Bujad, kostriš, štavelj, kiselica, medvjeđi dlan, podbjel, kresiva guba i pjegava mrtva kopriva samo su neke od samoniklih, ljekovitih biljaka koje u divljini pronalazi i od njih specijalitete priprema 42-godišnji Anton Rudan, o čemu je za HTV snimio i dokumentarni serijal ‘Lovac na bilje’

HTV je nedavno počeo prikazivati domaći dokumentarni serijal naoko poprilično nekomercijalne tematike – o nečemu o čemu rijetko tko mnogo zna i najčešće to u životu i ne primjećuje. Riječ je o samoniklom bilju, često smatranom korovom, koje je velika inspiracija 42-godišnjem Karlovčaninu Antonu Rudanu – takozvanom Lovcu na bilje – kako se zove dokumentarni serijal čiji je autor i voditelj. Bujad, kostriš, štavelj, kiselica, podbjel, medvjeđi dlan, kresiva guba i pjegava mrtva kopriva samo su neki od njegovih predmeta interesa i okosnica njegova profesionalnog života, a radi se o samoniklom bilju koje raste u Hrvatskoj i koje je ne samo ljekovito nego, naglašava Rudan, često i jestivo, pa i ukusno – toliko da se njegova vlastita prehrana, tvrdi, temelji na njemu. Ista je stvar i s ponudom njegova vege-raw fast food restorana Šumski kuhar koji je unatrag godinu dana otvorio u najužem središtu Zagreba.

IAKO PROSJEČNI GRAĐANI u principu ni ne pomišljaju da bi mogli spraviti ručak od nečega što su upravo pregazili na šumskoj livadi, a kamoli da mogu zamisliti prehranu temeljenu na tome, Rudan ih je uspio poprilično zainteresirati. Serijal u kojem predstavlja samoniklo bilje, kaže, ima odličnu gledanost, gledatelji mu se neprestano javljaju, nakon svake emitirane epizode dočeka ga pun restoran, a priprema i snimanje još 12 epizoda – koliko ih je dosad već snimljeno. Glavni aduti serijala su atraktivna prezentacija tematike, odlična produkcija, kamera i fotografija, ali i dinamičnost potkrijepljena avanturističkim i entuzijastičnim duhom voditelja koji je ujedno i stručnjak za preživljavanje u prirodi. Za potrebe snimanja emisije četveročlana Rudanova ekipa provela je tri mjeseca na potezu od Istre i Brijuna, preko Učke i Gorskog kotara do Mrežnice i Samoborskog gorja. “Na snimanju sam radio ono što inače radim – nije tu bilo previše planiranja i ponavljanja snimanja. Priroda ionako ne trpi ponavljanje; ako se zalazak sunca ne uhvati u tom trenutku, on prođe. Snimali smo u jesen i zimu i pratilo nas je baš onakvo vrijeme kakvo smo željeli. Priroda kao da je željela biti snimljena i zaista je surađivala s nama. Ponekad smo snimali od četiri ujutro pa do 12 navečer, prsti i noge snimatelja bi se smrznuli jer su se puno manje kretali nego ja”, govori Rudan kojem nije bilo jednostavno okupiti ekipu koja ga može pratiti na terenu. Pronašao ih je u produkcijskoj kući Antitalent i redatelju poznatom kao autor glazbenih videospotova Filipu Filkoviću Philatzu koji je ujedno i scenarist, snimatelj i autor grafike te animacije serijala. “Odlično smo se zabavljali i za ovaj projekt kažu da im je dosad najdraži. Mislim da su se toliko navikli na snimanje u prirodi, da će im sad biti teško raditi neke projekte u zatvorenom. Divljina stvori neku vrstu ovisnosti”, kaže.

NJEGOV INTERES ZA SAMONIKLO BILJE započeo je, priča, još u djetinjstvu: “Odrastao sam u Zvečaju, selu pokraj Karlovca. Jako smo oskudno živjeli, u šumi, u drvenoj kući, praktički bez susjeda. Tako sam rano počeo gledati kako nešto komercijalizirati i primijetio sam da je samoniklo bilje izuzetno vrijedno, a ni u jednom aspektu nije zastupljeno. Shvatio sam da je zdravo, dostupno i besplatno i od toga je sve počelo”, govori. Uskoro je, proučavajući ga, otkrio da samoniklo bilje može ne samo biti jestivo i tako olakšati kućni budžet, nego može i liječiti. Njime je, tvrdi, još davno izliječio svoj astmatični bronhitis, a danas – između ostalog – savjetuje ljude o njihovu zdravstvenom stanju.

