Chelsea, nogometni klub iz Londona, proživljava jednu od najtežih sezona u svojoj modernoj povijesti. U strahovitom je rezultatskom padu zbog čega je ove sezone dvaput promijenio trenera. Frank Lampard, igračka legenda Chelseaja, prošloga mjeseca imenovan je privremenim trenerom do kraja ove sezone, a na tom mjestu zamijenio je Grahama Pottera, koji je pak početkom sezone zamijenio Thomasa Tuchela. No umjesto da unese dah svježine i ratobornosti u svoj klub, Lampard, čini se, radi potpuno suprotno: nastavlja tamo gdje su njegovi prethodnici stali, nizom loših rezultata i sramotnih igara na terenu. Chelsea se nalazi na 11. mjestu Premier lige, s čak 14 poraza u 34 odigrane utakmice, devet bodova od zone ispadanja u drugoligaški rang natjecanja i uz negativnu gol razliku od minus sedam pogodaka. Otkad je sjeo na klubu Chelseaja, Lampard je u šest susreta, koliko je vodio klub, svih šest izgubio, a njegova momčad uspjela je u to vrijeme postići tek dva pogotka. Još od 1993. godine nije se dogodilo da Chelsea izgubi šest utakmica zaredom. Slabe igre na terenu očigledno su produkt iznimno kritične financijske situacije koja je zadesila klub, s obzirom na to da su prošlog mjeseca klubovi engleske Premier lige objavili svoje financijske podatke za prethodnu godinu prema kojima je Chelsea poslovao u gubitku od 134,5 milijuna eura.

Todd Boehly kupio je prošle godine, sa svojim partnerima, londonski klub Chelsea za 4,6 milijardi eura. FOTO: IMAGO/Sportimage/GuliverImages

Novi vlasnici kluba, predvođeni američkim biznismenom Toddom Boehlyjem, izjavili su da bi se financijske posljedice naprasnog odlaska ruskog oligarha i multimilijardera Romana Abramoviča, koji je dva desetljeća vodio klub, mogle još dugo osjećati. Nekoliko dana prije nego što će uslijed loših rezultata dobiti otkaz, trener Graham Potter izjavio je da će zbog održavanja financijskog fair playa Chelsea biti prisiljen prodati određeni broj istaknutih igrača među kojima su Mateo Kovačić, Hakim Ziyech, Mason Mount i Christian Pulišić. Kovačić i Mount su pod posebnim povećalom s obzirom na to da im ugovori istječu ovoga ljeta, a za obojicu je zainteresiranost već pokazao Thomas Tuchel, trenutačni trener Bayern Münchena. Ziyech i Pulišić, s druge strane, mogli bi biti stavljeni na transfer listu, a Newcastle je već izrazio interes za mladog Conora Gallaghera. Samo u posljednje dvije sezone Chelsea se nalazi u prijavljenom gubitku od preko 300 milijuna eura što je određene engleske medije navelo na razmišljanje o tome da će klub morati prodati i puno više od tek četvorice ili petorice ključnih igrača. Momčad Chelseaja trenutno se sastoji od nevjerojatnih 36 igrača, a u tu brojku nisu uključeni oni koji su ove sezone na posudbi – kao što je slučaj, naprimjer, s Romeluom Lukakuom koji igra u talijanskom Interu. Britanski mediji navode da bi, uz već navedene Kovačića, Ziyecha, Mounta, Pulišića i Gallaghera, igrači kao što su Edouard Mendy, Ruben Loftus Cheek, Trevoh Chalobah, Kalidou Koulibaly, Ben Chilwell i Callum Hudson-Odoi mogli, čak i morali, potražiti igračku budućnost negdje drugdje. Prije nepune dvije godine velika većina tih igrača osvojila je Ligu prvaka, a sada će biti praktički prisiljeni otići iz kluba s kojim su ostvarili najveće uspjehe u svojim karijerama. Loše financijsko poslovanje kluba, naravno, nije započelo jučer. Sve to svoje korijenje vuče još iz dvadesetgodišnje vladavine Romana Abramoviča, čovjeka koji je samo jednu godinu s klubom završio u plusu. Neosporno je da se radi o osobi koja je brend Chelseaja uzdigla do samog vrha, ali njegova rastrošnost i loše baratanje novcem prije ili kasnije morali su implodirati.

