Skupini trkačica, među kojima je i Iva Hafner iz Run Croatije, u posljednji je trenutak zabranjen nastup u teheranskom maratonu. Ipak, hrabre su žene riskirale uhićenje od strane strogih iranskih vjerskih institucija kako bi organizirale vlastitu utrku.

Ukupno 600 trkača iz nekoliko desetaka zemalja prijavilo se za sudjelovanje na prvom ‘TehRUN’-u, utrci na 42 kilometra oko iranskog glavnog grada, koji se održao prošlog petka. Od 600 ukupno prijavljenih, bilo je oko 106 žena. Ipak, organizatori su prije tri tjedna putem e-maila ženama poručili kako im sudjelovanje u utrci neće biti dozvoljeno jer u ovoj strogo religijskog zemlji muškarcima i ženama nije dozvoljeno zajedno sudjelovati u sportskim aktivnostima.

Iva Hafner za Total Croatia je napisala kako je nizozemski organizator utrke Sebastiaan Streten poručio da trkačice ne mogu sudjelovati u utrkama na 21 i 42 kilometra jer nema dovoljno prijavljenih žena. Hafner kaže kako je to potpuna neistina.

Tjedan dana prije utrke neprofitna organizacija Free To Run, koja potiče žene i djevojke, većinom iz ratom pogođenih zemalja, da sudjeluju u sportskim aktivnostima, objavila je putem Facebooka da su ih organizatori uvjerili da će žene ipak moći trčati. Dan prije utrke potvrđeno je da je ženama dozvoljeno trčati, ali samo utrku od 10 kilometara. One koje su željele sudjelovati u polumaratonu ili maratonu, to su mogle učinit jedino u dvorani.

Zakoni, pogotovo oni vjerski, u Iranu su i više nego strogi, pogotovo nakon revolucije 1979. godine. Iranke moraju poštivati stroga pravila oko oblačenja i ponašanja u javnosti. Već smo spomenuli da žene i muškarci ne mogu zajedno nastupiti u sportkim natjecanjima, a nije dopušteno ni s tribina ili gledališta pratiti sportaka događanja u kojima sudjeluje suprotni spol.

Strankinje koje su sudjelovale, ili trebale sudjelovati na TehRUNu rečeno je da se oblače skromno i poštuju lokalne običaje i vjeru. U uputama je rečeno da motaju nositi majice dugih rukava koje prekrivaju bokove i pokrivala za glavu ili marame preko kose.

Odlučile su tada malo ‘iskriviti pravila’ i otrčati utrku za koju su se spremale dugo vremena. Organizirale su vlastiti ‘tajni’ maraton u brdovitom parku Beheshte Madaran. 32 kilometra kružile su oko parka, a onda se priključile trkačicama koje su sudjelovale u utrci na 10 kilometara, piše Independent.

“Imale smo krizni sastanak i odlučile da nećemo prihvatiti odbijanje. Ostali ljudi u parku, i muškarci i žene, iskazali su nam veliku podršku. Zanimalo ih je što se to događa”, piše Hafner za Total Croatia. Poručila je da su na kraju ostvarile ono po što su došle, a to je da pokažu da su potpuno sposobne otrčati polumaraton i maraton pošujući običaje i načim odijevanja Irana.

“Tijekom jutra saznali smo da su tri žene pokušale startati u muškoj utrci. Odvela ih je policija”, navodi Hafner. “Samo je pitanje vremena kada će žene u Iranu moći trčati zajedno s muškarcima. Nadam se da smo našim prvim ženskim maratonom u Iranu ostavili pozitivan dojam za budućnost”, zaključuje.