• ‘BOLEST JE UVIJEK POVEZANA s emocijama. Alergije su, recimo, najčešće posljedica alergije na neku osobu – uglavnom iz obitelji ili s posla. Izliječit ćemo se ako joj oprostimo’

“JAKO SAM RANO POSTAO SVJESTAN toga da je najvrjednija hrana u prirodi samoniklo bilje. Ono je najizdržljivije u cijeloj prirodi: kad zgazite uzgojenu blitvu, ona takva i ostane. Kad zgazite samoniklu biljku, ona se vrlo brzo natrag uspravi. Zato i jesu tako ljekovite – imaju znatno više vitamina i minerala od uzgojenih. Toliko su moćne kao namirnice da ih je sasvim dovoljno unijeti u obrok 20-30 posto i nadomjeste sve nutritivne potrebe. S time se slažu i liječnici i nutricionisti, ali se osim travara, nitko time ne bavi”, govori Rudan.

Što se tiče edukativnih radionica o samoniklom bilju koje organizira, kao i onih preživljavanja u prirodi, ljudi mu, kaže, dolaze iz različitih razloga i sa svih strana: “Neki iz financijskih razloga, neki zbog zdravlja, neki zbog rekreacije. Ima ih od liječnika, biologa i znanstvenika, preko studenata i mladih ljudi, do sportaša, poznatih osoba, penzionera, boema i jogija. Zaista nema pravila ni ciljane skupine. I svi jednako oduševljeno reagiraju na boravak u prirodi. On obuhvaća sve što je čovjeku potrebno, a što danas moramo nadomještati na razne načine. Tu je kretanje – branje bilja traži saginjanje. Tu je i opskrba tijela kisikom jer saginjanje traži duboko disanje. Tu je i kromoterapija – terapija bojama; priroda je zelena upravo zato da umiruje, a tu je i šareno cvijeće čije boje, pak, podižu raspoloženje. Zatim, tu je i aromaterapija, terapija mirisima. To znači da smo već samim dolaskom u prirodu utjecali na svoje zdravlje, a nismo još ni unijeli u svoj organizam biljku koja liječi”, govori Rudan.

Međutim, iznad fizičkog zdravlja na koje priroda pozitivno utječe, Rudan stavlja ono psihološko: “U životu sam komunicirao s raznim učiteljima, guruima i duhovnjacima, inspirirali su me razni veliki mislioci, ali ni od koga nisam naučio toliko kao od divlje prirode – ona je najbolji, najbrži, najotvoreniji i najtemeljitiji učitelj. Nije bez razloga što su sveci u svim religijama odlazili u prirodu, u osamu, da bi postigli određeno stanje svijesti s kojim bi mogli spoznati prirodu ljudskog života”, tvrdi Rudan i objašnjava: “U prirodi moraš biti pažljiv i oprezan, u protivnom ćeš nastradati. Moraš biti realan i svjestan u svakom trenutku, a to je ono što je suvremenom čovjeku najteže. Naš um je stalno u stanju analizirati što sutra moramo napraviti, što smo napravili jučer ili nismo, a trebali smo. Zato nikad nismo mirni, a kad nisi miran, nisi ni fokusiran. A to si u prirodi ne možeš dopustiti.”

