Objavljeno u Nacionalu br. 854, 2012-03-27

Nitko od starih članova HDZ-a ne žudi za preuzimanjem nekog značajnijeg mjesta u stranci nakon što je doživjela najneugodniji izborni poraz u svojoj povijesti

Revoltiran napadima zbog njegovog povratka u HDZ Milan Kovač, jedan od bivših ministara iz Tuđmanove ere, ne isključuje da svoj revolt demonstrira i vraćanjem već dobivene nove stranačke članske iskaznice predsjednici stranke Jadranki Kosor. Učinio bi to, kako kaže, i pred očima cjelokupne hrvatske javnosti. Ako treba, u ime vjerodostojnosti, vratit će joj iskaznicu HDZ-a pred TV kamerama budu li se i dalje dovodile u pitanje časne namjere njegovog već realiziranog povratka u stranku. Od članstva u HDZ-u nikada nije imao materijalne koristi pa je ne očekuje ni danas. I među ljudima poniklim u HDZ-u nitko ne spori da Kovač nije bio među ljudima koji su se uspjeli obogatiti u protekla dva desetljeća. Bio je, kako kažu, “pošten”, premda ne mogu procijeniti koliko mu je takav pristup bio i pametan. Nije se okoristio privatizacijom unatoč činjenici što u svojoj biografiji ima zabilježeno da je godinu i pol dana kao ministar bio i na čelu Ministarstva privatizacije.

“U PREDIZBORNOJ KAMPANJI na parlamentarnim izborima Jadranka Kosor govorila je da se vraća načelima za koja se zalagao i prvi predsjednik Franjo Tuđman. U predizbornu kampanju krenula je iz barake na Jarunu, gdje je osnovan HDZ. Bio sam među “barakašima” na tom osnivačkom skupu. I danas se živo sjećam plejade značajnih, a danas pokojnih osnivača: Franje Tuđmana, trojice akademika, Dalibora Brozovića, Petra Šegedina, Krešimira Balenovića. Zatim Stjepana Sulimanca koji je ponikao u siromašnoj seljačkoj obitelji. Nakon niza nastupa predsjednice HDZ-a u prošloj predizbornoj kampanji , pomislio sam da je s besprizornom detuđmanizacijom napokon završilo. Da je došao kraj tog nečasnog posla koji je započeo Ivo Sanader. I svi ostali kandidati za predsjednika HDZ-a govore danas da se žele vratiti Franji Tuđmanu”, rekao je Nacionalovu novinaru Milan Kovač. Dodaje da je zbog toga “naivno povjerovao da je došao trenutak da se vrati u HDZ”.

“Još 1989. godine šetao sam s predsjednikom Tuđmanom oko jezera na Jarunu i dugo smo razgovarali. Strahovali smo da svakog trenutka možemo biti uhićeni, ma koliko se danas to nekome činilo apsurdno. Sigurno je da sam tada bio zanimljiv policiji već i zbog toga što sam kao prvi rizničar HDZ-a brinuo o financijama stranke”, rekao je u jednom restoranu nedaleko od jezera na Jarunu Kovač, nekadašnji Tuđmanov ministar privatizacije, a kasnije i ministar za BiH i iseljeništvo. Sjeća se i da mu je na izbornoj listi za iseljeništvo na jednim od izbora uspjelo osvojiti i nedostižnih 98 posto glasova birača u toj izbornoj jedinici.

