Jugoslavenski književnik Oskar Davičo maturirao je i diplomirao romanistiku u Beogradu, studirao u Parizu, službovao kao profesor u Beogradu, Šibeniku i Bihaću, gdje je 1932. uhićen zbog komunističkoga djelovanja. Nakon višegodišnjega zatočeništva u Mitrovici i Lepoglavi živio je u Zagrebu i Beogradu; 1941. zbog židovskoga podrijetla sklonio se u talijansku okupacijsku zonu, gdje je interniran, a 1943. pridružio se partizanima. U poslijeratnoj Jugoslaviji djelovao je kao slobodni umjetnik, publicist i urednik, često prisutan u oštrim književnim i javnim polemikama.

Prisjećajući se svog burnog ljubavnog života, nenadmašnoj zagrebačkoj glumici Zdenka Heršak, jednog su se ljeta, putevi sreli s tada slavnim pjesnikom i romanopiscem Oskarom Davičom, čiji je roman “Pesma” čitala cijela bivša država. Premda nižeg od sebe, odlučila ga je zavesti: “Rastegnula sam svoje mlado mirisavo tijelo željno igre ljubavi kao meduza po ogromnom kamenu.”

I Oskar je prihvatio njezinu igru, upoznao i zavolio njezina sina, ali nikad nije prešao granicu dopuštenog, nego je – otišao bez riječi. I nema ga nema. Ni drugi dan, ni drugi tjedan. “Rovinjski slikar koji je imao kuću do njegove reče mi da mu je došla neka crna žena s puno kose. Je li mu to bila žena, neka od njegovih ljubavnica, mama sigurno nije, i nestao je s… nepoznatom, meni nepoznatom.”

Oskar Davičo umro je 30. rujna 1989. godine.