Veleposlanica Australije u Hrvatskoj u intervjuu za Nacional iznosi svoje viđenje odabira mandatara koji dolazi iz dijaspore i nije direktno izabran na izborima, govori o životu hrvatskih iseljenika u Australiji te otkriva da Australci na odmor u Hrvatsku ne dolaze zbog mora, nego radi kulture i dobre hrane

Australska veleposlanica u Hrvatskoj Susan Cox predala je svoje vjerodajnice bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću u prosincu 2012. Bila je i veleposlanica u Federalnoj državi Mikroneziji, zamjenica Visokog povjerenika u Vanuatu te australska vicekonzulica u Novoj Kaledoniji. Prije toga je također obnašala visoke dužnosti u australskom Ministarstvu vanjskih poslova i trgovine. U Zagrebu je jedna od posljednjih veleposlanica iz najbrojnije generacije žena veleposlanica akreditiranih u Hrvatskoj. Takav slučaj nije čest u drugim zemljama jer u njima žene nisu u većini kada se govori o diplomatskom koru. Osim toga, tijekom mandata i privatno su se puno družile.

“To je jedan od izazova naše diplomatske karijere, ljudi idu dalje i mi smo svi navikli na takav način života. Jedno od bogatstava je upravo ta mogućnost upoznavanja novih ljudi, s kojima radite i postajete kolege i prijatelji te kasnije održavate te odnose. Nedostaju mi neki ljudi koji su otišli iz Hrvatske, ali sam s njima zadržala kontakte i prijateljstva. U Hrvatskoj je u jednom trenutku bilo 15 veleposlanica, znam da opet dolaze nove diplomatkinje i da će nas biti još. To je dobra vijest, da su žene priznate u svojim diplomatskim karijerama. To je vrlo važno”, kaže Susan Cox na početku razgovora za Nacional u komu je komentirala i aktualnu hrvatsku političku situaciju.

NACIONAL: Nakon 6 tjedana spektakularnih obrata, hrvatska je dobila novi Sabor i novog mandatara koji još nije premijer. Zanimljivo je to da je on Hrvat iz iseljeništva, doduše kanadskog, a ne australskog. Što mislite o takvom političkom angažmanu nekoga tko nije živio u zemlji koju će voditi?

Snaga demokracije upravo je u tome da ne postoji jednodimenzionalna verzija za sve zemlje. Hrvatska je zemlja emigracije, puno više no imigracije. Mogu to reći zato što je Australija zemlja imigracije. Mi smo imali jako puno ljudi koji su dolazili iz četiriju strana svijeta, neki su se vratili u svoje domovine, uključujući i u Hrvatsku. U globaliziranom svijetu normalno je da se ljudi sele i mijenjaju zemlju boravka. Sjećam se kada je Madeleine Albright bila izabrana za državnu tajnicu SAD-a. Mnogi su se tada iznenadili zbog toga što je ona bila rođena u Češkoj, da je bila jedina državna tajnica Amerike koja nije rođena u toj zemlji. Hrvatska je kroz svoje demokratske procese prepoznala mandatara koji će voditi vladu kao član hrvatske dijaspore.

NACIONAL: Možete li zamisliti takvu situaciju u Australiji koja je zemlja useljenika?

Dobro je da ste postavili to pitanje jer u australskom parlamentu imamo mnogo ljudi koji su rođeni u mnogim zemljama izvan Australije. Ili Australce koji su druga ili treća generacija imigranata. Na primjer, u australskom parlamentu znam jednog zastupnika srpskog porijekla, jednog hrvatskog i jednog bošnjačkog. Ovaj bošnjačkog porijekla je prvi australski ministar koji je prisegnuo na odanost Kuranu.

NACIONAL: Australija ima novog premijera Malcolma Turnbulla koji je imenovan u rujnu ove godine. Zapravo ste dobili petog premijera u osam godina. Što nam možete reći o njemu? Koliko znamo, ta promjena je rezultat previranja unutar njegove Liberalne stranke.

