Objavljeno u Nacionalu br. 592, 2007-03-20

ZAROBLJENI ČLAN VODSTVA Al Qaede Khalid Sheikh Mohammed priznao je Amerikancima 31 terorističko djelo, više nego što mnogi vjeruju da je moguće

Je li to istina ili je izmišljotina, pitaju se američki mediji. Iznenađujuće priznanje zarobljenog člana vodstva Al Qaede Khalida Sheikha Mohammeda pred američkom vojnom komisijom u zatvoru američke baze Guantánamo na Kubi u kojem je on nabrojio sudjelovanje u 31 terorističkoj akciji protiv američkih i zapadnih ciljeva, izazvalo je velike polemike među zapadnim stručnjacima za terorizam, jer neki od njih smatraju da je to priznanje lažno. Khalid je u svojoj pisanoj izjavi pred tom vojnom komisijom, kako se u SAD-u naziva prijeki vojni sud, priznao krivnju gotovo za sve izvršene i planirane terorističke operacije u svijetu u posljednjih petnaestak godina. Iako je Khalid bio nesumnjivo pripadnik samog vrhovnog vodstva Al Qaede, te blizak suradnik vođe Al Qaede Osame Bin Ladena, njegova lista izgleda ipak nerealno.

On je preuzeo odgovornost za sljedeće operacije: prvi bombaški napad na nebodere World Trade Centera u New Yorku 1993., drugi napad na nebodere World Trade Centera 2001. avionima, kada su oni uništeni, za pokušaj jednog britanskog terorista da bombom skrivenom u cipeli uništi putnički avion iznad Atlantika, za ubojstvo dvojice američkih vojnika na otoku Filka u Kuvajtu, za postavljanje bombe u noćnom klubu na Baliju gdje je ubijeno 200 australskih i britanskih turista, za planiranje novih napada avionima nakon 11. rujna 2001. koji su trebali biti izvršeni na neboder Library Tower u Kaliforniji, Sears Tower u Chicagu, Plaza Bank u saveznoj državi Washington, Empire State Building u New Yorku, za planiranje napada na američke ratne brodove i tankere u tjesnacima Hormuz, Gibraltar i u luci Singapur, za planiranje uništenja Panamskog kanala, za financiranje i planiranje atentata na nekoliko bivših američkih predsjednika, među ostalim i predsjednika Jimmyja Cartera, za financiranje i planiranje rušenja visećih mostova u New Yorku, za planiranje uništenja nebodera Sears paljenjem tankera s gorivom ispod njega, za planiranje uništenja aerodroma Heathrow, te Big Bena i zgrade Canary Wharf u Londonu, za uništenje mnogih noćnih klubova u Tajlandu, za planiranje uništenja američke burze u New Yorku, za planiranje napada na izraelski grad Eilat uz pomoć aviona koji bi poletjeli iz Saudijske Arabije, za planiranje uništenja američkih ambasada u Indoneziji, Australiji i Japanu, za planiranje uništenja izraelskih ambasada u Indiji, Azerbejdžanu, Filipinima i Australiji, za planiranje uništenja izraelskog aviona koji bi poletio iz Bangkoka, za slanje nekoliko boraca da istraže koje strateške ciljeve u Izraelu treba uništiti, za napad na hotel u Mombasi u Keniji gdje odsjedaju izraelski turisti, a gdje su ubijeni neki ljudi, za pokušaj rušenja ruskom raketom izraelskog aviona koji je polijetao s aerodroma u Mombasi, za planiranje napada na američke ciljeve u južnoj Koreji, za financiranje napada na američke, britanske i izraelske ciljeve u Turskoj, za planiranje napada na nuklearne centrale u nekoliko američkih saveznih država, za planiranje napada na stožere NATO-a u Europi, za planiranje i organiziranje operacije “Bojinka” kojom se željelo istodobno srušiti 12 američkih putničkih aviona iznad Pacifika, za pokušaj atentata na predsjednika Billa Clintona prilikom njegova posjeta Filipinima 1994., za pokušaj planiranja atentata na papu Ivana Pavla II., te za pokušaj uništenja američke naftne kompanije u vlasništvu bivšeg američkog ministra vanjskih poslova Henryja Kissingera na indonezijskom otoku Sumatri.

