Objavljeno u Nacionalu br. 320, 2002-01-01

Euro je načinjen od posebne vrste papira sa specijalnim dodacima u sastavu koji su vrhunska tajna: stoga novčanice proizvode poseban zvuk

Kada 1. siječnja 2002. oko 370 milijuna stanovnika Europske unije počne plaćati eurom, prvom zajedničkom europskom valutom, bit će to za Europljane i veliki sigurnosni izazov. Nacional je još uoči Božića došao u posjed nekolicine novčanica eura koje će se u optjecaju pojaviti za nekoliko dana i u namjeri da provjeri koliko su dobro zaštićene od krivotvorenja dao ih na analizu vodećim hrvatskim stručnjacima.

Nakon što su i sami provjerili kakvoću novih novčanica eura, eksperti su jednoglasno ustvrdili da je euro je u ovom trenutku nemoguće krivotvoriti.

Štoviše, oni tvrde da će svaki pokušaj da se to učini još najmanje šest mjeseci biti vrlo brzo uočen i detektiran, jer će svjetskim ekspertima za falsificiranje najmanje toliko vremena trebati da započnu s ozbiljnijim pokušajima krivotvorenja. Neki čak idu i toliko daleko da tvrde da je euro novac koji je objedinio sve najbolje zaštitne karakteristike svih dosadašnjih valuta zemalja EU.

Da će krivotvorenje eura biti itekako težak posao, Nacionalu je potvrdio i Zvonimir Ćorić, kriminalistički vještak za dokumente i novčanice iz MUP-ova Centra za kriminalistička vještačenja:

“Novčanice eura imaju neke dijelove koji su zajednički svim apoenima, ali i neke koji su različiti. Svaka novčanica ima latinični i grčki natpis ‘euro’. Svaka novčanica ima i mikrotisak koji nije vidljiv golim okom, ali je vidljiv pod blagim povećalom, što je zaštita od fotokopiranja. Tu je i pet kratica za Europsku središnju banku s oznakom zabrane krivotvorenja, zastava EU i potpis guvernera ESB-a. Neki su dijelovi lako provjerljivi i golim okom, a neke se lako može provjeriti strojno. Sve to jako otežava krivotvorenje tih novčanica.”

Elementi zaštite eura podijeljeni su u četiri grupe. Prva grupa zaštitnih elemenata može se provjeriti opipom novčanice, druga se može provjeriti u propusnom svjetlu, treća se može provjeriti promatranjem novčanica pod različitim kutovima, a četvrta pod određenim povećalima.

Elementi zaštite Eura podijeljeni su u četiri zaštitne grupe: prva grupa se može provjeriti prstima, druga gledanjem na običnom svjetlu, treća promatranjem novčanica pod različitim kutovima i četvrta, pod određenim povećalimaOptički varijabilna boja

“Novčanice eura u ruci proizvode specifičan zvuk svojstven upravo pamučnom papiru od kojega se izrađuju. To je posebna vrsta papira sa specijalnim dodacima koji su vrhunska tajna. Postoje i posebni elementi zaštite papira kao što su vodeni znak, zaštitna nit i specijalna zaštitna vlakanca. To je druga razina zaštite samog papira koji je specifičan za svaki apoen novčanice. Euro se razlikuje od ostalih novčanica upravo po tome što je objedinio sve najbolje elemente novčanica bivših europskih valuta. Preuzet je vodeni znak od njemačke marke, ali i neki drugi elementi s drugih novčanica. Noviji elementi zaštite koji se teško mogu krivotvoriti jesu hologram i optički varijabilna boja”, kaže Zvonimir Ćorić.

Reljefni oblici na novčanici

On napominje da se originalne novčanice eura odlikuju i time što se pod prstima može osjetiti reljefnost nekih njihovih dijelova. Riječ je o dubokom reljefnom, tzv. intaglio tisku koji je vrlo teško krivotvoriti. “Takvi su neki dijelovi lica novčanica poput kratice ESB, nominalna vrijednost novčanice i njen središnji dio. Naličje novčanice tiskano je tehnikom zaštićenog offseta, dok su samo neke linije tiskane u drugoj tehnici”, kaže Zvonimir Ćorić i dodaje da svatko golim okom pri normalnom svjetlu lako može provjeriti ima li njegova novčanica eura vodeni znak, zaštitnu nit i prozirni registar.