To je dobar primjer kako bi se pokazalo da različite zemlje imaju različite sustave. U Australiji smo mnogo toga naslijedili od britanskog političkog sustava. U Westminsterskom sustavu stranke su glavna politička tijela. Ljudi su zapravo prestali ispitivati kako je moguće da ste promijenili premijera, a niste imali izbore. Premijer se smatra prvim među jednakima. Ako više nema povjerenje svoje stranke, izgubio je i mjesto predsjednika vlade. Dakle, ako izgubi vodstvo u svojoj stranci, izgubit će i vodstvo u zemlji. Takav je slučaj bio i s Tonyjem Blairom, ako se sjećate. Ljudi možda smatraju da je to nešto neuobičajeno, ali to se redovito događa u Australiji i sve je to dio demokratskog procesa.

NACIONAL: Što mislite o pravu glasa koju ima hrvatska dijaspora i čija su tri zajamčena mjesta u Saboru i na ovim izborima imala presudnu prevagu između dvije koalicije?

Na Hrvatskoj je da odluči o pravu svoje dijaspore na sudjelovanju u izborima. I opet je to još jedan dobar primjer kako u različitim društvima demokracija različito funkcionira. Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj dijaspora ima pravo glasa. Mi dopuštamo dvostruko državljanstvo, ali Australija nema zajamčena mjesta u parlamentu za dijasporu.

NACIONAL: Hrvatska zajednica u Australiji je dosta velika, službeni izvori kažu da u Australiji živi 150 tisuća Hrvata i njihovih potomaka, a neslužbeni da ih ima 250 tisuća koji su počeli naseljavati Australiju još krajem 19. stoljeća. Kako ih vi doživljavate, jesu li dobro integrirani i koliko se pripadnici druge ili treće generacije još osjećaju Hrvatima?

To biste morali pitati njih. Australija je multikulturalno društvo koje izuzetno cijeni doprinos koji su njenom razvoju dali imigranti sa svih strana svijeta. Zato mi podržavamo ljude ne samo da budu Australci, nego i da budu ponosni na svoje porijeklo, bez obzira na to odakle dolaze. To može biti ilustrirano primjerom da folklorni ansambl Lado ima svoje ogranke diljem Australije i ako želite slušati hrvatsku glazbu i vidjeti hrvatske tradicionalne narodne plesove i nošnje, to možete učiniti posvuda u Australiji. Neke od najboljih restorana vode hrvatsko-australski kuhari. Kad primamo imigrante, pokušavamo osigurati usluge na njihovu jeziku. Hrvatski je tako jedan od službenih jezika u Australiji. Ljudi imaju na raspolaganju prevodilačke servise na hrvatskom jeziku za brojne državne institucije, od bolnice do policije. Osim toga, imamo i specijalne medije na hrvatskom jeziku pa u devet ujutro ljudi mogu gledati vijesti Hrvatske televizije, isto kao što mogu gledati televizijske programe na primjerice kineskom, vijetnamskom, francuskom i brojnim drugim jezicima koji su službeni u Australiji. Imamo i veliki broj radiostanica, ne samo javnih, nego i privatnih na hrvatskom jeziku koje su osnovali ljudi iz dijaspore.

NACIONAL: Neki od njih su se vratili, a mnogi su se razočarali birokracijom u Hrvatskoj. Žale li vam se potencijalni ulagači i biznismeni koji su došli u rodnu zemlju svojih djedova?