OKO NJEGOVOG POVRATKA u stranku otvorili su se prijepori, podjednako kao i oko povratka Ivića Pašalića, nekada najmoćnijeg Tuđmanovog savjetnika. Prije deset godina, 2002. godine, Kovač je napustio HDZ i priključio se Pašaliću u Hrvatskom bloku. Danas kaže: “Nemam nikakvih ambicija preuzeti bilo kakvu važnu dužnost u stranci. Želim biti samo običan član. Ako vodstvo HDZ-a to smatra nedoličnim, spreman sam svoju već dobijenu člansku iskaznicu osobno vratiti predsjednici Jadranki Kosor. Od članstva u HDZ-u ni prije nisam ništa dobio osim dva byppassa nakon infarkta koji sam preživio 2002. godine. Ne očekujem da ću dobiti bilo što i danas”. S novinarom Nacionala razgovarao je nedaleko od jezera na Jarunu oko kojeg, prema liječničkoj preporuci, svakodnevno šeta s prijateljima, najčešće umirovljenicima. Ostao je u istom stanu nedaleko jezera, na četvrtom katu, u zgradi bez lifta u kojoj je živio i 80-ih godina, prije no što se uključio u osnivanje HDZ-a.Danas kada prijatelje zamoli da mu nađu neki posao, makar kao običan čuvar na nekoj građevini, s nevjericom gledaju u njega. Kažu mu, “pa ti si bio osnivač HDZ-a, sada trebaš uživati u novcu koji si zaradio, kakvi ti dodatni poslovi uopće padaju napamet”.

“Nešto od toga je točno. Imam ovu povlaštenu saborsku mirovinu, koja iznosi 8.300 kuna, ali brinem o sedmeročlanoj obitelji. Supruga ima mirovinu, ali veoma skromnu od 1.900 kuna. Dvoje djece još su mi studenti. Jedna mi se kći udala, ali stanuje u podstanarskom stanu u istoj zgradi kao i mi, sa zetom i unukom. I zet i ona su nezaposleni pa se svi hrane kod mene. Ne živim u obilju, ali se ne žalim. No, neki dodatni posao bi mi stvarno dobro došao”, rekao je Kovač. Prema nekim njegovim sugovornicima iz stranke koji su željeli ostati anonimni, Kovačevo poštenje dobro su iskoristili drugi, posebno u vrijeme kada je obnašao dužnost ministra privatizacije. Valjda nije za to raspolagao potrebnim vještinama, napola kroz šalu, ali napola i ozbiljno danas o toj vrsti “neuspjeha” govori Milan Kovač. Na pitanje jesu li se za njegova ministriranja tom istom privatizacijom okoristili svi bivši HDZ-ovi premijeri, a danas dobrostojeći gospodarstvenici, nije želio odgovoriti. Ne želi nikako bez dokaza za bilo što optuživati. Među tim uspješnim premijerima je bio i Nikica Valentić, koji se poslije svoje premijerske dužnosti uspio održati u poslovnom sektoru i u ovim kriznim vremenima. O njemu Kovač nije želio govoriti, ali i oko Valentića se u ovo predizborno vrijeme u HDZ-u počela okupljati skupina pokušavajući ga nagovoriti da se kandidira za predsjednika stranke. On je to rezolutno odbio, a na tu temu nije želio razgovarati ni s Nacionalovim novinarom. Zaključio je samo da je on običan “redov” u stranci koju nikada nije napustio. Iz nje nije bio niti izbačen, a niti izbrisan iz članstva. Trenutačno ga, kako je rekao, ne zanima ništa drugo osim da bude običan član stranke, baš kao što tvrdi i Milan Kovač, jedan od nekadašnjih “Tuđmanovih ministara”.

