SVE AFERE JACOBA ZUME: Predsjednik s 4 žene, 3 ljubavnice i 18 djece

Objavljeno u Nacionalu br. 704, 2009-05-12

Novi predsjednik Južnoafričke Republike popularan je unatoč neobičnoj obiteljskoj situaciji te optužbama za korupciju

Južnoafrička Republika ima novog predsjednika. To je Jacob Gedleyihlekisa Zuma, 67-godišnji predsjednik najjače južnoafričke stranke – Afričkog nacionalnog kongresa (ANC) – koji je trijumfalno prošao na nedavnim parlamentarnim izborima. Zuma je za vrijeme apartheida kao mladić bio na višegodišnjoj robiji, poslije se pokazao kao vrsni, smjeli politički organizator, a nakon ukidanja apartheida kao lukavi političar, jednako spretan i kad su unutarstranačke spletke u pitanju, kao i kad treba pred masama iskazati svoju populističku narav. Malo bi gdje na svijetu tako kontroverzna osoba mogla bi postati predsjednikom. Već nekoliko osnovnih podataka o njegovu životu zbunjuje. On je deklarirani poligamist, koji je imao četiri žene, tri službene ljubavnice i mnogo priležnica, ukupno 18 djece sa službenim suprugama i ljubavnicama, ali i s drugim ženskim osobama. Protiv njega je bilo podignuto 190 raznih tužbi zbog korupcije, vođeno nekoliko sudskih procesa, ali i jedan itekako ozbiljan proces za silovanje, a sve je to preživio jer je toliko popularan da mu aktivisti ANC-a i birači sve opraštaju.

Pripadnik je moćnog plemena Zulu, koje je imalo veliku ulogu u formiranju prostora današnje Južnoafričke Republike, a koje se uvijek osjećalo zakinuto i zbog odnosa bijelaca, ali i odnosa većih crnačkih plemena prema Zuluima. Rodio se 1942., otac mu je bio policajac, umro je kad je on imao samo tri godine, a majka mu je bila služavka. Završio je samo tri razreda osnovne škole. Bavio se kojekakvim poslovima, a sa 17 godina pristupio je ANC-u i počeo djelovati u ilegalnim grupama protiv rasističkog režima. Imao je samo 21 godinu kad je uhićen i osuđen na 10 godina robije, koju je služio na zloglasnom otoku Robben, gdje je upoznao otprije zatočene vodeće ljude crnačkog pokreta, među njima i Nelsona Mandelu. Po izlasku iz zatvora otišao je u inozemstvo i organizirao ogranke ANC-a, a poslije se vratio u domovinu. Postao je jedan od ključnih ljudi ANC-a, jako pridonio rušenju apatheida i dolasku ANC-a na čelo države, te se 90-ih govorilo da bi mogao postati Mandelinim nasljednikom na mjestu predsjednika JAR-a. No Mandela je pripadao plemenu Xhosa i za nasljednika je izabrao člana svog plemena Thaboa Mbekija, dok je Zuma postao potpredsjednik.

Govorilo se tada da je Mandela tako postupio jer je smatrao da njegov nasljednik mora biti čovjek njegova stila, miran, uglađen, netko tko neće plašiti bjelačku manjinu i mirno će voditi zemlju, što se od energičnog i nepredvidljivog Zume nije moglo očekivati. Zuma je poligamist. Prva žena mu je Gertrude Sizakele Khumalo, upoznao ju je vrlo mlad, vjenčao se s njom 1973., nisu imali djece, a s njom i danas živi. Druga mu je žena bila Nkosazana Dlamini-Zuma, s kojom se upoznao 70-ih godina, poslije i oženio, te s kojom ima četvero djece. Ona je postala visoka funkcionarka ANC-a, a potom i članica vlade, te je od 1999. do danas južnoafrička ministrica vanjskih poslova, što će vjerojatno ostati i u vladi svog supruga. Treća žena mu je bila Mozambičanka Kate Mantsho s kojom je imao petero djece, a koja je 2000. počinila samoubojstvo. Odnedavno ima i četvrtu ženu, 34-godišnju Nompumelelo Ntuli, kojom se oženio lani, a s kojom ima dvoje djece, rođene 2002. i 2006.