Frank Lampard postao je trener Chelsea 6. travnja, zatim izgubio sljedećih šest utakmice, te u subotu ostvario prvu pobjedu protiv Bournemoutha. FOTO: AP Photo/Jon Super/GuliverImages

Ugledni časopis Forbes istražio je financijski aspekt Chelseaja u posljednjih nekoliko godina i došao do zaključka da je jedan od glavnih razloga koji su taj klub konstantno držali u financijskoj krizi taj što brend iz sezone u sezonu nije ostvarivao sve veći profit. Dapače, kad se uzme u obzir zarada od prodaje karata na dan utakmice, komercijalni aspekt – prodaja klupskih proizvoda, između ostalog, te otkup televizijskih prava, taj profit manje-više je stagnirao. Kada je stigao u Chelsea početkom 2021. godine, Thomas Tuchel službeno je postao dvanaestim menadžerom londonskog kluba u Abramovičevoj eri. Abramovič je već do tada imao bogatu povijest otpuštanja trenera od kojih se svakako najviše ističu situacije s Antoniom Conteom iz 2017. godine, koja je završila Conteovom tužbom te isplatom gotovo 29 milijuna eura odštete, i Andrésom Villas-Boasom koji je nakon samo osam mjeseci provedenih u klubu dobio otkaz uz isplaćenu odštetu od 28 milijuna eura.

Uprava kluba svaljuje lošije poslovanje na sankcije pod kojima se klub nalazio u periodu između odlaska Abramoviča i dolaska novih vlasnika

U toj kategoriji posebno mjesto zauzima portugalski trener José Mourinho kojeg je Abramovič zaposlio i otpustio dvaput – prvi put 2007. godine uz odštetu od 26,6 milijuna eura te drugi put 2015. godine uz odštetu od 9,2 milijuna eura. Kada se svemu tome pridodaju još i otkazi Luizu Felipeu Scolariju, Carlu Ancelottiju, Robertu Di Matteu, Mauriziju Sarriju i Franku Lampardu – koji je već jedanput vodio Chelsea, i to u razdoblju od 2019. do 2021. godine – jasno je kako je došlo do toga da je Chelsea samo na prijevremene raskide ugovora s trenerima i isplaćivanje odštete potrošio impresivnih 174 milijuna eura. Još se jedna zanimljiva stvar koja je uvjetovala teško financijsko stanje u klubu odvijala u Abramovičevoj eri, a to su bile iznimno visoke plaće igrača, puno veće od onih tržišnih, kao i prihod od prodaje igrača koji gotovo nikad nije bio veći od rashoda.

Christian Pulisic i Mateo Kovačić spominju se kao igrači koje će Chelsea prodati kako bi začepio financijske rupe. FOTO: Cal Sport Media via AP Images/GuliverImages

