Helena Dalli, europska povjerenica za ravnopravnost, sudjelovat će na konferenciji ‘Integrirani pristup zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji’, a osim s Vladom sastat će se i s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova

Europska povjerenica za ravnopravnost Helena Dalli dolazi u radni posjet Zagrebu u srijedu, 22. rujna, kako bi sudjelovala na konferenciji na visokoj razini “Integrirani pristup zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”, u organizaciji Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Tom će se prilikom sastati i s predstavnicima Vlade, nadležnim saborskim odborom i drugim dionicima kao što su pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić i predstavnicima nevladinih udruga.

Prije imenovanja u Europsku komisiju, Helena Dalli bila je zastupnica u parlamentu Republike Malte od 1996. do 2019. Od 2017. do 2019. bila je ministrica za europske poslove i ravnopravnost, a od 2013. do 2017. ministrica socijalnog dijaloga, zaštite potrošača i građanskih prava. Njen portfelj u EU komisiji bavi se jačanjem inkluzije i ravnopravnosti svih građana, bez obzira na spol, rasno ili etničko porijeklo, vjeru, invaliditet ili seksualnu orijentaciju. U području njenog djelovanja je i borba protiv diskriminacije i razvijanje europskog zakonodavstva protiv diskriminacije, razvoj europske strategije ravnopravnosti spolova, jačanje europskog odgovora na rodno uvjetovano nasilje, stavljanje nasilja nad ženama na popis zločina EU-a i podržavanje pristupa EU-a Istanbulskoj konvenciji.

NACIONAL: Dolazite u Zagreb na konferenciju na temu nasilja nad ženama i u obitelji. Kakve ćete poruke prenijeti i kako ocjenjujete situaciju u Hrvatskoj u odnosu na ostale zemlje EU-a?

Svaka treća žena u Europskoj uniji žrtva je nasilja barem jednom tijekom svog odraslog života. Stoga moramo učiniti sve kako bismo riješili ovu pošast u dijalogu s dionicima i samim žrtvama. Također moramo promijeniti način na koji rješavamo nasilje. Ovo bismo trebali prestati smatrati problemom žrtve. Dapače, to je društveni problem. Ono što želim reći je da se društvo mora aktivnije uključiti u borbu protiv nasilja. Nije u redu da žrtve nemaju izbora osim ostati s počiniteljem nasilja u obitelji ili ostaviti sve iza sebe i iseliti se. Postoji još jedna alternativa, a to je udaljavanje počinitelja iz obiteljske kuće. Za prekid ciklusa nasilja potrebni su programi za pomoć počiniteljima.

NACIONAL: Usprkos ratifikaciji Istanbulske konvencije i pozitivnoj legislativi, nasilje nad ženama i u obitelji i dalje je u porastu, osobito u doba pandemije covida-19, kada je poraslo za nekih 40%. Kako bolje implementirati postojeće zakonodavstvo, ima li EU neke mehanizme da pomogne zemljama članicama?

Iako je snažno zakonodavstvo protiv diskriminacije, nasilja i drugih društvenih problema najvažnije, ono ih neće iskorijeniti. Umjesto toga, potrebna je prevencija i promjena u društvu, osobito u onim elementima koji doprinose takvom ponašanju. Zato se obraćamo patrijarhalnom dijelu društva kako bismo osporili rodne stereotipe i omogućili ženama da budu slobodne i sposobne za napredak. Osim toga, vrlo je važno osigurati da su žene financijski neovisne kako bi bile slobodne u odluci hoće li napustiti partnera koji ih zlostavlja.

U pravu ste da su ograničenja uvedena radi rješavanja širenja covida-19 stvorila posebno tešku situaciju za sve osobe koje su se nalazile u odnosima koji su bili nasilni ili skloni nasilju. Doista, diljem EU-a zabilježen je nagli porast nasilja u obitelji. Stoga smo djelovali brzo i pomogli u razmjeni najboljih praksi o tome kako se nositi s takvim nasiljem, posebno s obzirom na nove metode prijavljivanja, načine na koje se može doći do žrtava i pobrinuti se da se usluge podrške smatraju bitnima i da su stoga dostupne 24 sata.

