Čelnik Mosta Božo Petrov pozvao je tako na IZGRADNJU BOLJE DOMOVINE I POZVAO LJUDE DA NAPRAVE BOLJI SUSTAV, apstrakcijama kupujući vrijeme za početak pregovora o novom izgledu države. Bolji dojam ostavio je u kuloarima Drago Prgomet. Dobitnik u prvoj izbornoj jedinici otvorio je karte izjavom da je Most apsolutni pobjednik ovih izbora i time pokazao da ima aspiracije. DOK SE PETROV ZAKLINJAO DA GA POLOŽAJI NAKON IZBORA NE ZANIMAJU, PRGOMET SE I NA TOM PLANU POKAZAO KAO SLOŽENIJI MISLILAC. Idemo, dakle, u pregovore. Koja im je, uostalom, alternativa?

Tomislavu Karamarku svakako treba čestitati na činjenici da je uspio HDZ održati na razini kojom je stranka počela ostvarivati anketnu prednost. U jednom trenutku započeli su dominirati i uspjeli su zadržati taj trend. Kad je o generalnoj slici riječ, relativan uspjeh HDZ-a ostvaren je uz presudnu pomoć iseljeništva, što je nečuvena stvar. SDP je preliminarno odustao od nadmetanja u dijaspori – ne zna se točno zašto – i darovao HDZ-u u jednom segmentu prednost koja se pokazala presudnom. Da nije bilo dijaspore, dobili bi koliko i SDP, što bi drastično utjecalo na opću postizbornu atmosferu. S obzirom na to, gospodin Karamarko nema razloga za preveliko slavlje. Njegova dugogodišnja blokovska retorika pokazuje se kao promašaj. Hrvatska se nije okrenula prema HDZ-u, nego je napokon jasno pokazala svoju temeljitu podijeljenost.

ODMAH JE TO UOČIO gospodin Karamarko i u svome slavljeničkome govoru istaknuo kako smo “spremni surađivati sa svima jer postoji nadstranka, a to je Hrvatska”. Pridodao je i znakovitu nijansu. “Tko god je spreman boriti se s Domoljubnom koalicijom na boljitku RH, dobrodošao je, i to nije stvar koalicija.” Kako već zvuči ta stvar, u njoj će politički nosevi osjetiti i dašak spremnosti HDZ-a na tzv. Veliku koaliciju, za koju postoje dobri vanjski i unutarnji razlozi. Na planu vanjskih, HDZ guši tijesan ishod izbora. Na planu unutarnjih, HDZ se drma i trese. Članstvo – lijepe li riječi – bjesni na Karamarka jer ih je gurnuo u bitku na način u kojem pobjeđuje netko treći – Most. Na kraju, sve je to razgovor o ezoteriji jer SDP-u ne pada na pamet da HDZ-u pruža slamku spasa u formi velikih paktova. Most je jedini pobjednik aktualnih izbora i Milanović je odmah bacio karte na njegov stol. Imate devetnaest mandata, gospodo, i o vašoj odluci ovisi budućnost Hrvatske.

Milanović je bolje od Karamarka shvatio neposredan rezultat izbora. Pojao je o HDZ-ovim veličanstvenim pobjedama, dok je šef SDP-a odmah pokrenuo razgovore s Mostom zaključujući da su i HDZ i SDP gubitničke strane. Na redu je, dakle, Most, koji je svojih devetnaest mandata dočekao prilično zbunjeno. Nisu očekivali toliku količinu simpatija. Za Hrvatsku je jedini pravi izlaz ako netko iz Mosta postane premijer, no pitanje je je li za to još sazrela svijest sudionika. U svakom slučaju, Most bi se morao tako postaviti. To je način da uvede stabilnost u situaciji kad su HDZ i SDP praktično isti. Ne očekujući toliki trijumf, vođe Mosta nalaze se u nedoumici. Njihova trenutna razmišljanja zadržavaju se na razini općenitosti, no ubrzo će se prebaciti na detalje šahovske ploče.

Čelnik Mosta Božo Petrov pozvao je tako na izgradnju bolje domovine i pozvao ljude da naprave bolji sustav, apstrakcijama kupujući vrijeme za početak pregovora o novom izgledu države. Bolji dojam ostavio je u kuloarima Drago Prgomet. Dobitnik u prvoj izbornoj jedinici, otvorio je karte izjavom da je Most apsolutni pobjednik ovih izbora i time pokazao da ima aspiracije. Dok se Petrov zaklinjao da ga položaji nakon izbora ne zanimaju, Prgomet se i na tom planu pokazao kao složeniji mislilac. Idemo, dakle, u pregovore. Koja im je, uostalom, alternativa? Kolinda Grabar-Kitarović nalazi se u teškoj situaciji, kad će morati zatražiti žrtvu od svoga pokrovitelja Karamarka. S tri mandata više uspio je samo ostvariti rezultat jednak SDP-ovu, s dominantnim Mostom od kojeg teško da može očekivati bilo što na vlastitoj strani. To su djela koja proizlaze iz njegovih velikih riječi.

KARAMARKO ĆE SAD TRAŽITI od Kolinde da njegova tri boda pretvori u apsolut i proglasi prvenstvo za HDZ dobivenim, ali nejasno je kako bi to moglo proći. Podijeli li Most svoje mandate na dvije strane, izazvat će to vrlo gorak okus na sceni, tim više što se oduvijek predstavljao kao nestranačka stranka. Po logici stvari i Milanović je u sličnom položaju kao Karamarko, ali njegov scenski status je drugačiji. Nema izlaza za hrvatsku politiku osim dogovora s Mostom o premijeru (odnosno, internoga dogovora u Mostu tko bi od njih mogao biti premijer, a to bi, po mnogo čemu sudeći, trebao biti Drago Prgomet).

Naporno vrijeme za gospođu Kolindu, nema što. Očekivala je lak posao – “oba su pala” – a dobila je najtežu situaciju koju je kao predsjednica mogla zamisliti. Milanović je dobro isplivao iz neugodne kampanje i u sve buduće pregovore može ući relaksirano. Tražeći mnogo, Karamarko je samo izborio egalitet s protivnikom, a nema ni snažnoga partnera s kojim bi mogao koalirati. Pronašao se u rijetkoj ulozi gubitnika s tortom i šampanjcem.