Mislim da je važno o toj temi razmišljati i šire. Kod nas su svoj interes za investiranje iskazivali i Australci koji nisu pripadnici dijaspore, a nisu od veleposlanstva možda dolazili direktno tražiti pomoć. U Australiji postoji okvir prema kojem se regulira investiranje u Australiju i to je jedna od snaga australske ekonomije. Kada Australci dođu u Hrvatsku, budimo iskreni, vrlo teško mogu započeti biznis. Nedavno sam bila na predavanju jedne ekonomistice koju su pitali što bi savjetovala novoj hrvatskoj vladi, a to je bilo dosta vremena prije izbora, kako će privući nove investitore u privatnom sektoru. Rekla je da može savjetovati dvije stvari: olakšati pokretanje biznisa, ali isto tako i olakšati njegovo zatvaranje. Ljudima se mora omogućiti da napuste tržište isto tako jednostavno kao što su i došli na njega, ako im se ne isplati i poslovanje im postane teško. Hrvatska toliko toga može ponuditi, to je fantastična zemlja i ulazna vrata na tržište Europske unije. Ima puno dobrih priča o mogućnostima koje se mogu ovdje ostvariti, ali morate stvoriti transparentno okruženje u kojem pravila moraju biti poštena i trebaju vrijediti jednako za domaće i za strane investitore. Investitori isto tako žele sigurnost pa se pravila poslovanja ne bi trebala stalno mijenjati. Postoje ljudi iz dijaspore koji su investirali u Hrvatsku, ali su to učinili kao hrvatski državljani, a ne kao australski.

NACIONAL: Australija je zemlja useljenika koja je još uvijek vrlo slabo naseljena. Koliko ljudi godišnje primate i imate li posebne kriterije pri useljavanju?

Ima više različitih kriterija prema kojima se ljudi mogu useliti u Australiju. Razlozi mogu biti biznis, obiteljske veze, bilo što drugo. Pravila i regulacije za doseljenike nisu područje u kojem sam ekspert i zato upućujem ljude da se jave u naš servis u Londonu, u koji dolaze svi oni koji su izrazili želju da se usele u Australiju.

NACIONAL: Australija je vrlo zanimljiva građanima Hrvatske. Neke agencije iz Hrvatske organiziraju obrazovnu razmjenu, pa mnogi mladi odlaze nekoliko mjeseci u nadi da će i ostati.

Ne žele baš svi ostati. Mi dajemo stipendije za obrazovanje i mladi Hrvati su se pokazali izuzetno uspješnima u njihovu dobivanju. Međutim, svi oni koji su otišli su se i vratili.

NACIONAL: Izbjeglička kriza duboko je potresla Europu, osobito u drugoj polovici prošle godine. Broj ljudi koji prešao Schengen premašio je milijun i nastavit će rasti. Osjećate li posljedice ove izbjegličke krize i je li Australija spremna primiti izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih zemalja?

Mi smo uvijek imali humanitarne programe, a ove godine naš regularni humanitarni program predviđa prihvat preko trinaest tisuća izbjeglica. Osim toga, prihvatit ćemo i dodatnih 12 tisuća izbjeglica iz Sirije i Iraka. Mi prepoznajemo prijetnju koju predstavlja ISIL, kao i potrebu da svijet odgovori na ovu globalnu prijetnju i krizu. Pružili smo humanitarnu pomoć kroz program koji je tijekom posljednjih nekoliko godina iznosio 230 milijuna dolara. Taj novac bio je namijenjen za pomoći 240 tisuća sirijskih i iračkih izbjeglica koji su protjerani iz svojih domova i potražili utočište u susjednim zemljama.

NACIONAL: Zanimljivo je da je vaša ministrica vanjskih poslova Julie Bishop još ljetos izjavila da je ISIL kriv za zbjeg stotina tisuća izbjeglica u Europu i da je potrebno stvoriti široku međunarodnu frontu kako bi se uništile terorističke organizacije koje izazivaju raseljavanje ljudi. Kako se Australija angažirala?

Mi prije svega osuđujemo terorističke akcije ISIL-a i prijetnju koju on predstavlja regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti. Australija se pridružila međunarodnim snagama koje se bore protiv njega u Iraku i Siriji.

