“Samodošli” je naslov knjige priča o integraciji djece izbjeglica hrvatsko-švedskog pisca i socijalnog radnika Petra Fehira, koju je ovih dana objavio Studijski institut za novinarstvo, kulturu i obrazovanje (SINKO), udruga dugogodišnjeg virovitičkog novinara Gorana Gazdeka.
Fehir, koji je velik dio radnog vijeka proveo u švedskom gradu Lundu radeći poslove socijalnog radnika, napisao je četiri priče o djeci izbjeglicama s kojima je radio: “Sankor, dječak bez glasa”, “Fisken, dječak koji je vidio naranče”, “Runida, dječak koji je došao dvaput” i “Da Vinci, dječak koji je ostavio rukopis”. U prve tri priče ispričao je istinite dječačke sudbine, a četvrta je fikcionalna.
“Samodošli, djeca bez pratnje, su prema općeprihvaćenoj definiciji djeca i mladi do 18 godina, poznati i kao ‘djeca bez skrbnika’ koja su prisilno raseljena ili su u bijegu”, piše Fehir u predgovoru knjizi. “U Švedsku je tako samo 2015. godine došlo 35 tisuća djece bez pratnje. Po rodnoj podjeli ‘samodošli’ su pretežno dječaci, oko 80 posto. Najčešći razlozi zbog kojih se odlučuju na ‘put’ su prijetnje, smrt hranitelja, otmica, strah da će postati djeca-vojnici, prisilni brak, zlostavljanje ili trafficking, ilegalna trgovina ljudima. Prema UNICEF-u, osam od desetoro anketiranih je izjavilo da su bili seksualno iskorištavani na putu prema Europi”, napisao je.
‘Nitko ne nadzire integraciju migranata, a građani pet godina traže policijsku postaju’
Za nacional.hr Fehir je objasnio kako je skovao naslov knjige, novokovanicu “samodošli”. “Švedska za njih ima jedan razumljiv izraz ‘Ensamkommande’, gdje ‘ensam’ stoji za ‘sam’, a ‘kommande’ za ‘došao’. Otuda i kovanica ‘samodošli'”, objasnio je.
Fehir, koji je početkom devedesetih iz Grubišnog Polja, gdje je radio, otišao u Švedsku, izjavio je za nacional.hr kako je u početku, kao terapeut za bolesti ovisnosti, radio s ovisnicima, među kojima je bilo mnogo stranaca. “Tako sam rano otkrio tajnu kulturoloških i socioloških kodova bez čega nije bilo uspješnog pristupa u radu. Nakon toga sam radio s mladima neprilagođena ponašanja, od kojih su također mnogi došli u Švedsku iz drugih ‘kultura’, nakon čega sam osnovao privatni Dom za resocijalizaciju upravo takve omladine, i fakultativno ga nazvao ‘Sivi Dom’. Za desetak godina, koliko sam radio na tom programu, sreo sam desetine ‘samodošlih’ iz Afganistrana, Iraka, Irana, Sirije, Alžira, Libije, Libanona, Južne Amerike, Bosne i Hercegovine… Nakon boravka u Domu njima je bio potreban ‘nastavak’, sljedeći korak, pa sam patentirao program ‘Integro’ koji se, kada sam završavao karijeru, provodio u 11 švedskih gradova s oko 70 klijenata”, objasnio je Petar Fehir za nacional.hr.
Petar Fehir rođen je u Grbavcu pored Grubišnog Polja. Defektološki fakultet završio je 1979. u Beogradu, a potom se vratio u Grubišno Polje, gdje je radio u Centru za socijalni rad i Centru za kulturu i informiranje. Osnovao je i vodio tamošnje kazalište ”Kocka” te uređivao ”Grubišnpoljski list”. Kada je počeo rat, odselio je u u Švedsku, a danas, u mirovini, živi u Švedskoj i u Hrvatskoj.
Cijeli život amaterski se bavi kazalištem i glumom te piše. Objavio je nekoliko knjiga poezije i proze.
Komentari