PRIRODA JE, GOVORI, NEVJEROJATNO INTELIGENTNA i prepuna je znakova pomoću kojih s njom možemo komunicirati. Tako je i s biljkama koje imaju svoju signaturu pomoću koje ukazuju na to za što su dobre, što se njome može liječiti. “Jetrenka, recimo, izgleda kao jetra i odličan je lijek za nju, dok plućnjak podsjeća na plućno krilo. Isto tako, veliki broj crvenih bobica nejestiv je ili otrovan, pa nam priroda time govori: stop, oprez. Ali zanimljivo je i to da biljke često niču upravo onda kad nam trebaju; na primjer, biljka podbjel – koja potiče izlučivanje sluzi iz tijela – niče točno pred kraj zime, kad nam treba detoksikacija od ustajale hrane koju smo tijekom zime jeli i masnih naslaga koje smo nakupili mirujući. Međutim, zapravo je krivo govoriti za što je koja biljka dobra. Ljudski organizam je zapravo jednostavan – glavni generator energije u našem tijelu je probavni sustav. Iz njega se hranjivi sastojci povlače u krv koju pumpa srce i tako cirkuliraju cijelim tijelom i opskrbljuju sve organe. I zato sve što trebamo raditi jest opskrbiti želudac kvalitetnim materijalom koji će zatim kolati našim tijelom i liječiti sve naše organe. Kad uzmemo biljku koja je, recimo, dobra za srce, mi utječemo na cijeli organizam jer su svi organi povezani – zdravlje jednog organa ovisi o zdravlju drugoga. Isto je i s ljudima; svi neprestano utječemo jedni na druge i ako je previše loših utjecaja, cijelo društvo na kraju bude nezdravo. Zato mi je i drago što u svijetu raste svijest o važnosti prehrane i što smo se po tom pitanju počeli vraćati u prošlost, kada su se ljudi neusporedivo zdravije hranili. Prehrana koja i dalje dominira u zapadnoj civilizaciji prvo pravi ljude bolesnima i pretilima kroz hranu, a zatim ih liječi kroz skupu farmaceutsku industriju”, rekao je Rudan.

• ‘NAJČUDNIJE JE KAD ODEMO u Čavoglave, gdje se pored nas vrhi 20 janjaca, a mi prodajemo juhe i burgere od bilja. Prije nam se konkurencija smijala, a sad i oni uvode vege burgere’

ALI NAGLAŠAVA I TO DA FIZIČKO ZDRAVLJE ne ovisi samo o prehrani i kretanju, nego uvelike i o zdravlju ljudske psihe: “Bolest je uvijek povezana s emocijama. Alergije su, recimo, najčešće posljedica alergije na neku osobu – uglavnom iz obitelji ili s posla. Možemo se izliječiti ako shvatimo na koju smo osobu alergični i zašto te kada joj oprostimo sve što joj zamjeramo. Ali važno je naglasiti da je bolest zapravo dobra za nas jer upozorava na to da u životu nešto krivo radimo, ograničava nas da tako nastavimo. Ljudi koji to shvate i promijene svoje živote, obično ozdrave čak i od teških oboljenja. Oni koji ne shvate, ostaju bolesni i ovisni o lijekovima.”

RUDAN TRENUTNO UZ RESTORAN, radionice samoniklog bilja i preživljavanja u prirodi te snimanje dokumentarnog serijala, planira i nove projekte. Sljedeća mu je ideja u Zagrebu pokrenuti tzv. smoothie kolica, pokretni ugostiteljski objekt na kojem bi se pripremali napici od voća i povrća, a struja za mikser dobivala bi se od okretanja pedala. Svatko tko bi za svoj smoothie okretao pedale sam, dobio bi popust na napitak. To bi bio nastavak njegova već uhodanog pokretnog ugostiteljstva koje je pokrenuo prije pet godina, kad je svoja jela od samoniklog bilja počeo pripremati posjetiteljima glazbenih festivala diljem Hrvatske u tzv. ugostiteljskoj prikolici. Ovog ljeta taj dio posla širi i na druge zemlje Europske unije. Reakcije su, kaže, odlične, čak i u tradicionalnijim krajevima u kojima je bezmesna prehrana rijetkost. “Počeli smo s loncem juhe od koprive, a danas radimo 20-ak jela. Prije nam se konkurencija smijala, a sad i oni uvode vege burgere. Od svih festivala najčudnije je kad odemo u Čavoglave, gdje se pored nas vrti 20 janjaca, a mi prodajemo juhe i burgere od bilja. Ali i tamo su nas prihvatili, pogotovo obiteljski ljudi, što dokazuje da ova priča svugdje prolazi”, otkrio je na kraju Rudan.