NIKICA VALENTIĆ, kao i svi ostali premijeri iz Tuđmanovog vremena, pripadali su tzv. “tehnokratskoj frakciji” u HDZ-u: Franjo Gregorić, njegov nekadašnji zet Zlatko Mateša te Hrvoje Šarinić danas su imućni ljudi. Nitko od njih, kako stvari trenutačno stoje, ne žudi za preuzimanjem nekog značajnijeg mjesto u stranci nakon što je potkraj prošle godine doživjela najneugodniji izborni poraz u svojoj povijesti. Sumnja se, doduše, da njihovo stranačko krilo u HDZu stoji iza kandidature Domagoja Miloševića za novog predsjednika stranke. Navodno, diskretno ga zasada podupiru. Sasvim dovoljno aktualnoj predsjednici HDZ-a Jadranki Kosor da se distancira danas od plejade utjecajnih HDZ-ovaca s kojom je još donedavno nastojala uspostaviti bliske odnose. U ovo predizborno vrijeme u HDZ-u očito se nastavlja rasplamsavati “bratoubilački rat”, već udomaćena sintagma za aktualne odnose u stranci, između petoro kandidata za predsjedničko mjesto. Istodobno se ne prestaje prebirati ne samo o mogućim povratnicima u HDZ, koje su pomeli raniji unutarstranački obračuni, nego se propituje i mogućnost povratka na hrvatsku političku pozornicu nekada zvučnih političkih imena iz HDZ-a. Neki od njih su se proteklih godina, poput Drage Krpine, povukli u anonimnost. Krpina još uvijek, kako je rekao Nacionalovom novinaru, ne želi ozbiljnije istrčavati na javnu pozornicu, ali u budućnosti to ne isključuje. Kaže da je za to još prerano. Ali, njegov povratak već je nagovijestila sama činjenica da se uspio izboriti za status izaslanika na predstojećem izbornom saboru HDZ-a. Što će 20. svibnja ove godine u dvorani Lisinski govoriti Krpina na izbornom saboru još se ne zna, ali je opće poznato da je uvijek bio ne samo žestoki govornik, nego da nije bježao ni od fizičkih obračuna s političkim protivnicima. Iz njegovog bivšeg saborskog života ostala je upamćena i tuča sa zastupnikom Srpske narodne stranke Draganom Hinićem.

Krpina je, doduše, u toj tuči izvukao deblji kraja, ali mu je to kasnije omogućilo da, glasnogovornički vješto, jer neko je vrijeme bio i glasnogovornik HDZ-a, upozori da je u Hrvatskom saboru bila “prolivena hrvatska krv”. U vrijeme njegovih zastupničkih mandata u novinarskim krugovima se naveliko prepričavao detalj iz njegova školovanja na Učiteljskoj akademiji. Za diplomski rad kao temu je uzeo glavni lik iz knjige Felixa Saltena “Bambi”. Unatoč toj demonstriranoj empatiji prema lanetu Bambiju iz svojih studentskih dana, Krpina se kasnije nije libio ulaziti u žestoke obračune s novinarima iz nekada, za njegovu stranku, nepoćudnim Feral Tribuneom. U središte pozornosti hrvatske javnosti Krpina je dospio kada je u vrijeme rata poslao mobilizacijski poziv Viktoru Ivančiću, glavnom uredniku Ferala jer je taj tjednik na naslovnici objavio fotomontažu na kojoj su hrvatski i srpski predsjednici Tuđman i Milošević polugoli i zagrljeni ležali u krevetu. No, u političku je orbitu Drago Krpina uletio davno prije, još 18. ožujka 1990. godine kada je, kako je sam tvrdio, pomogao u svladavanju atentatora na hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Bilo je to uoči prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj na predizbornom skupu u Benkovcu, gradu iz kojeg je i došao Drago Krpina. Doduše, kasnije se pokazalo da je atentator Boško Čubrilović htio zapucati na hrvatskog predsjednika iz plinskog revolvera, tzv. Plašljivca. Svejedno, to je bio važan zalog koji je kasnije omogućio Dragi Krpini uspon u političkoj karijeri.

