Dana 8. svibnja 1945. oslobođen je Grad Zagreb. Iako su svi gradovi u Europi ponosni na svoj Dan oslobođenja od fašizma, u glavnom gradu Hrvatske taj se datum sustavno ignorira već gotovo trideset godina. Prigodničarski se obilježava Dan Europe, 9. svibnja, kada se u svim zemljama antifašističke koalicije proslavlja i Dan pobjede. Međutim, kao što je poznato, čak i proslavu.
Dana pobjede izbjegavaju istaknuti predstavnici hrvatske vlasti, osobito oni iz HDZ-a, budući da je dijelu njihovih birača taj datum u kolektivnoj memoriji ostao upamćen kao Dan poraza. Po istoj logici, za njih je 8. svibnja zapravo Dan okupacije grada Zagreba, iz kojeg su još u noći s 5. na 6. svibnja 1945. svoj bijeg prema austrijskoj granici započele ustaške snage, predvođene poglavnikom Antom Pavelićem. Prve su prešle Savu i kročile na zagrebačko tlo, točnije u Trnje – 45. srpska divizija, odnosno – 20. srpska brigada i 39. divizija Druge armije, kojom je zapovijedao Koča Popović, a nakon njih 28. slavonska divizija i Posavski partizanski odred, koji je cijelo vrijeme svoga postojanja djelovao u sklopu Desetog zagrebačkog korpusa. Nekoliko dana kasnije – 11. svibnja na današnjem Trgu Bana Jelačića održan je miting oslobođenja grada i zemlje, na kojem su sudjelovale desetine tisuća građana. Njima su se obratili partizanski vođe, a na balkonu s Kočom Popovićem fotografiran je i Veco Holjevac, koji je u Zagreb došao 9. svibnja sa 4. jugoslavenskim korpusom.
Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, u suradnji s gradom Zagrebom u srijedu 8. svibnja u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog organizira svečanu akademiju u povodu obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, Dana Europe i Oslobođenja grada Zagreba.
To znači da ni ove godine u organizaciji proslave oslobođenja grada Zagreba ne sudjeluje Vlada Republike Hrvatske, na čelu sa HDZ-tom, koji već desetljećima tu obljetnicu uspješno utapa u Dan Europe, iako je grad Zagreb oslobođen dan prije kapitulacije Trećeg Reicha.
Gost dana Radio Nacionala je profesor povijesti 20. stoljeća na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Hrvoje Klasić.
Ja bih rekao da neobilježavanje ima veze s puno stvari, a rodonačelnik je toga Franjo Tuđman. To što je on dopustio 90-ih godina je početak revizionizma i zato govorimo o tome je li Zagreb oslobođen ili okupiran, a on je bio u to vrijeme oslobođenja Zagreba partizanski komesar.
Mislim da je u puno stvari vlast Zagreba napravila pomak, ali Zagreb ili Hrvatska zaslužuju muzej otpora fašizmu. Svaki šesti građanin je bio pripadnik antifašističkog pokreta. To je toliki broj entuzijasta koji su bili spremni položiti svoje život u borbi protiv fašizma.
Spominje se oko dvadeset tisuća Zagrepčana koji su ubijeni, nisu svi bili članovi Komunističke partije.
Priča o ustašama kao hrabrim vojnicima, oni su imali dvije opcije od kojih je bila jedna bijeg što su i počeli 5. i 6. svibnja, što je iznenadilo partizanske jedinice. Da je partizanima netko rekao da će bez borbe ući u Zagreb, to bi odmah potpisali.
Toliki Zagrepčani su bili u drugim brigadama i oslobađali druge gradove i mi sad pokušavamo nacionalizirati internacionalni pokret.
Oni koji su došli lijevom obalom Save, naišli su na velik otpor Nijemaca i ustaša i tu će poginuti velik broj ljudi do 15. svibnja, tjedan dana nakon kraja rata. Što se tiče masovnih grobnica bilo je odmazde, ali velik broj je poginulih vojnika. Kada ljudi govore o nevinim civilima, što je ‘logornik’ koji je civil, ali je određivao tko ide u logor gdje će stradati. Ante Pavelić je otvoreno nudio Britancima da će dati ustaške snage kako bi nastavili borbu protiv ‘komunista’.
Velik broj Hrvata nije bio zadovoljan Kraljevinom Jugoslavijom pa su dočekali Nijemce 10. travnja, ali 11. travnja već se to promijenilo. U NDH je vladala glad i počeo je teror pa su počeli biti nezadovoljni i s NDH. Onda ne čudi veliki odaziv ljudi 11. svibnja na Trgu bana Jelačića jer možda nisu svi bili sretni dolaskom komunista, ali su bili sretni odlaskom ustaša.
Nemam razloga ne bojati se relativizacije ustaških zločina ako slušate Josipa Jurčevića iz Domovinskog pokreta. To može spriječiti jedino taština Plenkovića jer bi mu to loše izgledalo u životopisu prilikom odlaska u europske institucije, ali to je uz uvjet da on ostane na čelu HDZ-a. Ako dođe Anušić, nisam siguran.
Komentari