Za sve to Khalid je preuzeo odgovornost prilikom saslušanja pretprošle subote u Guantánamu, gdje je nedavno prebačen s tajne lokacije, gdje je ranije bio zatvoren i ispitivan, a njegovo priznanje objavljeno je sljedeće srijede. U četvrtak je objavljeno da je tada preuzeo krivnju za još jednu stvar, ali je objavljivanje toga priznanja odgođeno za jedan dan kako bi se obavijestila obitelj žrtve. Khalid je, naime, obznanio da je on odrubio glavu američkom novinaru Danielu Pearlu kada je ovaj 2002. bio otet te potom smaknut u Pakistanu.

Nakon što je objavljeno to priznanje postavilo se pitanje je li sam Khalid Sheikh Mohammed mogao biti odgovoran za sve to, te nije li lista pretjerana i izmišljena. Ako je čovjek koji je sam sve to uradio u američkim rukama, to bi trebalo značiti da je SAD sada siguran od terorističkih napada. Je li on uopće mogao fizički sve to napraviti? Neki američki teroristički stručnjaci tvrde da jest, jer značajan dio tih akcija bio je tek u početnoj fazi planiranja, a onih koje su izvršene bilo je ipak relativno malo, ne više od dviju godišnje. Neki drugi dokazi, posebno ono što je nađeno na njegovu kompjuteru prilikom njegova hvatanja u pakistanskom gradu Rawalpindiju 2003., potvrđuju nesumnjivo da je on bio ključan teroristički planer, barem kad je riječ o napadu 11. rujna 2001. na New York i Washington. No drugi stručnjaci uvelike sumnjaju u tu listu priznanja, a za činjenicu da je Khalid za sve to preuzeo odgovornost imaju nekoliko objašnjenja.

Kao prvo, podsjećaju da je Khalid bio u posljednje četiri godine podvrgnut intenzivnom ispitivanju, koje je sadržavalo i metode fizičkog pritiska, a te metode spadaju i u kategoriju mučenja, pa je možda sve to izjavio zato što je bio mučen. Da je Khalid Sheikh Mohammed uhićen obznanjeno je javnosti 1. ožujka 2003. Obznanjeno je da je uhićen u Rawalpindiju, gradu petnaestak kilometara udaljenom od pakistanskoga glavnoga grada Islamabada. Prema tvrdnjama FBI-a, koji je za njim već bio raspisao tjeralicu, Khalid Sheikh Mohammed je tada bio četvrti ili peti u ukupnoj hijerarhiji Al Qaede, a to znači jedan od najbližih suradnika terorističkog vođe Osame bin Ladena.

Američki izvori tvrdili su da mu je FBI već dulje vrijeme bio na tragu, te mnogo toga znao o njegovim aktivnostima. Navodno su ga agenti FBI-ja umalo ulovili u veljači 2003. u pakistanskom gradu Quetti, ali im je on u posljednji tren uspio izmaći, iako su agenti FBI-ja uhvatili neke njegove pomagače. Potom je trag vodio do Rawalpindija, do kuće jednog od vođa najveće desničarske pakistanske islamske stranke Jamaat Islami. Agenti FBI-a i pakistanski policajci upali su u kuću rano ujutro, te uhitili Khalida Sheikha Mohammeda i još dvije osobe.

