Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odlučio je zemlju čiji je apsolutni gospodar već skoro 12 godina učiniti nuklearnom silom, koju će štititi vrhunski francuski lovački avioni Rafale i čije će građane za tri godine prevoziti leteći taksiji. Vučić je prošlog mjeseca u Bruxellesu, tijekom Međunarodnog summita o nuklearnoj energiji, izjavio da Srbija neće moći preživjeti bez nuklearki.

Prema Vučićevim riječima, Srbija će zbog nuklearnih elektrana morati mijenjati navike i dovoditi eksperte iz inozemstva jer nema dovoljno stručnjaka, uz promjenu zakonskih normi i osiguranje značajnih financija za budućnost.

Vučić je 21. ožujka poručio da je Srbija zainteresirana za četiri modularne nuklearne elektrane, što zahtijeva ulaganje oko osam milijardi eura. “Spremni smo sudjelovati, ali moramo imati neku vrstu podrške”, izjavio je Vučić, poslije čega je u Beogradu konstatirano da modularni reaktori o kojima je šef srpske države govorio u Belgiji, a čija je snaga manja od 300 megavata, ne postoje nigdje u svijetu u komercijalnoj upotrebi.

Moguće je da je Vučić nedavno otputovao u Pariz, na sastanak s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, sa znanjem da se nuklearna energija ne spominje ni u jednom strateškom energetskom planu Srbije. Kao što se ne spominje da Srbija neće preživjeti bez energije dobivene na nuklearni pogon.

Prije odlaska u Francusku Vučić je najavio da će s Macronom razgovarati o 14 tema, s tim da su tri vezane uz umjetnu inteligenciju, a ostale za nuklearnu energiju i vojnu industriju.

Aleksandar Vučić je 21. ožujka poručio da je Srbija zainteresirana za četiri modularne nuklearne elektrane, što zahtijeva ulaganje oko osam milijardi eura. FOTO: F.S./ATAImages/PIXSELL

U Parizu je priopćeno da su Vučić i Macron razmijenili mišljenja o europskim integracijama Srbije, normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, bilateralnoj suradnji u oblastima obrane i energetike. Vučić je u Parizu poručio da Srbija želi kupiti, po cijeni od tri milijarde eura, 12 lovačkih aviona Rafale u najmodernijoj varijanti F4, čiji je proizvođač francuska kompanija Dassault.

Te letjelice trebale bi zamijeniti desetljećima stare lovce MiG-29 iz aktualnog sastava srpskog ratnog zrakoplovstva, a ugovor o kupovini, kako je Vučić naveo, trebao bi biti potpisan u roku od dva mjeseca.

Problem bi mogla predstavljati činjenica da je Dassault suočen s izuzetno velikom potražnjom za svojim avionima i ograničenim proizvodnim kapacitetom od tri Rafalea mjesečno. Što znači da bi Srbija na uključivanje tih letjelica u svoje zračne snage mogla računati tek za šest godina. Francuski mediji tvrde da će Dassault prije odluke o prodaji aviona Srbiji razmotriti političku situaciju, zbog bliskih odnosa Beograda s Moskvom i Pekingom, kao i mogućnosti da francuski lovci budu korišteni radi “zastrašivanja Kosova”.

Nakon što je Vučić najavio da će s Macronom razgovarati o nuklearnoj energiji, beogradski mediji pod kontrolom države posvetili su se nužnosti ukidanja moratorija na izgradnju nuklearki u Srbiji, uvedenog još u doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, poslije katastrofe u sovjetskoj nuklearnoj elektrani Černobilu, u travnju 1986. godine. Naglašeno je da je Francuska, uz Sjedinjene Američke Države i Rusiju, najmoćniji svjetski akter na polju nuklearne energije.

Činjenica je da je Europska unija postavila cilj svođenja emisija ugljikova dioksida na nulu do polovine ovog stoljeća. Ostvarenje tog cilja podrazumijeva gašenje svih termoelektrana i izvora energije koji koriste fosilna goriva. Pred Vučićev odlazak u Pariz, Srbija je potpisala Memorandum o razumijevanju s francuskom državnom kompanijom Electricite de France (EDF), koja upravlja s 56 nuklearnih reaktora.

