U povodu 130. obljetnice rođenja hrvatskoga znanstvenika i nobelovca Lavoslava Ružičke, u njegovoj rodnoj kući u Vukovaru u četvrtak je održana svečana akademija na kojoj je istaknuta njegova važnost za hrvatsku, europsku i svjetsku znanost.

“To je velika obljetnica velikog čovjeka. Vukovar čini dobro što proslavlja Ružičku, a to čine i ostale naše institucije. Ružička u HAZU ima svoju sobu i obilježavaju se sve njegove godišnjice”, rekao je voditelj Zavoda HAZU u Vukovaru, akademik Pavao Pavličić.

Istaknuo je kako je vrlo važno to što Vukovar obilježava te obljetnice, posebice zato što je dugo bio zanemaren.

“Mogu posvjedočiti da sam kao Vukovarac za Ružičku čuo tek s 15 godina. O njemu se nije smjelo govoriti, i zato je to velika stvar. Slučaj Lavoslava Ružičke daje svakome priliku za razmišljanje o odnosu maloga grada i velikog svijeta te velikog čovjeka i njegova zavičaja”, rekao je akademik Pavličić.

Osim Pavla Pavličića, o Lavoslavu Ružički govorili su znanstvenici Srećko Tomas i Ante Jukić, povjesničar Vlado Horvat i dekan Veleučilišta Lavoslava Ružičke Mirko Smoljić.

Ravnateljica vukovarskoga Gradskog muzeja Ruža Marić istaknula je kako se svečanom akademijom Vukovarci žele odužiti Ružički za sve što je učinio za grad Vukovar.

“Nama je iznimno važno da se i Grad Vukovar odužio Ružički za sva njegova nastojanja kojima je promovirao Hrvatsku i grad Vukovar”, rekla je, ističući da su u poslijeratnom razdoblju organizirali Ružičkine dane koji i danas traju.

“Nakon dobivanja Nobelove nagrade 1939. godine Ružička je proglašen počasnim građaninom Vukovara. Po njemu jedna ulica nosi ime, u njegovoj rodnoj kući otvoren je 1977. godine spomen-muzej posvećen njegovu životu i radu.

U ratu razorena rodna kuća obnovljena je 2007. i otvoren je kongresni centar Ružičkina kuća, a iste je godine otvoreno i veleučilište koje nosi njegovo ime”, podsjetila je Marić.

Lavoslav Ružička, hrvatski kemičar (Vukovar, 13. rujna 1887. – Mammern na Bodenskom jezeru, 26. rujna 1976.), dobio je s njemačkim kemičarom A.F.J. Butenandtom za istraživanja polimetilena i viših terpena Nobelovu nagradu za kemiju 1939. godine. Sa suradnicima je objavio čak 583 znanstvena rada, većinom između 1930. i 1950. godine. Nositelj je mnogih priznanja i dobitnik nagrade “Marcel Benoit”, najvećega znanstvenog priznanja Švicarske. Ima osam počasnih doktorata, a bio je član 18 znanstvenih akademija, uključujući i Papinsku akademiju. Dodijeljeno mu je 13 medalja i nagrada.

Iako je primio švicarsko državljanstvo, Hrvatsku je smatrao svojom domovinom te je pomogao mnogim hrvatskim kemičarima. Neki njegovi suradnici postigli su visoke rezultate, primjerice Vladimir Prelog, također dobitnik Nobelove nagrade za kemiju. Lavoslav Ružička umro je u 89. godini 26. rujna 1976. u Mammernu, na Bodenskom jezeru, a pokopan je u Zürichu.