Slovenije, Federacije BiH… Njihovo neprisustvo „svesrpskom saboru“ je predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta federacije BiH Dragan Mioković obrazložio riječima da su pozivnice za dolazak u Beograd izostale „zato što nismo nacionalisti“.

‘’Tamo neće biti ljevičari, ni liberali iz Srbije. Zato što nisu nacionalisti. Ne treba biti naivan – to je okupljanje srpskih nacionalista i klera, recikliranje srpskog svijeta i mržnje prema drugom i drugačijem’’, izjavio je Mioković prije početka Sabora, koji je podsjetio na proslave kakve je Beograd prije nekoliko desetljeća organizirao za jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita – zastave na svakom koraku, vatromet, ulični nastupi oko 2500 članova iz više od 40 folklornih društava iz Srbije i Republike Srpske.

Plesači iz kulturno-umjetničkih društava su, usprkos ogromnom iskustvu Vučićeve administracije zadužene za organizaciju velikih političkih skupova, činili značajan dio sudionika Svesrpskog sabora jer odaziv građana na manifestacije u centru Beograda nije bio posebno impresivan. Procjenjuje se da je skupu prisustvovalo oko 7000 ljudi.

Svesrpski sabor je već sljedećeg dana pao u sjenu glazbenog videa emitiranog u nedjelju ujutro na beogradskoj Televiziji Pink, u kojem Vučić govori o „ljutoj borbi“ za Kosovo, citirajući crnogorskog poglavara, književnika i filozofa iz 19. vijeka Petra Petrovića Njegoša – „tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, a zube polomi“ i naglašava: „Nikoga se ne plašimo, jer slobodna i slobodarska Srbija nema se čega plašiti, ne smije stati“.

Nakon toga u spotu pjevačica, u tridesetak sekundi, poručuje: „Kosovo je srce milo, zna se što je tamo bilo. Majka plače, sina čeka, da se vrati iz daleka. Nek se barjak srpski vije, ljuta borba sad se bije. Svi ko jedan, brat do brata, uz Aleksandra komandanta“. Te riječi o Kosovu prate, zbog nekog razloga, snimke beogradskog Hrama Svetog Save i manastira Ostrog u Crnoj Gori.

Nije to prvi glazbeni uradak u stihu posvećen Vučiću od kada je 2012. postao najmoćniji Srbin. Led je 2015., dok se Vučić nalazio na funkciji srpskog premijera, probila atraktivna tridesetogodišnja plavuša iz Beograda Marija Mićić, umjetničkog imena Marija Maxima, besmrtnim stihovima: „On koji nam daje mir i odgovornost, koji se ne kaje, naša snaga i prevashodnost, naš spas, glas do Europe i svijeta, neka čuje cijela planeta – Vučić Aleksandar… Dajemo mu mandat da nas sve vodi ka pobjedi, državnoj istini. Jer voli svoju zemlju, on voli Srbiju, zbog njega ćemo ući u Europsku uniju. On je naš, yes, yes, srpski Eliot Ness“.

Navodno je ta pjesma Mariji Maximi donijela kratkoročnu medijsku pažnju i nešto duže obiteljske probleme, što nije odvratilo druge umjetnike da šalju poruke kao što je: „On je mlad, zgodan, lijep, ima čak i dubok džep. Tako moćan tip, čvrstog stava kao kip“.

Karakteristika najnovije posvete u stihu Vučiću je da se u njoj šef srpske države prvi put opisuje kao „komandant“. U protekla tri i pol desetljeća se u Srbiji riječ „komandant“ vezivala isključivo za jednu osobu – Željka Ražnatovića Arkana, osnivača paravojne Srpske dobrovoljačke garde i predsjednika Stranke srpskog jedinstva, optuženog za niz ratnih zločina u Hrvatskoj i BiH i ubijenog u Beogradu u siječnju 2000.

Članovi vlade u Beogradu i visoki zapovjednici Vojske Srbije često Vučića nazivaju „vrhovnim komandantom“, iako takav čin ne postoji u srpskim zakonima i Ustavu. I sam Vučić sebi dodjeljuje takvu titulu.

Vučić se voli sjećati mladalačkih dana kada je, kao navijač beogradske Crvene zvezde, putovao kroz SFRJ i tukao se s huliganima iz suprotstavljenih ekipa, ali rijetko govori o vremenu provedenom u redovima Jugoslovenske narodne armije, kako kaže, u Sarajevu.

Tijekom 1992. i 1993. Vučić je radio kao novinar televizije „Kanal S“ na Palama. Vučić insistira da tada nije nosio pušku. Povodom snimka iz 1992. na kojem je, kako se tvrdi, naoružan puškom u pratnji lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, osuđenog pred Haaškim sudom za ratne zločine, Vučić je izjavio da u rukama nije imao kalašnjikov, već kišobran. Predmet koji je bio zaštitni znak srpskih snaga angažiranih u opsadi Sarajeva.

Ali to je bilo prije više od tri desetljeća. Najnovija poruka iz Beograda je: Svi ko jedan, brat do brata, uz Aleksandra komandanta.

UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.