Jacob Zuma ima i tri službene ljubavnice, s kojima je u dugogodišnjim vezama, a čijim je obiteljima platio miraz u stoci, kako je to u pojedinim plemenima običaj. Prva je princeza Sebentile Dlamini iz države Svazilend, čijoj je obitelji miraz od 10 goveda dao 2002. Miraz je dao i obitelji Bongi Ngema, s kojom ima trogodišnjeg sina. Zna se da je 2007. dao miraz i obitelji bankovne službenice Thobeke Stacey Mabhija s kojom ima dvoje djece. U njegovu životu bilo je još mnogo žena, pa se zna da ima 30-godišnjeg sina Edwarda sa sestrom istaknutog južnoafričkog suca.

Svoju muževnost uvijek je objašnjavao odrastanjem unutar kulture plemena Zulu i otvoreno je smatra ključnim elementom svoje ličnosti, pa je jednom izjavio da “muškarac mora uvijek zadovoljiti ženu ako vidi da je ona spremna”. Svoju muškost iskazuje i nesnošljivošću prema homoseksualcima i javno govori da ih prezire. Oštro se usprotivio inicijativi da se u JAR-u legaliziraju homoseksualni brakovi rekavši da bi to bila “uvreda Boga”. Potom je dodao: “Kad sam bio mlad, ni jedan homoseksualac nije se smio pojaviti pred mojim očima. Čim bih ga ugledao, oborio bih ga udarcem na pod.” Nakon te njegove izjave prosvjedovale

su južnoafričke udruge za zaštitu ljudskih prava, a južnoafrički nobelovac nadbiskup Desmond Tutu rekao je da južnoafrički građani ne bi trebali za predsjednika izabrati čovjeka kojega bi se trebali stidjeti.
Činilo se 2005. da će Zumine seksualne eskapade ozbiljno ugroziti njegovu karijeru, kad je optužen za silovanje. Optužila ga je 31-godišnja žena, bliska prijateljica njegove obitelji, kći njegova preminulog političkog druga iz borbe protiv apartheida, koja Zumu poznaje od ranog djetinjstva te ga je nazivala “stricem”. Ta mlada žena 2. studenoga 2004. posjetila je obitelj Zuma i ostala na večeri, a kako je postalo kasno, ostala je prespavati u Zuminoj kući u Johannesburgu. Prema njezinim tvrdnjama, on je noću gol ušao u njezinu sobu, uvukao joj se u krevet i s njom imao seksualne odnose protiv njezine volje. Ona ga je prijavila policiji, iako ju je on od toga želio odvratiti, te joj čak nudio znatnu financijsku odštetu. O tome su pisali mediji te je zbog toga i nekih drugih stvari morao podnijeti ostavku na položaj potpredsjednika Republike. Na neko vrijeme prekinuo je sve političke aktivnosti unutar stranke, jedino je još zadržao nominalnu titulu potpredsjednika ANC-a.
Priznao je da je s tom mladom ženom imao spolne odnose, ali je tvrdio da je ona na njih pristala. Tvrdio je da će dokazati na procesu da je nevin i obećao da će se vratiti u politiku, najavljujući da neće odustati od ambicije da postane šefom države. Podsjećao je da to nije bio jedini proces protiv njega, da su bila pokrenuta i dva procesa zbog korupcije, od kojih je jedan već propao te je oslobođen krivnje, a – tvrdio je on – bit će oslobođen i na drugom. Smatrao je da mu je sve to namješteno jer nije predstavnik velikog južnoafričkog kapitala, nego glasnogovornik širokih slojeva, a i stoga što pripada plemenu Zulu, a ne većinskom plemenu Xhosa. Kad su protiv njega podignute optužnice zbog korupcije, mnogi su ga branili da je to pokušaj političke diskreditacije, pa mu te optužnice politički nisu štetile. No optužnica zbog silovanja mu je teško štetila, a posebno pojedinosti koje su na suđenju izišle na vidjelo. Mnogi od onih koji su ga branili tada su ga počeli napuštati. Južnoafrička javnost, posebno ženska, u to je vrijeme postajala sve osjetljivija na seksualna kriminalna djela, jer su silovanja u JAR-u često kazneno djelo, zemlja je u svjetskom vrhu po broju tih zločina. Ženske udruge i organizacije za zaštitu ljudskih prava pritišću vladu da poduzme energične mjere kako bi silovatelji bili kažnjeni, ta vrsta kriminala bila suzbijena, ali i promijenjena kultura ponašanja koja joj pogoduje.
Kad je suđenje počelo, ispostavilo da i Zuma pripada toj “silovateljskoj kulturi”. Na suđenju je tvrdio da je žrtva sama odgovorna za ono što se dogodilo, jer mu je – navodno – raznim znakovima davala do znanja da želi spolne odnose. On je to zaključio po tome što je prethodnih dana stalno bila u hlačama, a toga dana imala je suknju samo do koljena, što je provokativno sjedila te ostala u njegovoj kući prespavati. On je izričito na suđenju rekao da je “zaključio da je ona seksualno uzbuđena”, ponovio da je za muškarca iz plemena Zulu neoprostiv grijeh ako ne ispuni obavezu da ženu u takvom stanju zadovolji, te rekao da “to smatra jednakim grijehom kao da ju siluje”.