Nakon što je Vučić najavio da će s Macronom razgovarati o nuklearnoj energiji, beogradski mediji pod kontrolom države posvetili su se nužnosti ukidanja moratorija na izgradnju nuklearki u Srbiji

“Memorandumom se stvaraju uvjeti za strateško partnerstvo u procjeni potencijala za razvoj nuklearnog civilnog programa u Srbiji. Zbog rasta potražnje za strujom, koja će se učetverostručiti do 2050. godine, kao i dekarbonizacije u energetskom sektoru, razmišljamo o upotrebi nuklearne energije”, navela je ministrica energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović. U odnosu na tri milijarde eura vrijednu kupovinu 12 aviona Rafale, Dubravka Đedović Handanović govori o daleko većoj investiciji, sumi od 10 do 15 milijardi eura, koliko bi koštala jedna nuklearna elektrana snage 1500 megavata. Što podrazumijeva i višedesetljetno povezivanje s tehnologijom države iz koje nuklearka dolazi, s time da Francuska ima 56 nuklearnih reaktora. U Rusiji ih je 37, Ukrajini 15, Velikoj Britaniji devet.

Beogradska opozicija je Vučićev posjet Macronu okarakterizirala kao “kapitalni gubitak za Srbiju”. Potpredsjednik Stranke slobode i pravde Dušan Nikezić naveo je da će najveću cijenu platiti građani Srbije kroz nova zaduženja i davanje najvrjednijih resursa. „Na kraju sve završi projektima koji se dogovaraju mimo javnosti. Ostaje da smo izgubili najvrjednije resurse i stekli ogromne dugove. Nemamo novca ni za jedan od tih projekata te nam ostaje zaduživanje. Tako se kupuje privid podrške Vučiću“, poručio je Nikezić.

On je izjavio da će Vučićev posjet Parizu koštati Beograd više desetaka milijardi eura, jer će pokloniti Francuskoj srpsku industriju oružja i nekada najuspješniju državnu firmu – Elektroprivredu Srbije (EPS). Vučić planira ugovoriti privatizaciju hidroelektrana, dokapitalizaciju tvornica oružja, nabavu francuskih aviona i helikoptera, kao i izgradnju nuklearnih elektrana i postrojenja za preradu otpadnih voda. Srbija nema para ni za jedan od tih projekata, koje Vučić ugovara mimo tendera pa njihova realizacija podrazumijeva desetke milijardi eura dodatnog zaduženja, koje će građani Srbije desetljećima otplaćivati, poručio je Nikezić.

Istovremeno u Beogradu stručnjaci tvrde da Srbija, osim suradnje s francuskim EDF-om, ima mogućnost ostvariti povezivanje s regionalnim nuklearnim elektranama, kao što je mađarska nuklearka Paks. Većina stanovnika Srbije vjerojatno ne zna da je njihova država okružena s osam nuklearnih reaktora – četiri u Mađarskoj i po dva u Bugarskoj i Rumunjskoj. Navodi se kako postoji mogućnost da se Beograd samostalno upusti u izgradnju vlastite nuklearke, što bi, međutim, otežala činjenica da Srbija nema dovoljno stručnjaka potrebnih za izgradnju i upravljanje nuklearnom elektranom. Teško je vjerovati i da Beograd ima dovoljno novca za takav pothvat.

Vučić je nedavno otputovao u Pariz, na sastanak s francuskim predsjednikom Macronom, sa znanjem da se nuklearna energija ne spominje ni u jednom strateškom energetskom planu Srbije. FOTO: EPA/SARAH MEYSSONNIER

Pored toga, bilo bi potrebno uvjeriti srpsku javnost da se preko noći odrekne straha od nuklearnog reaktora. Značajan dio stanovništva Srbije danas je puno bolje informiran o posljedicama katastrofe u Černobilu nego kada se ona dogodila 1986. godine. Istovremeno je film Dragana Bjelogrlića “Čuvari formule” nedavno podsjetio na nuklearni akcident iz 1958. godine, kada je u Institutu Vinča, udaljenom tek petnaestak kilometara od centra Beograda, ozračeno šestero mladih osoba od kojih je jedna umrla.

“Ukinut ćemo moratorij, moramo preživjeti i imati struju. Tradicionalna nuklearna elektrana riješila bi nam sve probleme. To je čista zelena energija”, izjavio je Vučić.

