Objavljeno u Nacionalu br. 587, 2007-02-13

PIVOVARA OSIJEK postala je prva tvrtka u Hrvatskoj čiju je pretvorbu pravomoćno poništio sud, razvlastivši tako sve dioničare koji su u nju uložili novac

Nakon 15-ak godina od prelaska na kapitalistički gospodarski poredak jedna se tvrtka ponovno našla u društvenom vlasništvu, koje ne postoji u Ustavu. Pivovara Osijek, najstarija u Hrvatskoj, osnovana još 1697., prva je hrvatska tvrtka čiju je pretvorbu i sve faze privatizacije pravomoćno poništio sud. Potkraj prosinca izbrisana je iz sudskog registra i formalnopravno više ne postoji, a koliko su država i pravnici zatečeni novonastalom situacijom, vidi se po tome što se već gotovo dva mjeseca ništa ne poduzima kako bi se jedna od nekoć najuspješnijih osječkih tvrtki vratila u pravne okvire. U Hrvatskom fondu za privatizaciju pomalo su zbunjeni jer društveno vlasništvo nije zakonski definirano a rok za pretvorbu društvenog u državno vlasništvo istekao je 1996. Mnogi se pitaju potpada li Pivovara s. p. o. (s potpunom odgovornošću), kako se sada zove ta tvrtka, pod stare jugoslavenske zakone o udruženom radu i društvenom kapitalu, ili bi se prijelazna faza mogla riješiti Markovićevim zakonom o poduzećima.

Poništenjem pretvorbe razvlašteni su svi dioničari koji su proteklih 15 godina uložili novac u Pivovaru, uključujući i nesuđenog većinskog vlasnika Ivana Komaka, koji je pokrenuo niz sudskih sporova protiv Pivovare i HFP-a, pa epilog 15-godišnje priče o privatizaciji osječke tvrtke nalikuje nacionalizaciji. Najveći među razvlaštenim dioničarima članovi su nekadašnje tajkunske obitelji Gucić i trojica njemačka državljana, pa Vlada može očekivati višemilijunske tužbe i međunarodne sporove jer formalni krivac je Hrvatski fond za privatizaciju, čiji su protuzakonite odluke uzrok poništenja pretvorbe. Da se država ne snalazi najbolje, odaje i podatak da su u Središnjoj depozitarnoj agenciji, državnoj ustanovi u kojoj se vode podaci o svim vrijednosnim papirima, kao najveći dioničari još uvijek evidentirani Tonina Gucić, supruga posrnulog tajkuna Josipa Gucića, i tvrtka Rudar, čiji je vlasnik Ante Gucić, mlađi sin Josipa Gucića i donedavni predsjednik nadzornog odbora Pivovare. Ispada da je janjevačka dinastija Gucić, na čelu s Josipom Gucićem, jedim od junaka privatizacije 90-ih, koji je na Županijskom sudu u Rijeci nepravomoćno osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog malverzacija u jednom drugom poduzeću, najveća kolateralna žrtva u toj priči oko Pivovare. Kako su Gucići postali većinski vlasnici Pivovare tek 1997., pet godina nakon događaja zbog kojeg je pretvorba poništena, ispada, paradoksalno, da im je bez krivnje oduzeta jedna od rijetkih preostalih tvrtki koju nisu odveli u stečaj.

Adut Gucićevih u istjerivanju pravde mogao bi biti Nijemac Gerhard Dittrich, kojem je potkraj 90-ih Josip Gucić prodao 37 posto svojih dionica Pivovare. Taj bavarski biznismen dio je tih dionica potom prebacio na druge njemačke državljane, za koje pak Komak tvrdi da su Gucićeve spremačice koje nisu ni znale što potpisuju. Dittrich je u kraćem razgovoru za Nacional izjavio da je plaćanje dionica Pivovare dokazao na Županijskom sudu u Rijeci te je najavio tužbu protiv Republike Hrvatske: “Sudska odluka i, de facto, razvlaštenje dioničara razočarali su me i naljutili. Već sam ovlastio jednu münchensku odvjetničku kancelariju da prati razvoj situacije s obzirom na moja prava. Jedna druga kancelarija istražuje mogućnosti tužbe za naknadu štete na temelju ugovora između SR Njemačke i Republike Hrvatske o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja. Siguran sam da mogu ostvariti svoje zahtjeve i, naravno, iscrpit ću sve mogućnosti. Lako se može provjeriti da se dobit u Pivovari nije dijelila nego se najvećim dijelom reinvestirala. Utoliko više začuđuje ponašanje hrvatske privatizacijske vlasti. S obzirom na želju Hrvatske da postane članica EU, ne mogu zamisliti odnose kakvi očito vladaju”, kaže Dittrich.

