“Kada se kriza pretvori u novu svakodnevicu, to mora biti svakodnevica u kojoj se svi računaju. Radnici kao i izvršni direktor.” – kaže Karl-Petter Thorwaldsson, predsjednik LO-a, Zemaljskog Saveza sindikata

Piše: Petar Fehir

Sve češće čujemo da će poslije “zbrajanja čahura” i saniranja zdravstvenih posljedica pandemije nastupiti vrijeme “praznih džepova”.

Već sada se predviđa velika recesija svjetskih razmjera, nezabilježena u novijoj povijesti. Predviđanja spominju dvoznamenkaste cifre porasta nezaposlenosti i gubitaka onih firmi koje prežive koronu. I ne samo u niže i srednjerazvijenim zemljama, već i, do jučer, stabilnim i uređenim ekonomijama. Kakva je, primjerice, Švedska.

Vladine vatrogasne mjere, već sada je očito, neće biti dovoljne za duže odlaganje sučeljavanja s nesagledivim posljedicama. Iz ove perspektive se to još ne vidi, no, kako pristižu poslovni rezultati za prvi kvartal ove godine, slika se bistri i neumoljiva je. U nekim su djelatnostima gubici i preko pedeset posto.

Tko i kako u novonastalnoj „novo (ne) normalno“ situaciji štiti radnike koji će krizu najviše osjetiti?

U Švedskoj je to LO (Landorganisation) – Zemaljski Savez sindikata u koji je udruženo 14 sindikalnih organizacija. Od građevinara, električara, šumara, općinskih činovnika, hotelijera, metalaca, prijevoznika, pa sve do glazbenika.

U sindikalnom savezu svi – od građevinara do glazbenika

Savez osnovan još 1898. kao podrška socijaldemokratskoj radničkoj partiji, broji danas oko 1.450.000 članova. Respektabilna snaga s kojom nema šale. I danas su najbliži socijademokratima, mada ne i isključivi. Osim kada se radi o krajnje desnim strankama. Tako je u izborima 2018. godine LO sugerirao svojim članovima da ne glasaju za SD (Sverige Demokraterna), stranku koja ima korijene u neonacističkoj ideologiji.

Osnovna zadaća mu je braniti interese svojih članova na tržištu rada i u društvu uopće, u svemu – od zapošljavanja i plaća do sudjelovanja i utjecaja na političke odluke. Ciljevi su: potpuna zaposlenost , aktivna politika tržišta rada, fond za nezaposlene (A kasa), nacionalni kolektivni ugovori.

Sindikat se zalaže za postizanje stvarnog povećanja plaća svima, smanjenje razlike u plaćama između žena i muškaraca, povećanje jednakosti i povećanje zaposlenosti.

U tu se svrhu nudi opsežna biblioteka informacija koja objašnjava na koji se način organizacija postavlja u odnosu na pitanja iz radničkih prava, mirovina, porezne politike i obrazovanja. Članovima se nude i informacije o osiguranju, politici plaća i sindikalnim usavršavanjima.

Ured, smješten u Stockholmu, ima oko 100 zaposlenika koji rade na organizacijskim pitanjima. Na regionalnoj razini postoji 11, a na općinskoj oko 150 lokalnih organizcija koje, između ostalog, rade s mladima i sudjeluju u školskim aktivnostima – educiraju buduće članove.

Sindikat, preko poslovih banaka, nudi svojim članovima povoljne kredite do čak 250 000 tisuća kuna. Organizacija pomaže članovima u sklapanju ugovora o osiguranju prihoda s osiguravateljima, kako bi se garantirao solidan životni standard u vrijeme privremene nezaposlenosti.

Kasa za nezaposlene (A-kasa) garantira iznos od 80 posto plaće, do iznosa od oko 17 000 kuna. Nakon 100 dana taj iznos se umanjuje na 60 posto. Za veće plaće predviđeno je dodatno osiguranje.

Novi sindikalni logo – “Sigurnost za obične ljude”

LO zahtjeva od Vlade da odredi novi kurs u zaštiti prva radnika.

“Kada se kriza pretvori u novu svakodnevicu, to mora biti svakodnevica u kojoj se svi računaju. Radnici kao i izvršni direktor. Zalažemo se za ravnopravnije i time jače društvo” – kaže Karl-Petter Thorwaldsson, predsjednik LO-a.

Traži i da forme zapošljavanja budu stabilnije i da se prestane sa “SMS” poslovima. Thorwaldsson također traži da se poveća “plafon” kod kase za nezaposlene, kojih će nakon ove krize biti mnogo više.

Novi slogan LO-a je “Sigurnost za obične ljude”.

LO također želi vidjeti brze odluke o ulaganju u infrastrukturu kako bi se potaknulo gospodarstvo nakon koronakrize.

“Osigurajmo da ulaganja postanu temelj za ravnopravniju i klimatski pametniju Švedsku” – kaže Thorwaldsson i zahtijeva, u ime Saveza, da država općinama i regijama odobri još oko 3 milijarde eura za tu namjenu.

Ako je “švedski model”  sučeljavanja s pandemijom u epidemiološkom smislu još uvijek diskutabilan, a dosadašnji rezultati za dublje promišljenje, aktivnosti i mjere sindikata svakako nisu.

Rezultati tih mjera, koji se očekuju, mogu biti dobar putokaz svima koji žele zaštititi radnike i njihova prava.