Opozicijski Ekološki ustanak upitao je Vučića je li točno da je u Parizu dogovorio da EDF svoj nuklearni otpad uskladišti u Srbiji. Ekološki ustanak je zatražio da Vučić obavijesti građane Srbije što je potpisao u Francuskoj u vezi energetike, energetskih projekata, izgradnje nuklearnih i hidrocentrala.

Profesorica nuklearnog inženjeringa s američkog sveučilišta u Berkeleyju Jasmina Vujić ocijenila je da je Srbija odavno izgubila korak u mnogim tehnološkim oblastima, a pogotovo u nuklearnoj tehnologiji. „Čak i kada bi se Srbija odlučila posvetiti izgradnji nuklearne elektrane, morala bi početi sve ispočetka – ne postoje odgovarajući zakoni ni obrazovani kadar, ne zna se tko je nadležan za zaštitu od ionizirajućeg zračenja, neovisne regulatorne agencije se ukidaju, a osnivaju nova regulatorna tijela s nestručnjacima i političkim namještenicima na čelu“, poručila je Jasmina Vujić. Prema njenim riječima, šanse da Srbija u dogledno vrijeme izgradi “veliku” ili “malu” nuklearnu elektranu, ravne su nuli.

Unatoč Vučićevim najavama Srbija nema dovoljno stručnjaka za izgradnju i upravljanje nuklearnom elektranom. Teško je vjerovati i da Beograd ima dovoljno novca za takav pothvat

“Ne treba obraćati pažnju na predizborne govore političara, koji potežu pitanje nuklearne energetike kada trebaju skrenuti pažnju s drugih gorućih problema”, izjavila je Jasmina Vujić beogradskom tjedniku Radar.

Prema urbanoj legendi iz doba SFRJ, u jugoslavenskoj nuklearnoj elektrani Krško, izgrađenoj na temelju tehnologije američke kompanije Westinghouse, postojao je sef koji je trebao biti otvoren isključivo ako se dogodi ozbiljan akcident u nuklearki. Navodno su u sefu bila dva pištolja i zapečaćena kuverta s uputstvom čiji je sadržaj, kako se tvrdilo, imao dvije rečenice: “Ako dođe do akcidenta, upotrijebiti sadržaje pištolja da bi se neutralizirali svi lokalni službenici prisutni u Kontrolnoj sali, prije nego što pogrešnim aktiviranjem regulatora i prekidača na ključnim instrumentima izazovu drastičniji negativni efekt. Nakon toga odložiti oružje i sačekati stručnjake iz Westinghousea.” Laik bi pomislio da bi takvo uputstvo bilo dobrodošlo u kontrolnoj sobi nuklearke u Černobilu 26. travnja 1986. godine. Možda bi promijenilo povijest jer bi spriječilo oslobađanje velike količine radijacije koja je ugrozila značajan dio Europe, zatrovala zemljište, narušila zdravlje stotina tisuća ljudi.

Što se tiče stručnosti srpskih eksperata koje bi Vučić imenovao na vodeće funkcije u budućoj nuklearnoj elektrani, teško je zamisliti da bi se šef srpske države odrekao svoje dosadašnje kadrovske politike. Među Vučićevim najboljima je guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković, za čiji se doktorat tvrdi da je plagijat. Bivši Vučićev ministar unutarnjih poslova i obrane Nebojša Stefanović izjavljivao je da je završio međunarodni fakultet u beogradskom kulturnom i poslovnom Sava centru. Gdje su se održavali koncerti i filmske projekcije, bila je moguća i obuka u autoškoli i stranim jezicima, ali taj ogromni prostor nikada nije ugostio bilo kakav fakultet.

Univerzitet u Beogradu osporio je doktorat Vučićeva ministra financija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog. Nekadašnji najbolji svjetski vaterpolist, bivši potpredsjednik tada vladajuće, a sada opozicijske Demokratske stranke i aktualni gradonačelnik Beograda i potpredsjednik Vučićeve Srpske napredne stranke Aleksandar Šapić tvrdi da je titulu doktora znanosti stekao na Fakultetu za industrijski menadžment privatnog Univerziteta Union. Ta institucija se nalazi u beogradskoj prigradskoj općini Mladenovac i poznata je kao “fakultet na livadi, odmah iza pumpe”.