Hologramska vrpca

Pritom se neprekinuta zaštitna nit mora nalaziti u masi papira, vodeni znak mora biti u više tonova, a prozirni registar, koji je pri ocrtavanju nominalne vrijednosti novčanice različit na njenom licu i naličju, mora činiti također jednu cjelinu, zbog čega ga je strahovito teško krivotvoriti. Apoeni od 5, 10 i 20 eura imaju hologramsku vrpcu. Riječ je o vrlo tankoj aluminijskoj vrpci koja se termičkim putem aplicira na novčanice i mijenja izgled pod različitim kutovima. Navedene novčanice na naličju sadržavaju iris tisak kod kojeg boja ovisno o kutu gledanja mijenja sjaj. Novčanice eura zaštićene su i posebnim serijskim brojevima koji su na naličju novčanica otisnuti tehnikom knjigotiska, čije se posebne karakteristike mogu uočiti tek mikroskopom.

“Veći apoeni novčanica svoje nominalne iznose na poleđini imaju otisnute već spomenutom optički varijabilnom bojom. Ona se mijenja od ljubičaste do zelene, ovisno o kutu gledanja. Taj element zaštite krivotvoritelji još nisu uspjeli dobro imitirati, jer je optički varijabilna boja zaštićena i ne može se kupiti. Osim toga, dodatni se elementi zaštite najbolje vide pod UV svjetlom. Tada se vide zaštitna vlakna koja pod tim svjetlom fluoresciraju u crvenoj, plavoj i zelenoj boji na različitim dijelovima novčanica”, kaže Zvonimir Ćorić.

Slabe točke zaštite

Unatoč svim spomenutim zaštitnim elementima euro, međutim, ima i neke potencijalno slabe točke. “O sigurnosnim aspektima uvođenja eura moglo bi se još dosta raspravljati. Edukacija korisnika počela je prekasno. Sve informacije o novčanicama eura predugo su se čuvale, čak i od stručnjaka iz tog područja. Bio sam na više međunarodnih stručnih konferencija na kojima se jasno upozoravalo da će uvođenje novčanica eura zapravo biti raj za krivotvoritelje. Ta upozorenja treba ozbiljno shvatiti. Euro će se proizvoditi u devet europskih tiskara.

Aparati za provjeru

Dobavljači papira također će biti različiti, a ni vještina ljudi u tim tiskarama ne mora nužno biti jednaka. Sve to može prouzročiti brojne probleme, ali i dovesti do različitosti u kakvoći pojedinih novčanica. Pitanje je hoće li aparati za provjeru novca uvijek jednako reagirati na sve novčanice koje i ne moraju biti krivotvorene. Što su najbolje mjere zaštite? Kad govorimo o zaštitnim mjerama, uvijek govorimo o trenutačno najboljoj zaštiti. Ove mjere zaštite stare su tri godine i nisu revolucionarno nove. Stručnjaci se razlikuju i po zaštitnim konceptima koje zagovaraju. Ja zagovaram što kvalitetniju izobrazbu korisnika, a činjenica je da se s tom izobrazbom kasno krenulo”, kaže dr. Đuro Črnjak, predavač na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu i prvi vršitelj dužnosti ravnatelja Hrvatskog novčarskog zavoda, koji je kao svjetski priznati stručnjak na tom području sudjelovao u kreiranju zaštitnih mjera hrvatskih kuna, ali i svih hrvatskih dokumenata.

Ipak, ni dr. Črnjak ne tvrdi da će euro biti lako krivotvoriti. On ne osporava da su novčanice eura vrlo dobro napravljene. Kao i Ćorić, ističe niz prednosti postojećih zaštitnih elemenata eura, ali i podsjeća da postoje i neki elementi zaštite koji se, razumljivo, kriju od javnosti. Dr. Črnjak podsjeća da iznimno rijetko novčanice na sebi nemaju nikakve likove, iako je povijest pokazala da se korisnici novčanica upravo za te likove najlakše vežu. “Nije nezanimljivo da se na tim novčanicama pojavljuju arhitektonski stilovi iz raznih stilskih razdoblja, ali s nepostojećim građevinama.

Švicarski franak još zaštićeniji

Čak je nastao i manji skandal kad se ispostavilo da je na jednoj od novčanica bio most koji je podsjećao na neku već postojeću građevinu. Tada se motiv te novčanice morao mijenjati, a to nije bilo jeftino. Osim brojnih ekonomskih rasprava i razilaženja to je također ukazalo na nedvojbenu europsku podijeljenost, jer se, eto, nije moglo dogovoriti koji bi to likovi mogli predstavljati jedinstvene Europljane”, kaže dr. Đuro Črnjak.

On navodi da će i ta naoko nebitna okolnost pridonijeti otežanoj prilagodbi Europljana na nove novčanice. Ističe i da se nove novčanice eura po kvaliteti zaštite ipak ne mogu uspoređivati s kvalitetom švicarskih franaka, jer cijena izrade švicarskog franka premašuje cijenu izrade eura.