U izjavi nove uprave Chelseaja nakon objavljenih financijskih podataka za prošlu godinu također se navodi i da je ukupni prihod kluba prošle godine povećan u odnosu na prihod iz prethodne, što i nije čudo budući da je 2021. godina bila razdoblje pandemije u kojem su stadioni diljem Europe bili zatvoreni i velika većina utakmica igrala se bez prisustva gledatelja. Logično, uprava kluba lošije poslovanje, odnosno izraženi financijski minus, svaljuje uglavnom na sankcije pod kojima se klub nalazio u tranzicijskom periodu između odlaska Romana Abramoviča i dolaska novih vlasnika: “Klub je jedno vrijeme poslovao pod strogim restrikcijama koje je donijela vlada Velike Britanije. Tijekom tog razdoblja poslovanje kluba bilo je ograničeno u raznim područjima, od prodaje karata za pojedinačne utakmice kao i sezonskih karata, prodaje klupske robe i ostalih klupskih proizvoda pa sve do ugovora s igračima i komercijalnih sponzorstava s partnerima. Sve to uvelike je utjecalo na enormne troškove te nedostatak prihoda”, stoji u službenom klupskom priopćenju. No čini se da ti “enormni troškovi i nedostatak prihoda” nisu zasmetali novoj upravi kada je dovođenje novih igrača u pitanju. U dva transferna razdoblja ove sezone – ljetnom i zimskom – Chelsea je sveukupno potrošio preko 600 milijuna eura. Njegova strategija je poprilično jasna: potpisivanje dugogodišnjih ugovora sa što mlađim igračima, u nekim slučajevima i do osam godina, omekšat će otplatu naknada za transfere te omogućiti klubu da ostane unutar granica financijskog fair playa. Takvi potezi UEFA-u su natjerali da ponovno pregleda postojeća pravila oko najveće moguće duljine trajanja ugovora između igrača i kluba te su već najavljene moguće promjene u regulativi u tom području za nadolazeće ljetno transferno razdoblje.

Todd Boehly potrošio je u ljetnom i zimskom prijelaznom roku više od 600 milijuna eura na nove igrače. Za dovođenje Argentinca Enza Fernandeza potrošio je 121 milijun eura, čime je oborio rekord engleskog Premiershipa. FOTO: IMAGO/Nigel Keene/GuliverImages

Tijekom Abramovičeve ere Chelsea je generirao otprilike milijardu eura ukupnog operativnog duga. Ta brojka penje se i do 1,5 milijardi eura kada se iz jednadžbe ukloni profit od prodaje igrača. Bez obzira na to što se smatra jednim od najpoznatijih i najmodernijih stadiona na svijetu, Stamford Bridge sa svojim kapacitetom od tek nešto više od 40 tisuća mjesta jedan je od najmanjih kad se gleda u kontekstu najvećih šest engleskih klubova – uz Chelsea tu su Liverpool, Manchester City, Manchester United, Tottenham Hotspur i Arsenal. Stadioni svih ostalih spomenutih klubova puno su veći, ali ono što se posebno izdvaja jest i činjenica da se u posljednjem desetljeću na Stamford Bridgeu nisu dogodile nikakve značajnije promjene u smislu poboljšanja ili nadogradnje. Razlog tome, pak, leži u činjenici da vlasnik stadiona nije klub, već neprofitna organizacija Chelsea Pitch Owners koja mora odobriti svaku, čak i najmanju, izmjenu na stadionu. A cijena potencijalne nadogradnje je prava sitnica: 2,4 milijarde eura. Daleko od toga da je Stamford Bridge neko oronulo stadionsko ruglo iz dinosaurskih nogometnih vremena kakva je situacija, na primjer, s Dinamovim stadionom u Maksimiru, ali u usporedbi sa stadionima spomenutih klubova – od kojih baš svaki ima kapacitet veći od 50 tisuća mjesta, a većina njih i preko 60 tisuća – nije ni čudo što upravo u nemogućnosti utrška na bazi tjednih utakmica Chelsea već desetljećima ne može ostvariti profit kakav ostvaruju njegovi rivali.