Dva dana nakon njegova uhićenja američke vlasti potvrdile su da on više nije na pakistanskom tlu, ali je objašnjeno da nije prebačen u SAD, nego se nalazi u američkim rukama na teritoriju neke treće zemlje, gdje su ga američki istražitelji već počeli ispitivati. Pretpostavljalo se da su američki istražitelji Khalida Sheikha Mohammeda prvo prebacili u Afganistan, gdje američke snage imaju vojne baze, te da se Khalid Sheikh Mohammed nalazio prvo u jednoj od tamošnjih baza. To je za američke istražitelje mnogo bolje nego da ga prebace u SAD. Čim bi on stupio na američko tlo, na njega bi se počeli primjenjivati američki zakoni, a oni daju značajna prava i svakom strancu, čak i kada je pod udarom zakona. Ako Khalid Sheikh Mohammed ili bilo koji drugi uhićeni pripadnik Al Qaede nije na američkom tlu, neovisno o tome što je u rukama američkih istražitelja, sve to se na njega ne odnosi. To znači da ga istražitelji mogu držati neograničeno dugo u zatvoru, nemaju nikakvih obaveza da protiv njega do određenog roka dižu optužnicu, a on nema nikakva prava na odvjetnika ili bilo kakvu pravnu pomoć. Američki izvori tvrdili su da je nad njim smjesta započeta intenzivna istraga.

Da je Khalid Sheikh Mohammed bio podvrgnut mjerama koje bi se mogle proglasiti mučenjem otkrio je u svibnju 2004. američki dnevnik New York Times. Ovo otkriće odnosilo se na centralnu američku obavještajnu agenciju CIA-u, čiji operativci ispituju i drže pod svojom kontrolom najvažnije uhićenike iz Al Qaede. Prema tvrdnjama lista CIA koristi metode fizičke prisile nad izabranom grupom najvažnijih vođa i operativaca Al Qaede, i to u zatvorima na tajnim lokacijama diljem svijeta. Da tih zloupotreba ima pokazao je tajni, tek tada u New York Timesu otkriveni podatak da je jedan zaposlenik CIA-e bio kažnjen zbog pretjerane upotrebe metode prisile nad poznatim zatvorenikom Khalidom Sheikhom Mohammedom, kojem je tijekom ispitivanja prijetio da će ga ubiti pištoljem.

Prema tadašnjim tvrdnjama lista operativci CIA dobili su upute i odobrenje da se prilikom ispitivanja koriste i raznim vrstama fizičkog maltretiranja, koje ipak ne prelaze u kategoriju teškog mučenja. Na primjer, jedna od tehnika, čije je korištenje dopušteno, jest tzv. plašenje vodom, tijekom koje se zatvorenika veže, gurne pod vodu te drži neko vrijeme pod vodom kako bi se on uplašio da će ga tako utopiti.

Kako tvrdi New York Times, te metode su toliko grube i drastične da su operativci drugih američkih sigurnosnih službi, na primjer federalne policije FBI, koja se bavi kontroobavještajnom i kontraterorističkom aktivnosti unutar granica SAD-a, odbili prisustvovati seansama na kojima operativci CIA uz pomoć tih metoda ispituju zatvorenike. Uz to, postoje mišljenja da priznanja pod ovakvim metodama prisile nisu pouzdana, jer u strahu od njih zatvorenici priznaju bilo što.

Zbog tih otkrića sada se uvelike sumnja da je Khalid Sheikh Mohammed sve priznao jer je bio pod mukama. No ima i sasvim drugo objašnjenje tog nevjerojatnog priznanja. Oni koji su proučavali njegovo djelovanje i ponašanje tvrde da je Khalid čovjek neizmjernog ega, samohvalisavac, koji želi ispasti većim herojem i zaslužnijim za djelovanje Al Qaede nego što je to stvarno bio. Čuju se i mišljenja da je riječ o njegovoj svjesnoj manipulaciji, koja bi mogla imati nekoliko ciljeva. On možda želi preuzimanjem krivnje za sve prikriti krivnju drugih ljudi, te ih tako zaštititi. S druge strane, možda ovim pretjerivanjima želi baciti sumnju na vjerodostojnost i točnih optužbi na njegov račun. Da je Khalid Sheikh Mohammad veliki teroristički planer i najvažniji član vodstva Al Qaede koji se nalazi u američkim rukama, nema nikakve sumnje, a je li on napravio sve ono što sada priznaje da je napravio, u to valja sumnjati.