Prvog svibnja obilježava se 25. godišnjica smrti jednog od najboljih vozača formule 1 Brazilca Ayrtona Senne.
Legendarni vozač poginuo je 1. svibnja 1994. na Velikoj nagradi San Marina na stazi u Imoli kada se plavo-bijeli Williamsov bolid pri brzini od 319 km/h u zavoju Tamburello zaletio u ogradu.
Tog svibnja plakao je cijeli svijet. Formula 1 je tada ostala bez jednog od najboljih vozača svih vremena, a svijet bez velikog čovjeka.  Dva i pol desetljeća kasnije njegova obitelj i prijatelji i dalje osjećaju golemu prazninu i bol.
Bio je to jedan od najcrnijih vikenda u povijesti formule 1. Sve je počelo još u petak kada se Brazilac Rubens Barrichello za upravljačem Jordana brzinom većom od 200 km/h zabio u ogradu i čudesno preživio. Senna je izjurio iz svog bolida i otišao u medicinski centar kako bi provjerio što se dogodilo njegovom prijatelju. Kada je vidio kako je Barrichello živ, vratio se na stazu.
Nažalost, dan kasnije vozač Simteka Roland Ratzenberger (33) doživio je tragičnu nesreću tijekom kvalifikacija. Austrijanac je izgubio kontrolu nad bolidom pri 314 kilometara na sat udarivši u betonski zid na zavoju Villeneuve. Ratzenberger je podlegao teškim ozljedama glave postavši prva žrtva na utrkama F1 nakon Talijana Riccarda Palettija (23) koji je poginuo u Montrealu u lipnju 1982.
Senna je bio šokiran. Na mjestu nesreće plakao je na ramenu glavnog liječnika Formule Sida Watkinsa. Ugledni britanski neurokirurg pokušao je uvjeriti Brazilca da propusti utrku, ali nije uspio, premda je Sennina djevojka Adriane Galisteu otkrila kako je Ayrton imao ‘vrlo loš osjećaj u vezi utrke”.
Na startu nedjeljne utrke sudarili su se Portugalac Pedro Lamy (Lotus) i Finac JJ Lehto (Benetton), a leteći dijelovi ozlijedili su nekoliko gledatelja. Sigurnosni automobil je na stazi ostao pet krugova, a nakon što je ponovo krenula jurnjava, Senna je dva kruga kasnije na zavoju Tamburello izletio sa staze i pri brzini većoj od 310 kilometara na sat udario u zid.
S lagano nagnutom glavom, Brazilac je sjedio beživotno u olupini, utrka je prekinuta, no prošlo je dosta vremena prije nego što su medicinske ekipe stigle u pomoć. Senna je u sudaru pretrpio tešku ozljedu glave. Profesor Watkins na stazi je izveo traheotomiju, a Senna je potom helikopterom prebačen u kliniku Maggiore u Bologni. Međutim, u bolnici su mogli samo konstatirati smrt. Preminuo je momentalno, iako je njegova smrt službeno obznanjena tek u 18.40 po lokalnom vremenu.
Nakon nekog vremena utrka je nastavljena, a pobijedio je Nijemac Michael Schumacher (Benetton-Ford), ispred Talijana Nicole Larinija (Ferrari) i Finca Mike Hakkinena (McLaren-Peugeot).
Točan uzrok nesreće nikada nije razjašnjen. Provedena je i istraga, a vlasnik momčadi Frank Williams, tehnički direktor Patrick Head i dizajner Adrian Newey kasnije su završili na talijanskom sudu, no svi su oslobođeni krivnje za tragediju. Niti danas se ne zna zašto je Brazilac izgubio kontrolu nad bolidom.
“Uvijek ću osjećati stupanj odgovornosti za Ayrtonovu smrt, ali ne i za krivnju”, napisao je tada dizajner automobila Williams Adrian Newey u autobiografiji “Kako izgraditi automobil”.
