Vijenci i kaktusi

Hrvati su u završnoj utakmici osvojili srebrnu medalju, a čisto zlato bio je posao gg. Ivanovića (HRT) i Lutza (trener juniora Cibone) – UVIJEK U SLUŽBI GLEDATELJA, NI JEDNOG TRENUTKA SEBE NISU STAVLJALI IZNAD ZBIVANJA iako su sve vidjeli i sve znali

OTVORENO

Četvrtak, HRT 4, 22.10

Na HRT-u je praksa da gledatelju koji prostači, umjesto da postavi pitanje, realizator odmah gasi ton. Naslušali smo se sirotih gledatelja kojima voditelj zabranjuje da govore o nekoj osobi, jer ona nije u studiju – ili ga iz režije jednostavno isključe i daju riječ idućem nesretniku koji uredno plaća pretplatu. To se večeras nije dogodilo, jer javna TV oduvijek osjeća jaku potrebu da emitira svaku neciviliziranu riječ koju izgovori njen najdraži gost g. Zdravko Mamić, štićenik HDZ-a. Ovdje je moguće riječ o staroj praksi, pomiješanoj s možebitnim očekivanjem da će HDZ dobiti izbore i da mu se zato treba ulagivati bez mjere i opreza. Rezultat mješavine primitivizma i neprofesionalnosti je podjela gledatelja na one koji sve smiju i one koji tu povlasticu nemaju. Umjesto da mu ugase ton čim zine, gospoda u HTV-ovoj režiji hrkala su na sve što je Dinamov Mamić izvolio izgovoriti na račun ministra Ranka Ostojića (za kojega nam puca prsluk). Glavni krivac za diskriminiranje je radijski novinar Mislav Togonal koji je ovo „Otvoreno“ shvatio kao tetošenje dječjeg nestašluka, pa je tek na samom kraju emisije, silom prilika, dopustio da slika njegova idola iz Moravskih toplica ostane bez tona.

VIJESTI IZ KULTURE

Četvrtak, HRT 4, 23.08

Prva vijest je bila da je preminuo Vanja Lisak. Bravo za urednicu Ljiljanu Sauchu koja ukida nekulturni urednički običaj da se svi „mrtvaci“ objavljuju na kraju važne kulturne emisije, ma tkogod oni bili i bez obzira na to koliko je veliko značenje njihovih neumrlih djela. Vanja Lisak bio je skladatelj i glazbeni producent i pijanist, na HRT-u je kao urednik i producent radio do 1994. godine, izdao je 12 albuma potpisanih vlastitim imenom. Rečeno na najobičniji način, nasmiješeni Vanja Lisak je u svoje vrijeme bio pojam za džez. U to njegovo vrijeme, početkom 60-ih prošlog milenija (rođen je u Zagrebu 1941. godine), moglo se do ploča, knjiga i radio-stanica koje su puštale jazz, ali ukras na toj torti bila je vesela, otvorena i simpatična osoba koja je taj svoj jazz promovirala, čak i zabavnu glazbu. Puštena nam je njegova izjava o „Zagreb-festu“, a vidjeli smo ga i u razgovoru s Draženom Vrdoljakom, što shvaćamo kao blagu posvetu Lisakovoj vrijednosti, jer ako će išta u glazbenoj kritici ostati, onda je to opus pokojnog Vrdoljaka.

REGIONALNI DNEVNIK

Petak, HRT 2, 16.00

Urednica i voditeljica Diana Roko ima svoju novinarku koja stoji u vodoskoku, usred Zrinjevca, što je krajnje nepristojno. Ona se zove Maja Njirjak i javlja nam da je, ponavljamo, ured Zrinjevca, otvorena plaža za knjigu i reklamiranje nekakve nakladničke, kućice ili kućetine, svejedno. Vidimo nasut šoder, desetak ležaljki, tu je i šank s alkoholnim pićima da bi vam bolje legla literatura koja se nudi, ali ne bismo sad mi žestoko polemizirali. Ni šljunak, ni ligeštuli, ni svinjarija da netko uzurpira park – sve je to bolje napadnuto riječima ganute i ponosne organizatorice, gđe Sanje Aralice: ovakvo što u svijetu još nije viđeno. Ona je u pravu, nije viđeno, ali najvjerojatnije ne zato što su stranci glupi, a mi pametni. Našu pamet, i organizacijske sposobnosti također, demonstrira i to što smo koji sat kasnije, u drugoj emisiji, opet vidjeli istu reportažu o istoj mizernoj ekshibiciji, jedino je novinarka bila druga: zvala se Elizabeta Biočina. Uobičajeno negledljiva emisija zvala se „Hrvatska uživo“, a mladu tetu Elizabetu sva sretna najavila je urednica Maja Sever. Nikad čuli.

ĐAKOVAČKI VEZOVI

Nedjelja, HRT 2, 9.00

Negdje pri samom kraju odličnog i uzbudljivog dvosatnog prijenosa svečane povorke počela su se događati blaga razilaženja između slike i tona: voditelj Branko Uvodić je na razglasu najavljivao jedne ljude, a pojavljivali su se drugi. Ova, najozbiljnije govoreći, mala smetnja nema svojeg logičnog uzroka, ali nije logično ni to da ima onih koji su bez daha i vidno ganuti promatrali hrvatske žene i muškarce u svojim narodnim nošnjama, na svojim konjima i u svojim kolima. Možda se ova manifestacija i održala zato što ne živi od države. Pokorno molimo demanti odgovornih.

KOŠARKA: HRVATSKA – USA

Nedjelja, HRT 4, 19.36

U završnoj utakmici svjetskog prvenstva za košarkaše ispod 19 godina Hrvati su potvrdili svoju visoku klasu, osvojili su srebrnu medalju. Čisto zlato bio je posao fenomenalnih komentatora Vikija Ivanovića (HTV) i Danijela Lutza (trener juniora Cibone). Uvijek jedino u službi gledatelja i sportaša, gg. Ivanović i Lutz ni jednog trenutka nisu sebe stavljali iznad zbivanja, a sve su znali i sve su vidjeli. Ni jedan potez igrača, ni jedno dodavanje nije ostalo bez njihova komentara. Uvijek u savršenom suglasju sa slikom (što je osnova posla) reagirali su na sve što se događalo na terenu, a između njihova reagiranja išla je njihova priča o igračima, taktici i o tisuću drugih pojedinosti dragih uhu gledateljevu, jer svatko voli razumjeti ono što gleda. Ivanovićevi kolege koji prenose druge loptačke sportove redovito nas gnjave svojim rečenicama koje moraju biti do kraja izgovorene, pa makar se srušio stadion. Slušati Lutza i Ivanovića i biti svjedokom ravnopravnosti njihova posla i vrhunskih dosega svjetske košarke nezaboravno je iskustvo. Svaki HRT-ov tečaj sportskog novinarstva trebao bi polaznicima puštati snimku ove utakmice. U ime milijarde odraslih TV pretplatnika, hvala vam, gospodo Lutz i Ivanović.