On je na suđenju iznio još neke skandalozne tvrdnje o tome kako se ona nije branila, a posebno su javnost uzbudile njegove tvrdnje vezane uz činjenicu da je on znao da je njegova žrtva zaražena virusom AIDS-a. Ona to nije krila, nego je, štoviše, u to vrijeme već bila jedna od poznatih južnoafričkih aktivistica koje se bore za širenje svijesti o tome kako se zaštititi od zaraze AIDS-om. Iako je sve to znao, Zuma pri spolnom odnosu s njom nije koristio kondom, nego je rekao da se “zaštitio od zaraze nakon odnosa na taj način što se temeljito istuširao”, pokazavši da nema pojma kako se širi ta opasna bolest, koja epidemijom ugrožava Južnoafričku Republiku.

Suđenje je trajalo dugo i završilo u svibnju 2006. u Zuminu korist. Sudac je rekao da je mlada žena pristala na seks i da nema dokaza da je Zuma silovatelj. No sudac mu je predbacio što nije koristio zaštitu iako je znao da je mlada žena zaražena AIDS-om, a prigovorio mu je i za neke njegove izjave na sudu. Zuma nije bio kažnjen, iako su iz kruga te mlade žene i dalje tvrdili da je posrijedi bilo silovanje. Zuma je dobro prošao i što se tiče spomenutih optužbi za korupciju. Tvrdilo se da je primio mito od pola milijuna južnoafričkih randa za pogodovanje pri opremanju mornarice.

Činilo se 2005. da će Zumine seksualne eskapade ozbiljno ugroziti njegovu karijeru, kad je optužen za silovanje. Optužila ga je 31-godišnja žena, bliska prijateljica njegove obitelji, kći njegova preminulog političkog druga iz borbe protiv apartheida, koja Zumu poznaje od ranog djetinjstva te ga je nazivala “stricem”. Ta mlada žena 2. studenoga 2004. posjetila je obitelj Zuma i ostala na večeri, a kako je postalo kasno, ostala je prespavati u Zuminoj kući u Johannesburgu. Prema njezinim tvrdnjama, on je noću gol ušao u njezinu sobu, uvukao joj se u krevet i s njom imao seksualne odnose protiv njezine volje. Ona ga je prijavila policiji, iako ju je on od toga želio odvratiti, te joj čak nudio znatnu financijsku odštetu. O tome su pisali mediji te je zbog toga i nekih drugih stvari morao podnijeti ostavku na položaj potpredsjednika Republike. Na neko vrijeme prekinuo je sve političke aktivnosti unutar stranke, jedino je još zadržao nominalnu titulu potpredsjednika ANC-a.

