JEDAN OD NAJBOLJIH SVJETSKIH ILUZIONISTA ANDREW BASSO

Jedinstveni show “The Illusionist: Direct from Broadway” koju je na najvažnijoj svjetskoj kazališnoj pozornici pogledalo više od milijun ljudi, stiže i u ljubljanske Stožice u ožujku. U toj magičnoj predstavi okupili su se svi najbolji i najtalentiraniji iluzionisti svijeta: Luis De Matosa, James Mora, Enzo, Andrew Basso, Yu Ho-Jin, Sos i Victoria te Kevin James. Andrew Basso, 33- godišnji talijanski eskapolog, odnosno čovjek poznat po izvođenju Houdinijeva trika pod vodom u kojem je vezan lisicama, s glavom zaključanom u tank pun vode i okovanim nogama, u magiju se zaljubio kao dijete. Nacional je razgovarao s njim dok je prolazio kroz Zagreb, a obećao je da će u njemu održati nastup s kolegama iluzionistima.

Andrew Basso opisao je svoje prvo iskustvo s magijom i otkrio kad je odlučio baviti se magijom:

„Bio sam sedmogodišnji dječak i u moj mali rodni grad, u kojem se nikad ništa ne događa, stigao je cirkus. Nije to bio velik cirkus, imali su ovce i patkice, nikakve velike životinje. Ali sav taj ugođaj, miris kokica, sve te boje, ljudi s nevjerojatnim vještinama koji rade nevjerojatne stvari – bio sam fasciniran. Pomislio sam da ću ja jednog dana to raditi. Godinu poslije vidio sam mađioničara. Moja je mama lijepa Talijanka, crne kose, bijele puti, strogog izgleda, nešto poput Morticije Addams. Sjećam se da je taj mađioničar radio neki jednostavan trik, ali lice moje majke je sjajilo. I u tom trenutku sam pomislio da, ako on može to napraviti, i ja to želim. To je bio trenutak kad sam se posvetio magiji“.

Njegov prvi trik bio je loptica i tri posudice, a to je bilo ono što je uspio pronaći u knjigama. Danas je sve dostupnije i sve se može pronaći klikom miša:

„Prije, kad sam ja bio dijete, morao si sve to tražiti u knjigama kojih nije bilo mnogo pa sam istraživao po knjižnici. Čak i najmanja stvar koju sam uspio pronaći bila je važna, cijeli dan pokušavao sam nešto naučiti raditi. Kad sam postao malo stariji upoznao sam mađioničara Sergija koji je postao moj mentor. Učio me četiri godine, a otac me svakog tjedna morao voziti u drugi grad i čekati tri sata da bih odradio svoju lekciju sa Sergijom. Onda me Sergio upoznao s drugim mađioničarima pa sam tako počeo putovati i raditi s najboljima“.

Basso je kazao da je interes za magijom još uvijek prisutan i jak, iako se ukus ljudi promijenio zbog različitog načina života, sve je brže i moramo se šokirati, iznenaditi, fascinirati, ali sve mora biti brzo:

„David Copperfield je, primjerice, majstor pripovijedanja, a to zahtijeva vremena. Ali unatoč svemu on ima 600 nastupa godišnje u Las Vegasu i svi su rasprodani. Još uvijek dokazuje tko je on i koliko može. Houdini, a on je djelovao prije sto godina, bio je nešto novo. Budući da u to vrijeme nije bilo televizije, on je zaista bio probijač leda, talentiran, uporan. Interes za magijom još uvijek postoji, mi smo ljudi i želimo ostati zadivljeni, želimo se pitati kako je netko napravio nešto u tom trenutku neobjašnjivo, pitati se je li to moguće. Kad ti se sigurnost oduzme barem na trenutak, to je divan osjećaj. To se ne mijenja već tisuću godina. Danas mislimo da znamo više nego prije zbog našeg prijatelja Googlea, ali kad iskusite pravu magiju – a ne govorim samo o trikovima – imaš osjećaj da gledaš nešto nevjerojatno. Svi smo, naravno, počeli s malim trikovima a nakon 20, 30 ili 40 godina usavršavanja umjetnosti, osjećaj neće biti samo ‘kako je to napravio?’, nego nakon našeg nastupa nešto vas dirne iznutra. Teško je to objasniti, trebate to vidjeti“.