Abramovič je imao bogatu povijest prijevremenih otpuštanja trenera, kojima je plaćao ogromne odštete na što je potrošio ukupno 174 milijuna dolara

Abramovičeva era kao vlasnika Chelseaja naprasno je prekinuta prije nešto malo više od godinu dana, kada je uslijed ruske invazije na Ukrajinu britanska vlada izdala sankcije protiv tog ruskog oligarha tijesno povezanog s Vladimirom Putinom. Velika Britanija zamrznula je Abramovičevu imovinu i račune te mu zabranila putovanja. No, još gore od toga, klub Chelsea također je dobio sankcije u vidu činjenice da nije smio prodavati karte za utakmice te kupovati ili prodavati igrače na tržištu. Sve to Abramoviča je natjeralo na jedini logičan potez kako bi spasio sam klub – njegovu prodaju. Tako je u ljeto prošle godine Abramovič prodao Chelsea američkom biznismenu Toddu Boehlyju za vrtoglavih 4,6 milijarde eura. Boehly je s ostalim investitorima – ujedno i manjinskim suvlasnicima – klubu trebao donijeti financijsku sofisticiranost po kojoj su inače američki biznismeni poznati. Jedna od prvih stvari koje je novi vlasnik obećao bila je da više neće biti bjesomučnog trošenja na igračka pojačanja. A onda su krenuli prijelazni rokovi, najprije ljetni, a nakon toga i zimski. Za nabrajanje svih igrača koji su u posljednjih devet mjeseci stigli u Chelsea, kao i iznosa za koje su dovedeni, nemamo dovoljno prostora u tekstu, ali moramo spomenuti one najvažnije.

Antonio Conte (lijevo) osvojio je kao trener Chelseaja englesko prvenstvo 2017. godine, dok je Thomas Tuchel s istim klubom osvojio Ligu prvaka 2021. godine. FOTO: Imaginechina via AP Images/GuliverImages

Od prošloga ljeta pa sve do početka veljače ove godine Chelsea je u svoj klub doveo ni manje ni više nego 27 igrača. Laičkim rječnikom rečeno – to je jedan cijeli novi klub. Najveću pozornost javnosti svakako je izazvao dolazak Argentinca Enza Fernándeza, aktualnog svjetskog prvaka koji je u London stigao za nevjerojatnih 121 milijun eura, čime je srušen dotadašnji rekord Premier lige. Ukrajinski ofenzivac Mykhaylo Mudryk u Chelsea je stigao za 80 milijuna eura, obrambeni Francuz Wesley Fofana za 78 milijuna, a španjolski bek Marc Cucurella plaćen je 69 milijuna eura. Svi oni odmah su se našli na ljestvici deset najvećih transfera u povijesti Chelseaja. Pored njih u klub su još stigli Raheem Sterling iz Manchester Cityja (62,3 milijuna eura), Benoît Badiashile iz Monaca te Kalidou Koulibaly iz Napolija (42 milijuna eura), Noni Madueke iz PSV Eindhovena (38,8 milijuna eura), Malo Gusto iz Lyona (33,2 milijuna eura), Carney Chukwuemeka iz Aston Ville (20 milijuna eura) i Pierre-Emerick Aubameyang iz Barcelone (13,3 milijuna eura), dok je João Félix posuđen iz Atletico Madrida za 12,2 milijuna eura.

Stadion Chelseaja ima malo više od 40.000 mjesta, a s takvim kapacitetom ne može zarađivati od utakmica koliko i njegovi najveći rivali

Kada se uzme u obzir broj novih igrača, njihova kvaliteta i vrijednost na papiru, dođe se do zaključka da bi Chelsea bez većih problema trebao osvojiti ili barem igrati značajniju ulogu u svim natjecanjima u kojima se pojavljuje. No, umjesto toga, igrači koji su prema nogometnom tržištu vrijedni preko pola milijarde eura uspjeli su uvjerljivo ispasti iz Lige prvaka u četvrtfinalu, a dogodile su se već dvije promjene trenera od kojih potonji nakon šest odigranih utakmica još uvijek čeka prvi remi, a kamoli pobjedu. Sljedeće sezone Chelsea neće nastupati u europskim klupskim natjecanjima, a ako za kraj želimo biti baš potpuno dramatični – Chelsea još uvijek ove sezone nije osigurao opstanak u Premier ligi.