“Ja sam bio tip koji je konstruirao bolid u kojem je poginuo veliki čovjek,” napisao je Newey.
Senna je poginuo u 34. godini osvojivši tri naslova svjetskog prvaka (1988, 1990, 1991). U karijeri je upisao 40 Grand Prix pobjeda, a još se 39 puta penjao na pobjedničko postolje. S pole pozicije krenuo je 65 puta.
“Natjecanje je u mojoj krvi, to je dio mene, to je dio mog života. Svaki vozač ima svoje ograničenje, moje ograničenje je malo dalje nego kod ostalih,” znao bi kazati Brazilac.
U prosincu 2009. godine britanski magazin Autosport ga je proglasio najboljim vozačem svih vremena, prema glasovima 217 vozača.
“Senna je bio rođen za ovaj sport. Međutim, bio je još veći čovjek izvan svog bolida nego u njemu,” kazao je Frank Williams.
Aktualni svjetski prvak u formuli 1 Britanac Lewis Hamilton imao je devet godina kada je Senna poginuo.
“Sjećam se dana kada Senna poginuo kao da je bilo jučer. Imao sam devet godina, vratio se s utrke i otac mi je rekao što se zbilo. Otišao sam iza automobila i plakao,” priznao je u jednom razgovoru peterostruki svjetski prvak.
U formuli 1 je debitirao 1984. na velikoj nagradi Brazila u momčadi Toleman. Nakon Tolemana, Senna je tri godine vozio za Lotus i u svakoj ostvario po dvije pobjede, a njegova dominacija počela je 1988. kad je prešao u McLaren. U njemu je osvojio tri naslova prvaka u četiri godine, a 1994. prešao je u Williams i poginuo u trećem nastupu.
Svoj prvi naslov prvaka Senna je osvojio 1988. godine, a titulu je osigurao utrku prije kraja sezone pobjedom na stazi Suzuka. Zanimljivo, slavni brazilski klub Corinthians je u listopadu prošle godine legendarnom vozaču u čast izdao posebnu liniju dresova obilježivši 30. godišnjicu prve titule vozačke legende koja je bila veliki navijač tog kluba.
Corinthians je Senni odao počast i 2014., kad je povodom 20. godišnjice njegove pogibije cijela momčad izašla na teren noseći replike njegove prepoznatljive žuto-zelene kacige.
“Ayrton je imao tu auru, njegov entuzijazam, radoznalost i energija bili su nevjerojatni. Da nije poginuo možda bi sada bio predsjednik Brazila,” kazao je Newey za britanski Sky Sports prije dvije godine.
Tek nakon Sennine smrti, Formula 1 napravila je značajne promjene kada je u pitanju sigurnost vozača u bolidu. Smrt najpopularnijeg vozača svijeta pokrenula je lavinu promjena i to ne samo u formuli 1. Bivši predsjednik Međunarodne automobilističke federacije (FIA) Max Mosley kazao je kako su naknadne modifikacije u proizvodnji automobila spasile desetke tisuća života.
Poboljšanja sigurnosti uključivala su veće strane kokpita i uvođenje sustava za potporu glave i vrata. Rizici su smanjeni, ali svaki vozač zna da Formula 1 nikada ne može biti 100% sigurna.
Nakon Sennine nesreće u F1 se dogodila još samo jedna nesreća sa smrtnom posljedicom. U srpnju 2015. preminuo je Francuz Jules Bianchi (25), koji je stradao devet mjeseci ranije na VN Japana u Suzuki. Vozač Marussije je nakon nesreće devet mjeseci bio u komi i u kritičnom stanju zbog teških ozljeda glave.
Kobnoga dana Francuz je sedam krugova prije kraja utrke izletio u zavoju broj 7 i zabio se u kran. Odmah je operiran, a potom su uslijedili mjeseci bezuspješnog oporavka. Za Marussiju je debitirao 2013. godine.