Objavljeno u Nacionalu br. 672, 2008-09-29

Zaključci studije o sigurnosti LNG terminala i tankera , koju je lani naručila vlada SAD-a, pokazuju da eventualni incident u Omišlju ne bi ugrozio stanovništvo

Terminal za ukapljeni plin (LNG), koji će se uskoro početi graditi u Omišlju na otoku Krku, nije opasan za tamošnje stanovnike i prirodu, a rizici da se na njemu dogodi incident prouzročen tehničkim kvarom ili terorističkim napadom vrlo su mali. Taj zaključak proizlazi iz stručne studije koju su izradili američki stručnjaci na temelju narudžbe američke vlade u veljači 2007. To istraživanje pokazalo je da je LNG tehnologija vrlo sigurna, a eksplozijom mogu biti ugroženi samo ljudi i objekti u neposrednoj blizini. Zbog toga su američki znanstvenici procijenili da se terorističkim napadom na LNG terminal ili tanker ne može izazvati uništenje velikih razmjera te da je zato teško vjerovati da bi ih netko uopće odabrao kao metu.

Rezultati američkog istraživanja vrlo su zanimljivi za Hrvatsku jer su protivnici gradnje LNG terminala u Omišlju, uglavnom članovi raznih ekoloških udruga, tvrdili kako bi gradnjom takvog terminala Hrvatska postala poželjna teroristička meta, te kako bi eksplozija LNG terminala izazvala pogubne posljedice u radijusu od 30 milja, čime bi bio ugrožen veći dio Kvarnerskog zaljeva i sam grad Rijeka. Studija američke vlade dokazuje da to nije moguće.

Na studiji američke vlade radilo je 19 stručnjaka, a analizirano je i 15 prijašnjih studija koje su se bavile tom problematikom, ali su ocijenjene kao nedovoljno temeljite. Po jedan stručnjak koji je sudjelovao u izradi svake od tih studija sudjelovao je i u ovom istraživanju, kako bi bila osigurana nepristranost i objektivnost. Upravo zbog toga ova se studija može smatrati dosad najkompletnijom i najopsežnijom analizom sigurnosti LNG terminala i tankera. Američki stručnjaci, suprotno onomu što tvrde protivnici gradnje LNG terminala u Omišlju, utvrdili su da se LNG tehnologija može smatrati vrlo sigurnom.

Dosad su se dogodila samo dva ozbiljna incidenta u vezi s LNG-om. U velikoj eksploziji tankova LNG terminala 1944. u Clevelandu u SAD-u uništena je cijela gradska četvrt u kojoj se taj terminal nalazio. No spremnici su bili izgrađeni od neadekvatnog materijala. Tada je zbog potreba američke vojne industrije u II. svjetskom ratu vladala nestašica nikla pa su tankovi bili izgrađeni od čelika sa samo 3,5 posto tog metala. Danas se spremnici za LNG izrađuju od neusporedivo kvalitetnijeg i otpornijeg čelika s 9 posto nikla pa je nemoguće da se ponovi slična katastrofa.

Drugi ozbiljan incident dogodio se kad je 2004. u Alžiru eksplodiralo LNG postrojenje, ali američki stručnjaci ističu da visokotlačni parni kotao koji je izazvao eksploziju nije standardna oprema u takvim objektima te se na modernim postrojenjima ne ugrađuje.

Što se tiče nesreća i havarija LNG tankera, u proteklih 30 godina nije ni jedanput ispušten plin u atmosferu s takvih brodova. Budući da je u tom razdoblju u u svijetu bilo više od 40.000 plovidaba LNG tankera, američki znanstvenici zaključili su da je teško očekivati da bi bez nečije zlouporabe moglo doći do havarije s kobnim posljedicama. Glavni argument za tvrdnje da će Hrvatska biti ugrožena terorističkim napadima na LNG postrojenja i brodove bio je incident iz listopada 2002. kad je blizu obale Jemena Al-Qaeda napala francuski naftni tanker “Limburg”. Teroristi su se u malom gumenom čamcu punom eksploziva zabili u tanker, aksplozija je probila oplatu broda i izazvala izlijevanje nafte.

Taj incident iz više razloga nije usporediv s mogućim napadom na LNG tanker. LNG tankeri imaju četiri sloja oplate te su zato puno sigurniji i čvršći od naftnih tankera koji uglavnom imaju samo dvostruku oplatu. Napadači na “Limburg” uspjeli su probiti rupu promjera 8 metara na vanjskoj oplati tankera i mnogo manju rupu na unutarnjoj oplati. U slučaju napada na LNG tanker pitanje je bi li takva eksplozija uopće mogla probiti brodsku oplatu. S druge strane, da se to i dogodi, prema rezultatima američkog istraživanja ne bi došlo do eksplozije, nego bi se samo zapalile plinske pare koje bi iscurile iz spremnika. Jedina opasnost za okoliš u tom bi slučaju bila toplina nastala izgaranjem tih para, ali i ona bi bila ograničena samo na površinu koja se nalazi niz vjetar.

Katastrofični scenariji prema kojima bi zapaljenje para izazvalo lančanu eksploziju plinskih tankova u LNG terminalu, a zatim i svih ostalih objekata koji su s terminalom povezani plinovodom, u ovom su istraživanju proglašeni vrlo malo vjerojatnima. Američki stručnjaci izveli su niz eksperimenata kojima nisu uspjeli dokazati da puknuće jednog LNG spremnika izaziva puknuće drugog, a kamoli da bi se vatra plinovodom mogla proširiti na druge objekte.

Iako su Amerikanci u svojoj studiji zaključili da je glavni rizik za javnost pri mogućem incidentu na LNG postrojenju toplina od zapaljenih plinskih para, zaključili su da treba dodatno istražiti razmjere te opasnosti, jer se nikad nisu dogodili incidenti na temelju kojih bi se moglo doći do točnih zaključaka.

Ipak, sudeći prema podacima iz jedinog incidenta u posljednjih 65 godina, onoga u Alžiru, ali i eksperimentalnih rezultata iz ovog istraživanja, može se zaključiti da bi se efekti katastrofe na LNG terminalu u Omišlju osjetili u radijusu od 500 metara. U Alžiru je bilo tako, ali je do ljudskih žrtava došlo jer su uredski prostori i smještajni kapaciteti za radnike bili izgrađeni preblizu spremnicima. Budući da projekt u Omišlju predviđa gradnju administrativne zgrade i radionice na većoj razdaljini, mogućnost ljudskih žrtava svedena je na minimum. Nema mogućnosti da požar na terminalu ugrozi bilo koji od naseljenih dijelova otoka Krka.

Što se tiče tvrdnji ekoloških aktivista da postoji mogućnost da oblak plina koji je iscurio iz LNG terminala eksplodira iznad naseljenog područja, eksperimenti koje su proveli znanstvenici dokazuju da je to nemoguće. Kad bi oblak plina i bio ispušten iz tankova, vrlo bi se brzo zapalio, a vatra bi se vratila na izvor, odnosno na terminal, ali on ne bi eksplodirao.

U američkoj studiji otkrivene su još dvije pojedinosti koje dokazuju kako je Omišalj optimalna lokacija za gradnju terminala: vlaga u zraku smanjuje ekspanziju topline pri zapaljenju plinskih para, a ako do izljeva dođe nad morem, valovi smanjuju njegovu površinu. S obzirom na meterološke okolnosti u Omišlju i lokaciju terminala uz more, razmjeri mogućeg zapaljenja plinskih para bili bi znatno manji.