Doba pandemije znatno je utjecalo na porast bezgotovinskog načina plaćanja. Digitalni transfer je sve jednostavniji i popularniji i ne bi bilo prvi put da se potpuno promijenio način razmišljanja o novcu.

Podrška “običnom” novcu ovog tjedna čula se i iz Bundesbanke, njemačke središnje banke. Tamo je predstavljena studija “Gotovina budućnosti” koju je po njihovom nalogu izradila tvrtka VDI/VDE i institut za istraživanje javnog mnijenja Sinus gdje se analiziraju prednosti – i nedostaci tri moguća scenarija budućnosti.

Prvi je “Hiperdigitalni svijet plaćanja”: tu je gotovina praktično posve nestala iz opticaja, jedva da se igdje može i podići novac, niti njime nešto platiti. Čak i među poznanicima se novac prebacuje digitalno.

Druga vizija je “Renesansa gotovine” gdje je ljudima postalo jasno kako digitalni oblici plaćanja imaju i velikih nedostataka: ovisni ste o ispravnom uređaju, osjetljivi ste na napade hackera, a lako se može znati točno što ste kupovali i gdje ste bili – vaše privatnosti praktično više nema.

Ipak, najvjerojatniji je treći scenarij: “Postupni nestanak hibridnog načina plaćanja.” Što iz komocije, ali i zato jer je bankama skupo držati bankomate pa je i do gotovine sve teže doći, u dogledno vrijeme će postojati oba načina plaćanja, makar će bezgotovinsko biti sve raširenije.

Zašto je važno da imate nešto gotovine?

Osobito u kriznim situacijama nije loše ipak imati i nešto gotovine u ruci i već ta količina novca pomaže stabilnosti čitavog novčanog sustava. Tu je naravno i opasnost “rušenja” računalnih sustava, ali i činjenica kako je nadzor digitalnog transfera veoma često negdje u inozemstvu. “Za nas kao Bundesbank, ali i kao sustav eura je zato potpuno jasno kako gotovina treba postojati i u budućnosti”, izjavio je predsjednik Bundesbanke Burkhard Balz za DW.

Slaže se s time i Niels Nauhauser, financijski stručnjak Centra za zaštitu potrošača pokrajine Baden-Württemberg: ne samo da digitalnim plaćanjem ljudi otkrivaju mnogo toga o sebi i svojim navikama, nego je i problem što svi ti njihovi podaci negdje ostaju u virtualnom svijetu i jedva imaju mogućnosti ih ikad više dati obrisati. A kad na tisuće takvih podataka padne u pogrešne ruke, onda počinju doista prave muke.