Raspravno vijeće Haškog suda u četvrtak će izreći presudu bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću za genocid te za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene progonom Bošnjaka i Hrvata, njihovim istrebljenjem, ubojstvima, deportacijama tijekom rata u BiH od 1992. do 1995.

Haški tužitelji zatražili su u završnim riječima na kraju suđenja da se Karadžića za njegovu presudnu ulogu u zločinima proglasi krivim i osudi na kaznu doživotnog zatvora. Karadžić je za sebe tražio oslobađajuću presudu.

“Poštovani suci, pravda za sve žrtve ne zahtijeva ništa manje od doživotne kazne zatvora”, kazao je tužitelj Alan Tieger u rujnu 2014. u završnom obraćanju tročlanom vijeću na kraju četverogodišnjeg suđenja.

“Karadžić je imao moć nad životom i smrću bošnjačkih muškaraca u Srebrenici i nije tu moć iskoristio da 16. srpnja 1995. zaustavi ubijanja. Nazivao je potčinjene da provjeri zašto su neki pobjegli”, kazao je Tužitelj Alan Tieger.

Iako je Karadžić tijekom čitavog suđenja umanjivao svoju ulogu, tužitelj je poručio da je istina da je bio predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga i “pokretačka snaga” etničkog čišćenja. “Nadgledao je operacije u Srebrenici. Odobrio je svaki ključni korak. Imao je ovlasti i kontrolu nad svakom institucijom u državi uključenom u ubojstva i prisilno premještanje. Imao je ovlasti i kontrolirao je vojsku, policiju i lokalne vlasti. Oni su ga povratno izvještavali tijekom čitave srebreničke operacije. Svojim je ovlastima osigurao da nikad nitko ne istraži ubojstva tijekom njegove vladavine, da se zločini zataškaju, tijela sakriju i međunarodna zajednica drži u neznanju sve dok nije bilo prekasno”.

Karadžić je optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u okviru kojeg je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici te progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida. Optužen je za višegodišnju opsadu Sarajeva kojom su terorizirani stanovnici glavnog grada topništvom i snajperima, uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao žive štit.

Tužitelj je u završnim riječima posebno opisao slučaj Prijedora u kojem je u nekoliko mjeseci tisuće ljudi ubijeno, zatvoreno u logore i zlostavljano. Do kraja 1993. iz grada je protjerano ukupno 44.000 Bošnjaka i Hrvata. “To odražava nepogrešvu namjeru da se unište bošnjačka i hrvatska zajednica u Prijedoru”.

“Karadžićevo prisilno demografsko restrukturiranje Bosne trebalo je biti provedeno razaranjem značajnih dijelova bošnjačkih i hrvatskih zajednica i pravo ime za to je genocid”, poručio je tužitelj.

Karadžić je za sebe zatražio oslobađajuću presudu tvrdeći da nije imao vlast koju mu tužiteljstvo pripisuje, osporavajući da su se genocid i etničko čišćenje u BiH uopće dogodili.

Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. srpnja 1995. godine. Uhićen je 21. srpnja 2008. u Srbiji gdje se godinema skrivao i radio pod imenom dr. Dragan Dabić. ICTY-ju je izručen je devet dana kasnije.

Suđenje je započelo 26. listopada 2009., a završne riječi održane su krajem rujna 2014.

Karadžić je na početku pokušavao sabotirati suđenje odbijanjem da se pojavi u sudnici, ali je popustio je pošto je sud imenovao obranu po službenoj dužnosti. Nakon toga se pojavio u sudnici gdje se branio sam. Tužitelji su izveli ukupno 337 svjedoka, a Karadžić gotovo 250 svjedoka.

Za iste zločine u tijeku je suđenje bivšem zapovjedniku vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću.