“Ja mislim da je najveća blasfemija ubijati u Božje ime. I da je povelika blasfemija tvrditi kako je nešto uvrijedilo sve muslimane, ili sve katolike, pravoslavce, židove ili bilo koje sve. Jer onda je to zapravo religijska direktiva da svi moraju biti uvrijeđeni. Ako se netko ne nađe uvrijeđenim, znači li to da je izgubljen za svoga Boga? Ili je – kukala mu majka – izgubljen za one koji su sebe proglasili ovlaštenim tumačima Božje volje i bičevima Božjega gnjeva?” Kazao je to hrvatski satiričar, novinar, pisac i utemeljitelj Feral Tribunea Predrag Lucić u veljači 2015, mjesec dana nakon masakra nad dvanaestoro članova uredništva francuskog satiričkog tjednika Charlie Hebdo, za koji će sutra pred pariškim sudom početi suđenje četrnaestorici osuđenika.

Dvanaestoro ljudi, uključujući neke od najpoznatijih francuskih karikaturista, ubijeno je 7. siječnja 2015. kada su braća Said i Cherif Kouachi napala urede Charlie Hebdoa, kultnog satiričkog lista koji je od osnivanja 1970. širio granice slobode nesmiljenom i provokativnom satirom, ne prezajući od bezobrazluka, blasfemije i namjernog neukusa, sve s namjerom osvajanja uvijek nove slobode.

Predrag Lucić, suosnivač novina koje su u Hrvatskoj od 1993. do 2008. izazivale iste takve kontroverze – tjednika Feral Tribune, hrvatskog Charlie Hebdoa – o granicama slobode izražavanja u spomenutom je intervjuu, objavljenom 5. veljače 2015 na portalu tacno.net, kazao ovako: “Besramno je uopće spominjati granice slobode izražavanja nakon što su ubojice – skupa s onima koji ih podržavaju, opravdavaju ili relativiziraju zločin nad redakcijom Charlie Hebdoa – prekoračili i posljednju granicu između čovječnosti i barbarstva. Ako smo došli dotle da s takvima ili zbog takvih preispitujemo granice slobode, onda zapravo legitimiramo postojanje granice čiji se prelazak kažnjava smrću. Onda zapravo postajemo suučesnici u ubojstvu ljudi koji takvu granicu s punim pravom ne priznaju. Onda – makar se pravili da to ne primjećujemo – sudjelujemo u zatiranju ljudskoga prava na slobodu.”

Čini se, međutim, da sve rjeđi misle poput Lucića. Agencija France Presse prenijela je rezultate istraživanja prema kojemu “dio Francuza smatra da ne bi treba kritizirati vjerske simbole”. Agencija je navela istraživanje koje je u veljači ove godine objavio baš Charlie Hebdo, koje je pokazalo kako “samo polovica sudionika istraživanja podržava ‘pravo kritiziranja, čak i uvredljivog, vjere, vjerskih simbola ili dogmi'”. Većina protivnika prava na blasfemičmu kritiku mlađa je od 25 godina.

“Paradoksalno je da je u svijetu koji se naziva sekularnim i u Francuskoj, u kojoj je sve manje i manje religioznih, blasfemija postala veliki tabu. Antiklerikalizam ili ateizam sve se više smatraju ofenzivnim. To više nije u modi”, komentirala je rezultate istraživanja profesorica političke teologije na pariškom Sciences Pou Anastasia Colosimo.

Suđenje ubojicama i organizatorima masakra koji je zgrozio ne samo novinarski svijet, najavivši kasniji val islamističkog nasilja u kojem je ukupno ubijeno 258 ljudi, počet će sutra pred sudom u Parizu: tog 7. siječnja 2015, braća Said i Cherif Kouachi napali su urede Charlie Hebdoa u Parizu i usmrtili dvanaestoro ljudi, uključujući neke od najpoznatijih francuskih karikaturista.

Peta godišnjica napada na satirični magazin Charlie Hebdo

Ubijeni su koji dan kasnije, nakon što je policija otkrila njihovo skrovište u jednoj tiskari sjeveroistočno od Pariza. No njihov napad na satiričare nije bio kraj ubijanja: dan nakon masakra u uredništvu, bliski poznanik Cherifa Kouachija s kojim se upoznao u zatvoru Amedy Coulibaly ubio je policajku Clarissu Jean-Philippe prilikom rutinske prometne kontrole na prilazima Parizu.

Potom je 9. siječnja ubio četvoricu Židova u talačkoj krizi u supermarketu Hyper Cacher na istoku Pariza. Snimio je i video u kojem je istaknuo da su napadi bili koordinirani i preuzeo je odgovornost za njih u ime Islamske države. Ubijen je u policijskom napadu na supermarket. Braća Kouachi poginula su u tiskari u Dammartin-en-Goeleu sjeveroistočno od Pariza gdje su se sakrili.

Premda su trojica napadača mrtvi, njihovi pomoćnici sutra izlaze pred sud: najvažniji optuženici su Mohamed Belhoucine i Ali Riza Polat, koje se smatra izravnim sudionicima u ubojstvima, i prijeti im doživotni zatvor. Polat je, prema optužnici, nabavio oružje i sudjelovao u cijeloj pripremi napada, a u pritvoru je od ožujka 2015.

Mohamed Belhoucine optužen je da je bio ideološki mentor Coulibalyja nakon što ga je upoznao u zatvoru, te da mu je uspostavio komunikaciju s Islamskom državom i napisao džihadističku prisegu koju je ovaj položio.

Većini drugih suoptuženika sudi se zbog povezanosti s terorističkom skupinom, za što im prijeti kazna zatvora od najviše 20 godina.

Mediji su najavili kako će “suđenje ponovno probuditi sjećanja na jedno od najmračnijih poglavlja u suvremenoj francuskoj povijesti”, a u procesu bi trebali svjedočiti i ljudi koji su izbjegli smrt u napadima.

Žrtvama napada i obiteljima ubijenih suđenje je važno, rekle su njihove odvjetnice Marie-Laure Barre i Nathalie Senyk. „Oni očekuju pravdu kako bi saznali tko je što učinio, znajući da oni koji su pucali više nisu živi”, dodale su.

Nikakvo suđenje, međutim, ne može vratiti neke od najpoznatijih francuskih karikaturista, uključujući direktora lista Stephanea Charbonniera (47), Jeana Cabuta (76) i Georgesa Wolinskija (80), i snagu njihove rugalačke, ali inteligentne i slobodarske riječi.

Suđenje, također, neće odgovoriti na vjerojatno najvažnije pitanje: zar je moguće da su zločinci nad Charlie Hebdoom uistinu uspjeli u svom naumu – kompromitirati nesputanu, provokativnu i blasfemičnu kritiku, taj vječni test istinske slobode – i to usprkos činjenici da se hrabri i nepopustljivi Charlie Hebdo nije predao, dokazujući to i time što je i u posljednjem broju, objavljenom uoči suđenja, objavio provokativne karikature proroka Muhameda?

Charlie Hebdo prije suđenja objavio karikature proroka Muhameda