Talijanski iluzionist objasnio je i kakve su reakcije publike na nastupima showa The Illusionist. Drugačije je u svakoj zemlji, a nastupaju po cijelom svijetu. Svi su nastupi rasprodani, a na Broadwayu su oborili i sve rekorde prodaje:

„Amerikanci se ne mogu zasititi magije. Naš show je zanimljiv jer nas sedmero, osmero nastupa sa svojim showom, dramatičnim i energičnim. I to je sve uživo pa postoji interakcija, ljudi dolaze na pozornicu i postaju centar pozornosti. A za nas izvođače to je nepredvidljiv dio točke i postavlja nam pitanja, što nije lako, ali je zato toliko zanimljivo. Ovdje je riječ o grupi iluzionista, radimo iluziju. Ja sam eskapolog i u mom slučaju, ako nešto pođe po zlu, nije slučaj da mi publika neće pljeskati, kao što bi to možda moglo biti kod mojih kolega. U mom slučaju ako nešto ode po zlu, gubim život. Čak unatoč tome što sam to napravio puno puta, svaki put je rizik i može biti opasno. Zašto to svejedno radim? Zato što je to izazov, izazivam samog sebe. Zašto se ljudi penju na istu planinu? Zato što se svaki put pokušavaju popeti brže ili drugačije. To je kao unutarnje putovanje. Zadnji udah prije zarona vrlo je osoban za mene. Nakon njega povratka nema. Moram biti malo lud, vjerojatno. Moj je interes malo drugačiji od interesa drugih ljudi, sigurno se pitaju zašto to radim. Ali svatko mora zadovoljiti svoju unutarnju znatiželju, želju, a ovo je moja. Moj prvi zaron bio je kad mi je bilo 17 godina, samo deset godina nakon što sam počeo vježbati. Duh Houdinija zakucao je na moja vrata i rekao mi da sam spreman i da moram pokušati. O tome sam počeo razmišljati s 14, 15 godina, a znamo da je u tim godinama ono zabranjeno, nedostižno, upravo ono što nas najviše intrigira’’.

Basso, kojeg inače smatraju najboljim eskapologom u svijetu, kaže da je eskapologija umjetnost koju profesionalno radi svega nekoliko ljudi u svijetu. Za vrijeme turneje ne vježba jer mu nastupi služe za vježbanje. Kad nema turneja, mora vježbati. Ruke mu, primjerice, moraju uvijek biti spremne na to da otvore lokot, da bude brz i točan. U avionu ili u nekim sličnim situacijama, mozak i ruke uvijek mu rade, ili nešto zapisuje ili vježba. Basso odgovara na pitanje što bi se dogodilo da nije došao u cirkus sa sedam godina:

„Ne znam zaista jer je odgovor na pitanje čime ću se baviti u životu meni bio jasan već sa sedam godina, čim sam ušao u taj cirkus. Ne mogu se zamisliti nikako drugačije. Mislim da se sudbina umiješala i rekla mi ‘Andrew, ovo je za tebe, evo!’. Jer imao sam samo sedam godina, to je zaista nevjerojatno. U svakom slučaju, vidim se kako nastupam i s 80 godina, s drugačijim repertoarom naravno. Kad odrastemo izgubimo osjećaj koji dijete ima kad dođe Božić i otvara poklone. Postanemo racionalni i izgubimo dodir sa svijetom u kojem se snovi ostvaruju. Magija otvara vrata tom svijetu, tom osjećaju, zato je svi vole“.