Priznao je da je s tom mladom ženom imao spolne odnose, ali je tvrdio da je ona na njih pristala. Tvrdio je da će dokazati na procesu da je nevin i obećao da će se vratiti u politiku, najavljujući da neće odustati od ambicije da postane šefom države. Podsjećao je da to nije bio jedini proces protiv njega, da su bila pokrenuta i dva procesa zbog korupcije, od kojih je jedan već propao te je oslobođen krivnje, a – tvrdio je on – bit će oslobođen i na drugom. Smatrao je da mu je sve to namješteno jer nije predstavnik velikog južnoafričkog kapitala, nego glasnogovornik širokih slojeva, a i stoga što pripada plemenu Zulu, a ne većinskom plemenu Xhosa. Kad su protiv njega podignute optužnice zbog korupcije, mnogi su ga branili da je to pokušaj političke diskreditacije, pa mu te optužnice politički nisu štetile. No optužnica zbog silovanja mu je teško štetila, a posebno pojedinosti koje su na suđenju izišle na vidjelo. Mnogi od onih koji su ga branili tada su ga počeli napuštati. Južnoafrička javnost, posebno ženska, u to je vrijeme postajala sve osjetljivija na seksualna kriminalna djela, jer su silovanja u JAR-u često kazneno djelo, zemlja je u svjetskom vrhu po broju tih zločina. Ženske udruge i organizacije za zaštitu ljudskih prava pritišću vladu da poduzme energične mjere kako bi silovatelji bili kažnjeni, ta vrsta kriminala bila suzbijena, ali i promijenjena kultura ponašanja koja joj pogoduje.

Kad je suđenje počelo, ispostavilo da i Zuma pripada toj “silovateljskoj kulturi”. Na suđenju je tvrdio da je žrtva sama odgovorna za ono što se dogodilo, jer mu je – navodno – raznim znakovima davala do znanja da želi spolne odnose. On je to zaključio po tome što je prethodnih dana stalno bila u hlačama, a toga dana imala je suknju samo do koljena, što je provokativno sjedila te ostala u njegovoj kući prespavati. On je izričito na suđenju rekao da je “zaključio da je ona seksualno uzbuđena”, ponovio da je za muškarca iz plemena Zulu neoprostiv grijeh ako ne ispuni obavezu da ženu u takvom stanju zadovolji, te rekao da “to smatra jednakim grijehom kao da ju siluje”.

On je od početka energično poricao te optužbe i tvrdio da jedva čeka da se i protiv njega podigne optužnica kako bi se obranio na sudu. No njegovi su odvjetnici stalno uvodili nove proceduralne žalbe kako bi postupak sve više odgodili. Kad su optužbe protiv Zume bile na vrhuncu, tadašnji predsjednik Mbeki smijenio ga je s položaja potpredsjednika, u prvom redu stoga da s političke scene ukloni Zumu koji mu je postajao sve veći rival unutar vladajuće stranke. Činilo se da su ta korupcionaška afera i suđenje zbog silovanja Zumu trajno diskreditirali. No te su se procjene pokazale netočnima. Njegovi odvjetnici uspjeli su uvjeriti sud da dokaze protiv Zume proglasi nelegalnima, pa je pala i optužnica za korupciju. Čula su se nagađanja da je Mbeki zaustavio postupak plašeći se da Zuma na sudu ne otkrije i mnoge neugodne činjenice protiv njega, ali i protiv Mandele i njegove supruge, za koje se također tvrdilo da su primali mito.

U međuvremenu je na opće iznenađenje počela rasti Zumina popularnost u stranci. On je stejcao sve više pristaša agitirajući u korist siromašnih masa, a protiv Mbekija kojeg je prikazivao kao aristokratskog predstavnika stranačkog establišmenta i bogatih crnačkih krugova. Zuma je iskoristio stranački kongres u prosincu 2007. te na opće iznenađenje zamijenio predsjednika Mbekija na mjestu šefa vladajuće stranke. Bio je to znak da preuzima kontrolu nad strankom, a i najava da se priprema za mjesto predsjednika JAR-a. Mbeki je nakon gubitka povjerenja stranke još neko vrijeme ostao predsjednik, ali je u rujnu 2008. podnio ostavku te je za privremenog predsjednika izabran Kgalema Motlanthe, Zumin najbliži suradnik, koji je trebao čuvati predsjedničko mjesto do Zumina formalnog izbora nakon parlamentarnih izbora što su održani prije nekoliko dana. Tako je i bilo. U međuvremenu je Zumina popularnost još narasla i tako on sada preuzima predsjedničko mjesto otvarajući jedno zanimljivo pitanje – tko će od raznih žena iz njegova života biti “prva dama Južnoafričke Republike”?