Nastavljamo se zalagati za ratifikaciju Istanbulske konvencije u svim zemljama EU-a i razvijamo zakonodavni prijedlog za rješavanje rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji do kraja 2021. Nakon usvajanja, ovaj će zakonodavni prijedlog postaviti zajednički minimum standarde prevencije, zaštite i kaznenog progona u EU-u.

NACIONAL: U okviru hrvatskog pokreta #MeToo žene su javnosti otkrile brojne slučajeve seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, u državnim institucijama, akademskoj zajednici. Iako su o tome pisali mediji, seksualni predatori još uvijek nisu procesuirani. Premda je opozicija tražila da seksualno uznemiravanje bude uneseno u izmjene Kaznenog zakona, taj zakon još uvijek nije donesen. Kakva je europska praksa i kakva je vaša preporuka na tom planu hrvatskim vlastima?

Seksualno uznemiravanje oblik je diskriminacije zabranjen prema zakonodavstvu EU-a o ravnopravnosti spolova već nekoliko godina. Članak 40. Istanbulske konvencije zahtijeva od država da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje seksualne prirode narušava dostojanstvo osobe, osobito pri stvaranju zastrašujućeg, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja koje podliježe kaznenoj ili drugoj pravnoj sankciji. Uvijek preporučujem zauzimanje čvrstog stava protiv rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji.

NACIONAL: EU parlament prihvatio je izvješće o seksualnom i reproduktivnom zdravlju žena čiji je izvjestitelj bio hrvatski europarlamentarac iz redova SDP-a Predrag Matić, a odbili su ga mađarski i slovački parlament. I u Hrvatskoj je naišao na brojne kritike i osude, osobito na desnici i u vladajućoj stranci. Kako to komentirate, odnosno na koji način ovo izvješće obvezuje zemlje članice?

Izvješće Europskog parlamenta koje je predstavio europarlamentarac Predrag Matić prvo je takve vrste u posljednjih nekoliko godina i izražava zabrinutost zbog kršenja ženskih prava, ravnopravnosti spolova i spolnih i reproduktivnih prava. Europska komisija mora se pozabaviti nalazima izvješća i dati odgovarajući odgovor Europskom parlamentu. Države članice nisu obvezne provoditi ovo izvješće. Europska unija ima samo komplementarnu nadležnost u pitanjima javnog zdravstva. To znači da Europska komisija neće intervenirati, već je spremna podržati države članice u poboljšanju njihovih standarda. Naglašavam da seksualna i reproduktivna prava nadilaze pitanje abortusa i pokrivaju pitanja kao što su pristup kontracepciji, obrazovanje, liječenje HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti.

NACIONAL: U borbi protiv nasilja nad ženama najaktivnije su nevladine udruge koje su u posljednjih 30 godina najviše i učinile da upozore na taj rašireni problem. Koliko ste kao povjerenica upoznati s njihovim aktivnostima, hoćete li se sastati s njihovim predstavnicima i na koji način bi Vlada trebala s njima surađivati u borbi protiv nasilja u obitelji?

Uvijek sam bila bliska organizacijama za ženska prava, uključujući i one aktivne u pružanju podrške žrtvama rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji. Ništa se nije promijenilo ni otkad sam postala povjerenica i u bliskom sam kontaktu s nekoliko organizacija s kojima redovito održavam sastanke, bilo u Bruxellesu ili prilikom posjeta državama članicama. Vrlo sam zahvalna na radu organizacija civilnog društva i njihovu trudu koji ulažu kako bi izvukli žrtve nasilja iz teških situacija u kojima se nalaze i pomogli im. Sastat ću se s organizacijama koje obavljaju ovaj posao i u Hrvatskoj. Kako bismo iskorijenili nasilje, moramo usmjeriti sve moguće resurse i omogućiti da što više dionika doprinese borbi protiv njega. Suradnja vlade i civilnog društva stoga je ključna. Komisija podržava organizacije civilnog društva za ženska prava i njihovu borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja kroz program CERV.