Poništenje pretvorbe Pivovare rezultat je 14-godišnjeg iscrpljujućeg pravosudnog rata u kojem je pobijedio Ivan Komak, slavonski Čeh i nekadašnji vozač u Pivovari. Komak i skupina zaposlenika su 1992. s tadašnjom Agencijom za restrukturiranje i razvoj (pretečom HFP-a), sklopili ugovor o kupnji 36 posto dionica, nakon što je vrijednost Pivovare procijenjena na 5,25 milijuna njemačkih maraka, računajući ratne štete od oko 7,5 milijuna DEM. Kako je nekoliko puta pisao Feral Tribune, Komak je time pomrsio račune Branimiru Glavašu, koji je Pivovaru namijenio nekom drugom. Glavaš je tada od Agencije zatražio novu procjenu vrijednosti Pivovare, tvrdeći kako je iskazana nerealno visoka ratna šteta, te kako u procjenu nisu unesene sve nekretnine. Nakon Glavaševe intervencije vrijednost Pivovare s prvotnih 5,25 popela se 1994. na 13,7 milijuna DEM a naknadnim upletanjem Slavonske banke, koja je bila pod velikim Glaveševim utjecajem, Pivovara je procijenjena na 20 milijuna maraka. Tako je udio Komakovih dionica s 36 pao na samo 5 posto. U međuvremenu Komak i ostali dioničari nisu se uspjeli registrirati na trgovačkom sudu kao suvlasnici. Kako je Komak ispričao Feralu, Glavaš je kao apsolutna vlast u Osijeku zabranio bilo kakvo okupljanje dioničarima tako da su osnivačku skupštinu, kojom bi legalizirali vlasništvo, morali održati krišom u hotelu u Našicama. Međutim, papiri koje su Trgovačkom sudu predali 1993. do danas nisu registrirani. Sve do 1996. Pivovara je bila u društvenom vlasništvu a tada za 10 milijuna maraka vlasnikom Pivovare postaje Josip Gucić. Glavaš je sredinom 90-ih javno predstavljao Gucića kao spasitelja osječke privrede. Veza između janjevačkog tajkuna i Glavaša očitovala se i u Gucićevoj kupnji Slavonija osiguranja i osječke robne kuće Supermarket. Poslovno carstvo tada moćne trgovačke obitelji Gucić sastojalo se od 16 tvrtki, koje su dobrim dijelom funkcionirale na bazi prisnih odnosa s tadašnjom HDZ-ovom vrhuškom. Kako je Gucić u vlasništvu imao oko 800 dućana diljem Hrvatske, prodaja Pivovare u tri se godine udvostručila, priča donedavni predsjednik nadzornog odbora Pivovare Ante Gucić. Poslovanje je štimalo do 2000. i promjene vlasti. Političke okolnosti Gucićima su prestale ići na ruku. Nakon smrti Gojka Šuška, neformalnog Gucićeva pokrovitelja, MORH je prestao uredno plaćati svom dobavljaču. Nagomilali su se dugovi a u bankarskoj krizi s kraja 90-ih Gucićima su banke odbile reprogramirati kredite. U pomoć je tada uskočila vlada Zlatka Mateše, koja je Guciću u ljeto 1999. pristala dati jamstvo za nova zaduženja. Čekao se samo potpis tadašnjeg ministra financija Borislava Škegre. Umjesto Škegrina potpisa uslijedila je promjena vlastisti i Gucićev kazneni progon. Osječki dio poslovnog carstva obitelji Gucić urušio se zajedno s ostalih desetak tvrtki koje su 2000. otišle u stečaj. Ipak, pivovara je preživjela, ali kako je Gucić ostao bez svih trgovina, objašnjava njegov sin Ante, tako je i prodaja Pivovare počela opadati. Ivan Komak tvrdi da su Gucići Pivovaru oštetili za 50 milijuna eura te da su djela zbog kojih je osječka policija nedavno podignula kaznenu prijavu protiv Ante Gucića samo vrh sante leda. Ante Gucić, mlađi sin Josipa Gucića, tvrdi da nije bio upleten ni u kakve malverzacije te da je Komakova trenutačna uprava u Pivovari nelegalna.