Vučić je svojevremeno za direktora EPS-a postavio Milorada Grčića, bivšeg vlasnika kafića i pečenjare Fantazija iz beogradskog prigradskog naselja Obrenovac. Grčić tvrdi da je diplomirao na privatnom Fakultetu za uslužni menadžment Fabus na Univerzitetu Educons. U Sremskoj Mitrovici. Srpska opozicija poručuje da je Grčić kao direktor EPS-a napravio drastično visoke gubitke kompaniji koja je, prije nego što je došao na njeno čelo, bila izuzetno uspješna. Opozicija voli naglasiti da je Grčić, unatoč ogromnim srpskim nalazištima ugljena, u termoelektrane slao blato pomiješano s mazutom i naftom kako bi dobio bar nekakvu kalorijsku vrijednost.

U Beogradu poslije Vučićeva razgovora s Macronom tvrde da Srbija ne ispunjava uvjete ne samo za izgradnju nuklearne elektrane, već ni kao odlagalište za nuklearni otpad, zbog važećih zakona i nepostojanja kapaciteta i infrastrukture za takav zadatak. „Nužna je dozvola nuklearnih sila da zemlja na svom teritoriju skladišti nuklearni otpad. Ne postoje postrojenja za tako nešto, a vrlo su skupa i potrebno je vrijeme da bi se izgradila“, izjavio je profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu Nikola Rajaković.

Vučićeva zainteresiranost za dodatno angažiranje nuklearne energije, koju bi kontrolirali njegovi briljantno obrazovani, vješti i sposobni kadrovi, mogla bi izazvati strah u regiji, ali za to nema realnog temelja. Dojam je da su gotovo svi Vučićevi mega projekti zasnovani na ideji da što se radi o većem ulaganju, bolja je mogućnost da se više novca strpa u vlastiti džep. To se odnosi na izgradnju putova, čiji su kilometri basnoslovno skupi, naselja Beograd na vodi, organizaciju specijalizirane izložbe “Expo 2027”, koja će, prema Vučićevim riječima, građane Srbije koštati 17 milijardi eura.

Briljantan primjer netransparentnosti srpskih vlasti što se tiče financija jest činjenica da su troškovi oko podizanja spomenika osnivaču srednjovjekovne srpske dinastije Nemanjića Stefanu Nemanji, otkrivenog u siječnju 2021. godine u Beogradu, i dalje, na osnovi odluke Vlade Srbije, “tajni podatak, poslovna i profesionalna tajna”.

Vučić je u Parizu poručio da Srbija želi kupiti, po cijeni od tri milijarde eura, 12 lovačkih aviona Rafale u najmodernijoj varijanti F4. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Vučić je naredio da se u Loznici, Zaječaru i Leskovcu izgrade nogometni stadioni. Nalog je proveden, po ukupnoj cijeni većoj od 80 milijuna eura. Na stadionu u Zaječaru, otvorenom 19. studenoga, nije odigrana nijedna nogometna minuta. Lokalni četvrtoligaš Timok 1919 utakmice igra, kao i prethodnih desetljeća, na starom terenu. Što je, vjerojatno, utjecalo na odluku da najstariji beogradski nogometni klub OFK Beograd svoje mečeve ubuduće igra 240 kilometara daleko od kuće, na novom stadionu u Zaječaru.

Zbog Beograda na vodi Vučić je odlučio preseliti glavnu beogradsku autobusnu stanicu. Taj proces je počeo 2017. godine i – još nije okončan. Bilo je planirano da preseljenje košta 25 milijuna eura, ali je cijena u međuvremenu narasla na 50 milijuna.

Vučić je 2014. najavio da će radovi na izgradnji beogradskog metroa početi 2016. godine. Tadašnji gradonačelnik Beograda Siniša Mali izjavio je 2018. da će se stanovnici srpske prijestolnice 2022. voziti metroom, “kao ljudi u svjetskim metropolama”. U studenome 2023. Vučić je poručio da su radovi “ispred roka” i da će Beograd 2028. dobiti metro. Čija je cijena sa 600 milijuna eura iz 2014. godine skočila na aktualnih šest milijardi.

Zbog svega toga, regija ne treba strepiti od Vučićevih nuklearnih ambicija. Razlog za strah imaju stanovnici Srbije, jer teško je zamisliti koliko će ih milijardi eura koštati novi državni projekt.