Za njega, baš kao i za Milana Kovača, nema nikakvih dokaza da se uspio bezobrazno obogatiti zahvaljujući članstvu u HDZ-u. Za razliku od njih, sve donedavno vladalo je uvjerenje da se bezobrazno obogatio Ivić Pašalić, u Tuđmanovo vrijeme jedan od najmoćnijih političara u Hrvatskoj. I on se danas pokušava vratiti u HDZ ali, kako tvrde neki njegovi poznanici, to želi upravo zato što su mu propali svi poslovni projekti kojih se domogao zahvaljujući svojoj nekadašnjoj političkoj moći. Ali, dospjele rate na basnoslovne kredite koje je podigao počele su ga toliko stiskati da ih više nije u stanju servisirati. Pred bankrotom je. Veliki je novac ulagao u nekretnine, a upravo je to tržište nekretnina doživjelo najveći udarac u postojećoj krizi. “Doktor”, kako su ga nekada sa strahopoštovanjem nazivali, uložio je oko 30 milijuna eura od kredita dobijenog od Hypo banke u izgradnju 360 stanova u zagrebačkom prigradskom naselju Odra. Uspio je, međutim, prodati tek 40-tak stanova, pa mu je tvrtka već tri puta bila u blokadi.

Ništa bolje nije prošao ni s ulaganjem u gradnju kamenih kuća u Istri. Istarska mu je tvrtka u stečaju, a slično su završili i ostali njegovi poslovni projekti u koje je ukupno investirao više od 50 milijuna eura. Tako je, pošto mu je 2005. godine krahirao i politički projekt osnivanjem Hrvatskog bloka, a u kojem je participirao i bivši ministar privatizacije s početka ove priče Milan Kovač, sada na pragu i poslovnog kraha. Logično je onda što mnogi upravo u tome vide glavni razlog da se vrati u nekad moćni HDZ, koji danas ostao barem najjača oporbena stranka.

ZA POLITIČKU POVIJEST Hrvatske zanimljivo je ostalo da je Ivića Pašalića u Hrvatskom zagorju potkraj 80-ih godina otkrio predsjednik Franjo Tuđman prepoznavši u njemu velike potencijale na uspjeh predodređenog Zagorca. Ivić Pašalić je tada bio mladi liječnik i predsjednik ogranka HDZ-a u Ivancu, iako je bio rođen u susjednoj Bosni i Hercegovini, što Franjo Tuđman u tom trenutku nije znao. Kako kaže predaja onih koji su svjedočili upoznavanju predsjednika Tuđmana i kasnijeg njegovog najutjecajnijeg političkog savjetnika Ivića Pašalića Tuđman je, očito zadovoljan poslije tog susreta s mladim liječnikom, navodno izjavio da treba pogurati u vodstvu HDZ i jednog mladog i sposobnog Zagorca. Dok se još uvijek postavlja pitanje kako će se prema članstvu Kovača i Pašalića očitovati Visoki časni sud HDZ-a, predsjednik tog suda Florijan Boras kaže da se o članstvu ove dvojice nekadašnjih HDZ-ovaca njegov sud uopće nije izjašnjavao. Te predmete nije imao na stolu. Visoki časni sud je na svojoj zadnjoj sjednici ocjenjivao valjanost članstva u deset predmeta koje je zatražio gradski odbor HDZa. Međutim, slučajevi Ivića Pašalića i Milana Kovača nisu bili u toj skupini riješenih predmeta. Nacionalovom novinaru Milan Kovač je potvrdio da ima novu člansku iskaznicu HDZa. Je li se nje domogao i Ivić Pašalić, nije nam poznato. Ali, zna se da je bio na izbornom skupu temeljnog ogranka HDZ-a u zagrebačkim Remetama. Je li i on imao iskaznicu skrivenu u džepu, nije sigurno. Ali zna se da su baš zbog njegove nazočnosti bili poništeni izbori, uključujući i izbor izaslanika za Sabor HDZ-a na kojem će 20. svibnja ove godine biti dočekan i rasplet trenutačne bitke u toj stranci. Doduše, nije isključeno da i poslije tog sabora HDZ nastavi pucati po šavovima fragmentirajući se u frakcije okupljene oko trenutačnih kandidata, koji imaju ambicije preuzeti tron HDZ-a.