Ivan Komak krenuo je 1994. u niz kompliciranih sudskih procesa s ciljem da se temeljni kapital Pivovare smanji na 5,25 milijuna maraka, koliko je iznosio kada je on kupio vlasnički udio. Dok su se upravni postupci vrtili u krug između Upravnog i Ustavnog suda, Komak je na Trgovačkom sudu u Osijeku podnio niz tužbi kojima je tražio pobijanje odluka Glavnih skupština dioničara Pivovare. Za čitav slučaj najvažniju tužbu Komak je podnio 2004. tražeći poništenje svih odluka donesenih na svim skupštinama tvrtke koje su održane nakon pretvorbe od 1996. do 2003. Kako je Skupština tvrtke tijelo koje ozakonjuje sve njene aktivnosti, Komak je tražio vraćanje statusa Pivovare na stanje prije pretvorbe. Trgovački sud je presudio u Komakovu korist a isto je potvrdio Visoki trgovački sud u veljači 2005. kad je presuda postala pravomoćna. Pivovara je tada protiv ovakve odluke pokrenula revizijski postupak na Vrhovnom sudu koji još traje. Međutim, revizija na Vrhovnom sudu ne odgađa provedbu pravomoćne presude Trgovačkog suda. Posljedni udarac Pivovari Komak je zadao kad je na temelju odluke Trgovačkog suda zatražio brisanje Pivovare iz Sudskog registra.

Koliko god bio apsurdan, slučaj Pivovare Osijek svojevrsna je satisfakcija svima koji smatraju da je pretvorba bila kriminalna jer pokazuje da su ključni utjecaj na privatizacijske tokove imali razni moćnici, koji formalno nisu imali nikakve ingerencije u pretvorbi. U slučaju Pivovare Osijek to je bio Branimir Glavaš, natjeravši HFP na odluke koje su rezultirale razvlaštenjem dioničara. Poništenje pretvorbe dovelo je u Pivovari do niza bizarnih situacija. Iako je dobio ključne presude, Ivan Komak danas zapravo nije vlasnik Pivovare, jer ona je u društvenom vlasništvu. Ne zna se ni tko je direktor niti tko ga ima pravo postaviti: nakon brisanja Pivovare iz sudskog reigistra Komak je skupio članove upravnog odbora Pivovare iz 1992. koji su ga postavili na mjesto privremenog direktora. Samo dan poslije isto je učinio HFP imenovavši vršiteljem dužnosti direktora Miroslava Olića. Komak je održao već dvije skupštine, od kojih jednu u tajnosti, ali ih nije uspio registrirati na sudu. Trenutačno se predstavlja kao vršitelj dužnosti direktora Pivovare, iako ga formalno HFP na taj položaj nije imenovao. Jedan od prvih njegovih poteza bio je premještanje Zvonka Gucića, starijeg sina Josipa Gucića, s položaja savjetnika uprave Pivovare na radno mjesto pomoćnika šofera, kako Komak kaže, sukladno stručnoj spremi. Zanimljiv je podatak da je Željko Švedl, nekadašnji regionalni šef HFP-a i čovjek koji je sudjelovao u svim pretvorbama i privatizacijama u Slavoniji i Baranji, danas jedan od Komakovih pravnih savjetnika. Pravnici s kojima se Nacional konzultirao slažu se samo u jednom: potkraj prošle godine dogodio se sudski presedan, koji bi mogao itekako utjecati na hrvatsko gospodarstvo i niz tvrtki nad kojima je početkom 90-ih obavljena pretvorba. Slučaj Pivovare Osijek mogao bi biti putokaz u utjerivanju pravde oštećenim dioničarima drugih poduzeća, poput Slobodne Dalmacije, čiju je pretvorbu Upravni sud već jednom poništio, ali se s tim nije složio Vrhovni sud.

Vlasnička struktura

Iako je Pivovara izbrisana iz Sudskog registra, u Središnjoj depozitarnoj agenciji još se kao najveći dioničari vode Tonina Gucić s 24,8 posto dionica, tvrtka Rudar Ante Gucića sa 16 posto te Elke Herran, Silvia Mühlbauer i Gerhard Dittrich s 37 posto.

Uloga Branimira Glavaša

Ključnu ulogu u događajima koji su rezultirali poništenjem privatizacije Pivovare imao je tada svemoćni Branimir Glavaš. Nakon što je Ivan Komak otkupio 36 posto dionica Pivovare, Glavaš je natjerao HFP da naknadno poveća temeljni kapital te tvrtke tako da je Komakov vlasnički udio pao s 36 na 5 posto. Glavaševa samovolja 90-ih i nepromišljeni potezi šefova privatizacije danas bi Vladi RH mogla donijeti višemilijunske štete i narušeni međunarodni ugled.