NACIONAL: ISIL prijeti svim zemljama koje sudjeluju u tim napadima krvavom osvetom. Boje li se australski građani terorističkih napada? Vi nemate primjera koji nalikuju na one u nekim europskim zemljama u kojima su teroristi europski građani, muslimani druge ili treće generacije.

Svi moramo shvatiti da se svijet promijenio i da ta opasnost podjednako prijeti svima. Bilo bi pošteno reći da mi možda nismo osjetili terorističke napade, ali postojale su operacije kojima su se spriječili teroristički napadi i u Australiji, a i u drugim dijelovima svijeta. Australija nije imuna na rizik kojem su izložene sve druge zemlje.

NACIONAL: I vi ste se u svojoj karijeri susreli s terorizmom i dobili odlikovanje za hrabro držanje prilikom bombaških napada u Baliju 2002. godine?

Ja sam bila dio tima koji je odgovorio na posljedice terorističkog napada kada je ubijeno mnogo Australaca. Bio je to najveći gubitak života naših građana izvan granica naše zemlje i u dijelu svijeta u kojem nije bilo rata. Tada nisam bila izložena nekoj posebnoj opasnosti, pa nisam ni morala pokazati hrabrost. Ali u naporima vlade da organizira odgovor na tu tragediju trebalo je koordinirati rad vladinih agencija, obrambenih snaga, zdravstvenog sustava i servisa koji su pomagali brojnim zajednicama. Jedan mali grad u Australiji tom je prilikom izgubio cijelu svoju nogometnu momčad. Možete zamisliti kakav je to bio gubitak, kada izgubite cijelu generaciju mladih momaka. Hrvatska može dobro razumjeti kroz što su ti ljudi prolazili zbog iskustva iz Domovinskog rata. Bila sam jako ponosna na to što mi je pružena prilika da sudjelujem u radu, a istovremeno mi je to bilo vrlo bolno iskustvo.

NACIONAL: Ima li šanse za bolju gospodarsku suradnju Hrvatske i Australije, kad već imamo toliko zajedničkih državljana?

Naravno da ima, to je i jedan od razloga zbog kojeg smo ovdje, kako bismo promovirali trgovinu i zajedničko poslovanje. Ljudi mi često kažu kako je Australija je predaleko. Naravno da je daleko, ali ako razmišljate isključivo o izvozu nekih velikih dijelova opreme ili slično. Ali Hrvatska je vrlo uspješna u izvozu mnogih sofisticiranih stvari poput tehnologije i razne opreme. Što se tiče turizma, australski turisti dolaze sve više kako bi se upoznali s kulturom, povijesti, tradicijom, hranom i sa svim onim čega nema u Australiji, a ne samo zbog plaža jer kod nas ima 50-kilometarskih plaža. Na primjer, Split je jako promijenio svoj imidž, nedavno sam ga ponovo posjetila i otvoreno je desetak novih restorana i nudi se mnogo više aktivnosti nego prije. Ono što su turistički djelatnici shvatili je to da nije dovoljno promovirati Hrvatsku kao zemlju plaža i mora pa je vaša zemlja prepoznata na turističkoj mapi svijeta. Nedavno sam bila kod kuće u Australiji i pročitala članak o deset najboljih novih turističkih odredišta. I Hrvatska je bila na prvom mjestu.

NACIONAL: Što vam se najviše, a što najmanje sviđa u Hrvatskoj? Dobro ste je upoznali tijekom ove tri godine.

O, ima puno stvari koje volim. Volim svježu hranu, imate toliko svježih proizvoda na vašim tržnicama. Ljudi su predivni. Vaši građani su vrlo ponosni na Hrvatsku i to je dobro, pozitivno je kad su ljudi svjesni svoje vrijednosti i svoje baštine. Ali svijet je postao globaliziran i konkurencija je izuzetno jaka, pa stoga morate biti aktivni i održavati veze s njim. Jako mi se sviđa Zagreb, a volim posjećivati trgovine i kupovati odjeću i nakit. Obožavam modu.